Bio je iskusni satiričar i pisac aforizama, a vodio je i brojne radijske emisije.

foto: Monografija Radio Sarajevo

Novinar Momčilo Momo Dragičević preminuo je u 85. godini, nakon duže bolesti. Dragičević je svoj radni vijek proveo na Radiju Sarajevo, Radiju Bosne i Hercegovine. Ovu informaciju je, kako javljaju mediji, potvrdio predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca - Kruga 99 Adil Kulenović.

Kulenović je, između ostalog, za Dragičevića napisao da je bio “istrajan u posvećenosti novinarstvu i satiri, za koje je primio brojne nagrade. Bio je član Predsjedništva Kruga 99, do kraja života posvećen Bosni i Hercegovini i svim njenim ljudima".

Dragičević je govorio da je smijeh najbolji lijek. U nekim od ranijih izjava koju bilježe mediji, Dragičević je rekao:

“Humor je fenomen koji susrećemo u svim povijesnim razdobljima, u suvremenim društvima u usmenoj i pisanoj komunikaciji, među pripadnicima svih dobnih, profesionalnih i drugih skupina, bez obzira na spol, rod i klasu, u raznim prigodama i medijima. Humor se ostvaruje u različitim žanrovima i komunikacijskim modusima, verbalno i neverbalno, i to kao, primjerice, ironija, sarkazam, šala, vic, parodija, satira, farsa, apsurd, cinizam i slično."

Momčilo Dragičević je bio iskusni satiričar i pisac aforizama, a vodio je i brojne radijske emisije među kojima su: "Cik-cak", "Veselo veče", “Subotom uveče”, “Selo veselo”, “S nama na vikend”.

Jedan je od autora “Radio Sarajevo” (10.4.1945 -10.5.1992.), knjige u izdanju Mediacentra Sarajevo, koja je 2016. proglašena izdavačkim poduhvatom godine na 28. međunarodnom sarajevskom sajmu knjiga. Ova knjiga svjedoči o 47 godina djelovanja medijske kuće Radija Sarajevo, i predstavlja zbornik svjedočenja, sjećanja i osjećanja ljudi koji su činili Radio Sarajevo, kao uposlenici ili saradnici.

U tekstu “Medija trista, ali bez Radio Sarajeva ništa”, Momčilo Momo Dragičević piše da je “magičnu kutiju radija” ugledao prvi put 1948. godine kada je njegov otac Momir to “čudo” donio u porodični stan u Zeleniku koji je postao mjesto okupljanja za komšiluk koji je tu dolazio da sluša vijesti.

U knjizi “Radio Sarajevo” piše da ga je u tu redakciju, smještenu u ulici Danijela Ozme, uveo Nikola Škrba koji u to vrijeme već bio "popularan čovjek". U tom mediju je, kako je pisao, postao dio velike veseljačke porodice. U tekstu “Kutija sa mjeseca” napisao je da novine, za razliku od radija, nemaju topline, inotaciju, karakter, boju, ni zvuk.

U nastavku donosimo odlomak iz teksta Momčila Dragičevića “Sarajevska škola humora” koji se nalazi u knjizi “Radio Sarajevo”.

Humora što se tiče, u regionu je naš program bio na dobrom glasu, i meni je pošlo za rukom da animiram kolege iz humorističkih listova, TV i radio programa, da mi pomognu da organizujem pet izdanja manifestacije Jugoslovenski festival humora, koji je održavan svakog 1. aprila, na Dan šale, u Sarajevu.

…

Naš Radio je omogućio da se vidi uhom, njegovi ljudi iz kutije uspijevali su da čitav svijet smjeste u kutiju koja je postala (što je rekao McLuhan) bubanj plemena, plemena koje broji nekih sedam milijardi konzumenata, učesnika-saučesnika pa i proizvođača edicija knjiga koje se ne čitaju, koje se slušaju.

Mjesto i vrijeme sahrane Momčila Dragičevića bit će naknadno objavljeni.

___