U Tuzli je jutros u 75. godini života preminuo istaknuti novinar Salih Brkić. Radio je u mnogim medijima, a najduži novinarski staž je stekao na Federalnoj televiziji (FTV), gdje je i penzionisan. 

 

Uposlenici FTV-a su se oprostili od svog dugogodišnjeg kolege napisavši da je Brkić tokom karijere "primio sve nagrade koje se mogu dobiti u ovoj profesiji", da je intervjuisao kraljeve i predsjednike država, te izvještavao iz brojnih stranih zemalja i sa skoro svih ratišta u Podrinju i Tuzlanskom kantonu, a da je penzionerske dane provodio snimajući dokumentarne filmove.

 

Brkić je rođen u Mostaru 1948. godine, a odrastao u Stocu, gdje je krijući da je maloljetan, kako navodi FTV, počeo pisati kao dopisnik "Oslobođenja" i mostarske "Slobode".

 

Prelaskom u Banoviće radio je na Radiju Banovići gdje je bio na uredničkoj funkciji, a u tom je periodu s kolektivom realizovao i prvo javljanje uživo. 

 

Nakon Banovića, odselio se u Tuzlu osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje je bio novinar i šef dopisništva Televizije Sarajevo. 

 

Brkić je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini izvještavao sa skoro svih ratišta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Ostat će upamćen i kao istinski borac za promicanje istine o patnjama i strahotama koje su Podrinje, posebno Srebrenicu zadesili u ratu, podsjeća Klix. 

 

Poslije rata, uz redovna izvještavanja za FTV, piše ovaj medij koji prenosi intervju Brkića za Anadoliju, on je 2005. godine sa ljekarima iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla otišao u Pakistan, koji je tada bio pogođen razornim zemljotresom, u kojem je stradalo oko 80.000 ljudi, a desetine hiljada bilo je povrijeđeno. Tamo je upoznao i snimio film o trogodišnjoj djevojčici Rabiji, kojoj su ljekari morali amputirati obje noge.

Autor je brojnih dokumentrnih filmova među kojima su "Dvanaest godina muka Fate Orlović", "Nana Fata stigla do pravde", "Hatidža" i "Nermin". Dobitnik je desetina novinarskih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.

 

Izvor: FTV / Anadolija