Emiteri su u početku bili nacionalni. Svrha im je bila da jačaju politički poredak služeći dominantnom konceptu nacionalnog identiteta. Tokom nekoliko decenija, ispod ovog tvrdog, autoritarnog plašta pojavila se ideja „javnog radiodifuznog servisa“ i postala jedan od novijih poklona Zapadne Evrope civilizaciji. Javni radiodifuzni servisi su evoluirali, u najboljim slučajevima, u institucije koje su istinski u službi javnog interesa koji se ponekad mora definirati protiv vlasti.

 

Uprkos svojim nedostacima, oni su i dalje jedina vrsta emitera koji mogu ispunjavati obavezu o poštivanju kulturološkog pluralizma i raznolikosti, te medijskih prava manjinskih grupa, koje su preuzele sve evropske vlade. Ipak, javni radiodifuzni servisi preuzimaju oblik i sistem vrijednosti država i društava u kojima opstaju. Šta se dakle, događa kad ne postoji jedinstvena javnost kojoj će služiti? Ili, možda preciznije, kad podijeljene elite sprečavaju emitere koji se finansiraju javnim sredstvima u pokušaju da služe jedinstvenoj javnosti? Mogu li javni radiodifizni servisi bilo kako pomoći u pretvaranju etničke podjele u etničku različitost?

 

Na pitanjima ove vrste temelji se knjiga Razjedinjeni propadaju: Javni radio-televizijski servisi u multietničkim državama. Medijski stručnjaci iz Belgije, Bosna i Hercegovine, Makedonije i Švicarske opisuju vlastite modele i prakse u javnoj radiodifuziji. U Uvodu, urednici tvrde da se javni radiodifuzni servisi nalaze pred izborom: mogu prihvatiti etničko- kulturološke razlike potvrđujući publiku u njenom statičnom smislu etničke pripadnosti, ili ih mogu dovesti u pitanje izlažući te razlike raspravi, sa svim rizicima koje to uključuje.

 

(prikaz preuzet sa korica knjige „Razjedinjeni propadaju“)

 

Knjigu u .PDF formatu možete preuzeti ovdje.

 

Također, objavljena je i dostupna i engleska verzija knjige.