Istraživanje obuhvatilo šest zemalja EU: Estoniju, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Italiju i Poljsku.

foto: Pixabay / Ilustracija

Tradicionalni poslovni modeli u novinarstvu porastom interneta i platformi društvenih mrežasu propali, a izuzetno stranački portali i dezinformacije narušile su povjerenje čitatelja u internet sadržaj. Istovremeno, neliberalni lideri u nekoliko demokratija razvili su sofisticirane metode za ušutkivanje medija, navodi se između ostalog u izvještaju koji je objavila organizacija Freedom House.

Navedeni izazovi, kako se dodaje, pokrenuli su nove i ambiciozne pristupe održivom novinarstvu. Dinamična grupa evropskih medijskih organizacija razvija alternativne poslovne modele, jača novinarski zanat, angažuje mlađu i raznovrsniju publiku i gradi mreže za odbranu od pravnih napada. Iako su njihove priče različite, lekcije naučene iz njihovih uspjeha mogu poslužiti budućim političkim pristupima oživljavanju nezavisnih medija usred demokratskog nazadovanja i digitalnog poremećaja.

Freedom House je za potrebe istraživanja uradio intervjue sa skoro 40 medijskih profesionalaca i stručnjaka u šest zemalja Evropske unije (EU): Estoniji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji i Poljskoj. Ispitana su četiri uslova koji utiču na rad nezavisnih medija i njihova ulogu u demokratiji: sposobnost da se finansijski održe, angažovanje različite publike, dobijanje povjerenja javnosti i uloga nadzornika.

U izvještaju se navodi kako su se mađarske medijske kuće Telex, Klubrádió, Átlátszó, Partizán i Direkt36 okrenule crowdfundingu, mikrodonacijama i programima članstva ili su osnovale neprofitne fondacije za prikupljanje donacija poreznih obveznika. Ističe se kako ovi napori svjesno koriste finansijsku transparentnost kako bi stekli povjerenje donatora i čitatelja. Digitalne kuće poput Mediaparta i Les Joursa u Francuskoj i Il Posta u Italiji također su se u velikoj mjeri fokusirale na prihode od publike.

I javni mediji su došli do nove publike te je estonski javni emiter investirao u namjenski kanal na ruskom jeziku kako bi se suprotstavio moskovskoj propagandi i dostavio nezavisne vijesti ruskom stanovništvu u zemlji. U Njemačkoj, javni emiteri ARD i ZDF, osnovali su mrežu koja uključuje mlađu publiku, dok su neke kuće prikupile velike sljedbenike na TikToku.

Tokom protekle decenije, neke vlade su, kako piše u izvještaju, namjerno iskrivile medijski pejzaž u potrazi za sebičnim političkim interesima. Vlade Mađarske i Poljske ističu se po napadima na slobodu i pluralizam medija. 

Mađarska je, dodaje se, postala jedina zemlja EU koja je ocijenjena djelimično slobodna i pridružila se sivoj zoni „hibridnih režima“ u izvještaju Freedom House Nations in Transit. Neprijateljstvo vlade prema medijima koji kritički izvještavaju odigralo je značajnu ulogu u ovom pogoršanju. Od preuzimanja vlasti 2010. godine, Savez mladih demokrata – Mađarska građanska unija (Fidesz) premijera Viktora Orbana proveo je niz ustavnih i zakonskih promjena koje su narušile vladavinu prava i konsolidovale kontrolu nad državnim institucijama. Iako nezavisni mediji u privatnom vlasništvu još postoje, karte su, kako piše, u velikoj mjeri naslagane protiv njih u području kojim dominiraju provladini mediji koji često blate političke protivnike i kritičare stranke. Državno oglašavanje favorizuje medijske kuće koje se pridržavaju stranačke linije, javne medije kontroliše vlada, a vladini saveznici su preuzeli kontrolu nad velikim segmentima privatnih medija.

Od 2015. godine, populistička i socijalno konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczyńskog u Poljskoj vršila je ekonomski, pravni, regulatorni i politički pritisak kako bi destabilizovala medijske kuće koje se smatraju suparničkim. Stranka je uklonila glasove neslaganja iz javnih emitera, a udvostručila je i pritiske na privatnu televizijsku stanicu u američkom vlasništvu TVN i njen informativni kanal TVN24, koji često izvještava kritički prema vladi.

Francuski mediji rade slobodno, ali javne politike vezane za medije se bore da održe korak s novom digitalnom realnošću. Država održava jedan od najstarijih sistema subvencija za medije u Evropi, a suočava se i sa kritikama zbog zastarjelog pristupa koji favorizuje ustaljene novinske kuće u odnosu na novije digitalne kompanije. Porast velikih vlasnika medija koji također zadržavaju udjele u odvojenim industrijama podstakao je, dodaje se, sve veći skepticizam javnosti u pogledu nezavisnosti medija.

