Da citiramo autora: "Obrnuta piramida je najgora forma ikada smišljena da se nešto riječima objasni drugome, "a i dokazano je da je čitaoci ne razumiju, niti su ikada razumjeli". Upoznajte alternativu piramidi: princip redanja blokova po odjeljcima.  

Mnogo je reportera koji napišu snažan lead, daju mu podršku, i svoj tekst završe krajem. Međutim, središnji dio “nema prepoznatljivi slijed ideja, nema tok uzroka i posljedice, niti naraciju, nego samo gomilu skupljenih informacija”, kao što smo se požalili Roy Peter Clark i ja u posljednjem izdanju “Coaching Writers”, na strani 107. Mnogi urednici s mukom pokušavaju unijeti nešto strukture u središnji dio tekstova svojih novinara, ili jednostavno odustanu od tog truda i objave ove oklembešene amplitude. Kako reporteri mogu uraditi jaku sredinu, i kako bi im urednici u tome mogli pomoći svojim uputama?

Dva su razloga zbog kojih reporteri ne uspijevaju napraviti čvrstu strukturu središnjice teksta: novinarske škole i nedostatak znanja. Mnoge škole novinarstva još uvijek poučavaju da je forma obrnute piramide ono čega se treba držati, usprkos dokazima koji pokazuju da čitaoci tu strukturu ne razumiju. Malo je novinarskih škola koje poučavaju najefikasnijoj formi da se nešto objasni riječima, formi “redanja blokova”. Uporedite sljedeće dijagrame:

OBRNUTA PIRAMIDA

Tradicionalna “obrnuta piramida” počinje velikim leadom zamišljenim da bude udica, za njim slijede informacije poredane prema važnosti i ineresu, i tako u nedogled. Ovakva forma polazi od pretpostavke da čitaoci u svakom trenutku mogu prestati sa čitanjem, kada dobiju dovoljno informacija. U stvari, čitaoci ne mogu razumjeti obrnutu piramidu jer se pregled opštih okolnosti nalazi smješten pri dnu, negdje između “dosadno” i “tupo”. Bez opštih okolnosti, čitaoci ne mogu shvatiti priču, pa jednostavno prekidaju sa čitanjem prije nego što dođu do potrebnih informacija.

OBRNUTA PIRAMIDA JE NAJGORA FORMA IKADA SMIŠLJENA DA SE NEŠTO RIJEČIMA OBJASNI DRUGOME.

Redanje blokova  

Dok je obrnuta piramida najgora forma za čitaoce, “redanje blokova” je najbolja u smislu čitaočevog razumijevanja. Ovako poredana hrpa ima tri dijela: početak, sredinu i kraj. Sredina sadrži informacije grupisane prema važnosti predmeta u dijelove složene logičkim redoslijedom. Početak predviđa sredinu po formi i sadržaju, a kraj pojačava glavne tačke u umu čitalaca.

U novinarskom smislu, “redanje blokova” počinje tako što se čitaocima kaže o čemu se radi u priči i šta je važno, nakon čega slijede sekcije, i na kraju završetak koji će čitaocima pomoći da zapamte izloženo. Ako je priča duža, poredani blokovi mogu sadržavati i nekoliko “zlatnih novčića” ili nagrada raspoređenih po čitavom tekstu, koji će navesti čitaoca da nastavi sa čitanjem. Zlatni novčići se mogu sastojati od uzbudljivih anegdota, dobrog citata, preciznog obrta ili izraza, ili nekog novog, zanimljivog lika. Umjesto da na kraju iznese opšte okolnosti situacije, “redanje blokova” uvodi čitaoca u kontekst postepeno i u malim dijelovima, prema potrebi.

Reporteri kojima je poznata samo jedna forma, obrnuta piramida, ne pišu središnji dio jer priče obrnute piramide i nemaju sredinu (ili kraj). Oni se samo trapavo gegaju unaokolo dok ne uscure ni u šta.

Neki reporteri napišu snažan početak i kraj, ali slabu sredinu, jer se ne znaju organizovati po sekcijama ili zato što najveći značaj pridaju leadu. Ova druga grupa najprije utvrdi koji je najjači dio koji imaju, povede s njim, i neko vrijeme to razvija, dok se ne umori ili potroši vrijeme. U središnjem dijelu koji napišu najčešće se nalaze grumenje i čvorovi, a ne informacije izložene po dijelovima.

Kako uraditi sredinu

Najlakši način organizovanja sekcija je sljedeći. Napravite kratku listu stvari koje čitaoci trebaju znati. Zatim utvrdite koje od njih čine odjeljke, koje druge pripadaju tim odjeljcima, a koje nemaju nikakve veze sa pričom. Na primjer, izvještaj o krizi u zoološkom vrtu može proizvesti listu koja je prikazana lijevo, i organizovati se u poredane blokove prikazane desno:

Odjeljci koji nastaju kao rezultat formiraju sredinu, a lead i završetak je uokviruju.  

Urednik koji želi poučiti svoje novinare da rade bolji središnji dio, trebao bi, između istraživanja i pisanja teksta, održavati brifinge sa reporterima, na kojima će postavljati konzistentna organizaciona pitanja poput ovih:  

“O čemu je vaša priča, i zašto bi se ticala čitalaca?”

“Koje odjeljke imate?”

“Imate li na umu kraj?”

“Koliko prostora vam je potrebno?”

“Da li ste snimili fotografiju mrtvog gorile?”

Ako stalno iznova budete postavljali ista pitanja, vaši reporteri će primijeniti odgovore i prije vašeg razgovora. Drugim riječima, organizovaće priči i njenu sredinu tokom izvještavanja.

*  *  *

Vi možete misliti u formi obrnute piramide, kao i pisati tako, a većina urednika to i čini. Kada kažete: “Ovaj detalj je previše dobar da bih ga ostavio čak dole”, vi mislite u fatalnim kategorijama obrnute piramide. Ništa se ne postiže ako reporteri pišu u formi poredanih blokova, a urednici to preurede u obrnutu piramidu. Zato će možda vašoj redakciji trebati da kolektivno preskoči pauzu za ručak, da bi se moglo razgovarati o formama, i pisanju sredine koju će čitaoci shvatiti i možda poželjeti da pročitaju.

Članak je preuzet i preveden sa sajta Poynter Instituta uz dozvolu uredništva sajta.

 URL orginalnog članka: http://www.poynter.org/content/content_view.asp?id=67169