Uporednim pregledom postojeće legislative na državnom i entitetskim nivoima uočeni su nedostaci u pojedinim zakonskim rješenjima. Najbitniji nedostatak je da javne institucije na nivou države BiH i u Republici Srpskoj nisu obavezne odgovarati u formi rješenja, već je propisan odgovor u formi dopisa, čime se podnositelj zahtjeva onemogućava u ostvarivanju svoga prava u žalbenom postupku, jer Zakon o upravnom postupku ne priznaje dopis kao pojedinačni upravni akt.

 

U okviru empirijskog dijela istraživanja formiran je uzorak koji je obuhvatio 240 javnih

tijela na svim nivoima vlasti (državni, entiteski, kantonalni, opšinski, Distrikt Brčko), kao i različite vrste javnih organa (zakonodavna, sudska, izvršna, itd.).

 

Javnim organima poslani su zahtjevi za pristup informacijama (ukupno 11 različitih pitanja) u dva talasa. Prvim talasom su obuhvaćeni svi javni organi iz uzorka, dok su u drugom talasu ponovno poslani zahtjevi onim javnim tijelima koja nisu odgovorila u prvom krugu.

 

Nakon prvog talasa pristigla su 103 (42,9%) odgovora, dok se čak 137 (57,1%) javnih organa oglušilo o zahtjev za pristup informacijama.U drugom talasu stigao je još 61 odgovor, tako da je konačan broj odgovora bio 164 što čini 68,7%.

 

Daljnjom analizom i sintezom podataka došlo se do sljedećih pokazatelja: 58,8% odgovora je u skladu sa Zakonom; 8,8% je protivno Zakonu; a 31,7% upućenih zahtjeva ostalo je bez ikakvog odgovora.

 

75% odgovora stiglo je u zakonski definiranom roku, dok njih 25% prekoračuje vremenske rokove propisane Zakonom. Posebno zabrinjava što zakonodavna vlast u gotovo 60% slučajeva krši zakonske rokove.

 

U sklopu emprijiskog istraživanja obavljeni su i telefonski intervjui s 18 predstavnika javnih organa. Dobijeni podaci pokazuju da je manje od polovine službenika (N=18) prošlo neki vid formalne obuke o Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Uglavnom se radi o službenicima iz organa klasične vlasti, dok su obukom zaobiđeni službenici za informisanje iz javnog sektora.

 

Broj pristiglih zahtjeva za pristup informacijama još uvijek je mali. Neka javna tijela nisu primila niti jedan zahtjev osim zahtjeva koji im je upućen tokom ovog istraživanja. U boljim slučajevima radi se o 20-ak zahtjeva godišnje. Ovakva situacija pokazuje da je Bosna i Hercegovina u početnim fazama implementacije Zakona o slobodi pristupa informacijama, te da pred javne organe još uvijek nisu postavljeni glavni izazovi.

 

Kompletan izvještaj možete preuzeti u PDF formatu ovdje.

 

Engleska verzija izvještaja dostupna je ovdje.