Pod utjecajem totalitarne prošlosti, Njemačka je uspostavila snažne mjere kako bi zaštitila svoj medijski sistem od autoritarnih vlasti. Ovo uključuje decentralizovani model javnih medija koji pomaže u zaštiti uređivačke nezavisnosti i pluralizma. Dok sloboda medija u Njemačkoj ostaje snažna, a samoregulacija putem Vijeća za štampu i kodeksa za štampu općenito dobro funkcionišu u praksi, finansijski pritisci su uticali na pluralizam medija, posebno na proizvodnju lokalnih vijesti. Navodi se i da protesti sve više postaju žarište nasilja nad novinarima.

Estonski medijski sektor se radikalno promijenio od formalne nezavisnosti zemlje od Sovjetskog Saveza 1991. Visok je nivo koncentracije između tri glavne medijske grupe: Estonian Public Broadcasting (ERR) i dva vlasnika u privatnom sektoru: Ekspress Grupp i Postimees Grupp. Medijsko tržište karakterizuju dugogodišnji „informacijski baloni“ između stanovništva koje govori na estonskom i ruskom jeziku u zemlji. Glavni kanali Ruske Federacije privukli su značajnu gledanost među stanovništvom koje govori na ruskom jeziku. Vlasti su, piše u izvještaju, nastojale da riješe ovaj jaz posljednjih godina kroz više ulaganja u lokalne medijske inicijative na ruskom govornom području. Također su blokirali kanale povezane s ruskom državom u nastojanju da smanje propagandu u vezi sa njenom vojnom invazijom na Ukrajinu.

Italijansko medijsko okruženje ima različita gledišta. Redakcije koje pokrivaju osjetljive priče rade u nesigurnom okruženju, a izvještavanje o organizovanom kriminalu i sličnim temama može izazvati ozbiljne prijetnje. Historijski visoki nivoi medijske pristrasnosti, nedostatak snažnog samoregulatornog sistema i nizak nivo profesionalizma također su narušili povjerenje u italijanske medije. Moćni igrači na televizijskom tržištu koristili su svoje medijske platforme za ostvarivanje političkih interesa, uključujući, kako se navodi u izvještaju, Silvija Berlusconija.

Digitalni poremećaji i prevelika konkurencija velikih tehnoloških platformi uzdrmali su poslovni model koji je nekada bio temelj održivosti medijske industrije. Kako se publika sve više okreće online platformama, tradicionalni izvori prihoda zasnovani na komercijalnom oglašavanju i prodaji u medijima stalno opadaju.

Dok su veće medijske kuće u Evropi neke od ovih gubitaka nadoknadile digitalnim oglašavanjem, veliki dio prihoda od digitalnog oglašavanja preuzimaju velike tehnološke kompanije umjesto da jačaju finansije pojedinačnih medija. Sve više medija se prilagođava promjenjivim uvjetima slijedeći modele online pretplate, ali s različitim stepenom uspjeha.

Nivoi povjerenja u medije variraju među zemljama kao i među vrstama medija. Prema istraživanju Flash Eurobarometra iz 2022. godine, javni servisi su izvori vijesti kojima se najviše vjeruje u Estoniji (67 posto), Njemačkoj (62 posto), Francuskoj (49 posto) i Italiji (45 posto), a slijede ih pisani mediji (uključujući online) i privatne emitere. U Poljskoj su ispitanici naveli da najviše vjeruju privatnim emiterima (43 posto), a u Mađarskoj vjeruju ljudima ili grupama na društvenim mrežama ili platformama za razmjenu poruka (25 posto). Ove razlike, piše Freedom House, upućuju na to da je povjerenje u medije nisko u područjima s većom polarizacijom i medijskom pristrasnošću, što dovodi do toga da se ljudi okreću manje formalnim izvorima vijesti kako bi potvrdili svoje stavove.

Freedom House ističe da su napadi na medije doprinijeli padu globalne slobode. U Freedom in the World, godišnjoj procjeni Freedom Housea političkih prava i građanskih sloboda, indikator slobode medija je opao više nego bilo koji drugi tokom proteklih 17 godina demokratske recesije. Medijskim organizacijama u EU postalo je još izazovnije da podrže onu vrstu novinarstva koja pomažu ljudima da donesu informisane odluke o svojim životima i zajednicama, razotkrivaju korupciju i podstiču građanski angažman.

U istoj studiji navodi se da je u Bosni i Hercegovini sloboda izražavanja zakonski zagarantovana, ali da je ograničena u praksi. Ističe se i da se novinari u svom radu suočavaju s političkim pritiscima, uznemiravanjem, prijetnjama i povremenim napadima. Postoji veliki privatni medijski sektor, uključujući kuće koje su povezane s lokalnim političkim strankama i one koje pripadaju glavnim međunarodnim mrežama vijesti. Javni emiteri, kako se navodi u izvještaju, u oba entiteta, kao i na nivou kantona, često djeluju kao stranačke platforme, što je posebno izraženo kod emitera u Republici Srpskoj (RS) - Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) - čije izvještavanje je u interesu SNSD-a. Prema istom izvještaju, Bosna i Hercegovina se nalazi na 52. od 100 mjesta te je ocijenjena kao djelomično slobodna.

Kompletan izvještaj dostupan je na ovom linku.

Izvor: Freedom House