Novinari imaju ozbiljan nedostatak obuke i svijesti o sigurnosti, pokazao je izvještaj koji je objavila Evropska federacija novinara (EFJ) o sigurnosti novinara širom Evrope. Novinari se suočavaju sa sve većim prijetnjama i zastrašivanjem tokom svog rada, kažu iz EFJ-a. 

 

U izvještaju autor, medijski stručnjak Marc Gruber, analizira trenutnu situaciju zdravlja i sigurnosti novinara širom Evrope i istražuje odgovornosti menadžmenta, novinarskih sindikata i udruženja u rješavanju ovog problema.

 

U izvještaju EFJ-a navodi se da je sigurnost novinara prioritet za mnoge novinarske sindikate u Evropi koji su svjedočili rastućim fizičkim i psihičkim rizicima s kojima se medijski radnici suočavaju posljednjih godina. U 2021. godini, Media Freedom Rapid Response (Brzi odgovor na slobodu medija), dokumentovao je ukupno 626 kršenja slobode medija širom Evropske unije, zemalja kandidata i Ujedinjenog Kraljevstva.

 

Istraživanje, koje je provedeno u proljeće 2022. godine, pokazalo je sljedeće:

 

Izvještaj pokazuje kako se potcjenjuje obim psiholoških incidenata i njihov uticaj na rad i moral novinara. Mnogi novinari su istakli da su prepušteni sami sebi u ovakvim problemima. „Trebalo je osam mjeseci nakon napada da me moj urednik pita ‘kako si’“, riječi su jednog od novinara.

 

Pored ovih alarmantnih rezultata, istraživanje pokazuje i nedostatak obuke o sigurnosti.

 

Više od jedne trećine novinara ne zna da li je njihovo radno mjesto ili poslodavac razvio politiku sigurnosti, piše u izvještaju EFJ-a. Navodi se kako je samo 40 posto ispitanika izjavilo da se rizici procjenjuju prije opasnih zadataka i misija.

 

Samo manji broj anketiranih novinara prošao je obuku u svakoj kategoriji identifikovanoj za ovu studiju koja uključuje prvu pomoć u neprijateljskom okruženju, opštu prvu pomoć, digitalnu sigurnost i zdravlje i sigurnost na radu.

 

Istaknuto je kako se posebno freelance novinari moraju sami finansirati kako bi pohađali obuke koje su u većini slučajeva zastarjele.

 

Ispitanici su izjavili da bi željeli da njihovi poslodavci provode preventivne mjere sigurnosti, uključujući relevantne i ažurirane obuke o sigurnosti, sigurnosne politike i procedure prijavljivanja u slučaju incidenata.

 

Navodi se i da je stav različit u zavisnosti od toga gdje se novinar nalazi. U istočnoj Evropi, na primjer, novinari ne vjeruju svojim poslodavcima niti javnim vlastima kada prijavljuju sigurnosne incidente. Nekoliko novinara smatralo je da bi trebalo postojati nezavisno tijelo ili osoba s kojom se može direktno kontaktirati kako bi prijavili incidente.

 

Od novinarskih sindikata i udruženja se uglavnom očekuje stručna, savjetodavna i pravna podrška. Međutim, pravna podrška zahtijeva posebne vještine i finansijska sredstva koje većina organizacija ne može priuštiti.

 

Ključna preporuka koja je proizašla iz ovog istraživanja je da je potrebna implementacija internih propisa koji podržavaju sigurnost novinara, kao što je vođenje fizičke obuke o sigurnosti ili pokretanje dijaloga sa novinarima i urednicima ili medijskim menadžerima. Druga preporuka je da se uspostave kolektivni ugovori i da to bude uloga sindikata/udruženja, kao i nacionalnih ili regionalnih političara koji bi to pitanje mogli pokrenuti na političkom nivou.

 

Ovo istraživanje je provedeno u okviru projekta “Safety4journalists”. Rezultati su zasnovani na 290 pojedinačnih odgovora na seriju od 55 pitanja dostupnih na četiri evropska jezika (engleskom, francuskom, njemačkom i hrvatskom). 

 

EFJ piše kako će nalazi istraživanja, koji je dostupan na ovom linku, biti proslijeđeni zainteresovanim stranama koje imaju ulogu u razvoju boljih politika, alata za procjenu rizika i obuka za novinare. Takođe će, kako dodaju, doprinijeti obukama o sigurnosti koju vodi EFJ zajedno sa njihovim partnerskim organizacijama.

 

Izvor: EFJ