Kako održati kvalitetnu vezu s partnerima i porodicom i održati emocionalnu ravnotežu dok pokrivate traumatičan događaj na terenu.

Tekst je deo priručnika Trauma i novinarstvo – vodič za novinare, urednike i menadžere koji je objavio Dart centar za novinarstvo i traumu, a Mediacentar Online ga prenosi u nastavcima.

PORODICE I PARTNERI

Kada ste odsutni, radujete se povratku kući. Ponekad nalazite utjehu u tom razmišljanju o nasmiješenim licima punim dobrodošlice, o miru i boravku kod kuće. – Ratni izvještač koji je na zadatku navikao na čestu odsutnost od kuće.

Kada je odsutan, sve pada na mene – sve kućne obaveze, briga o djeci, moj redovan posao. Tako da kada se vrati, želim da nastavi gdje je stao, da izađe iz kuće, da se udalji od vezanosti za kuću. – Partnerica tog istog ratnog izvještača.

Kada novinari odu da izvještavaju o tragediji i sukobu, to iskustvo za partnere i porodice kod kuće zna biti stresno i ponekad usamljeničko. Društvene mreže i odnosi kod kuće često predstavljaju ključni dio šire podrške koja pomaže pojedincima i timovima da ostanu u dobrom emocionalnom stanju i da rade najbolje što mogu.

Prije zadatka

Ono što ne znate često vas plaši više od onoga što znate. Partnerima je ponekad korisno da zajedno razgovaraju o zadatku – o čemu se radi, kakve bi mogle biti opasnosti i kakve mjere opreza su poduzete.

• Može biti korisno ako se urednici i redakcije dogovore da će redovno biti u kontaktu sa partnerima svojih novinara koji su na terenu. Dobro je imati telefonski broj dostupan 24 sata sa imenima ljudi koje partneri mogu pozvati ako im treba podrška ili informacije.

• Novinari koji su bili na zadatku izvještavanja o traumatičnim događajima znaju koliko planiranje unaprijed ima smirujuće djejstvo, uključujući i planiranje za najgoru mogućnost. Medijske kuće treba da znaju tačno koga da zovu – i koga da ne zovu (u slučaju novinara koji imaju komplikovane privatne živote) – u hitnom slučaju.

• Dobro upoznajte partnere i porodice sa radnim mjestom njihovih članova koji su na zadatku. Možete ih pozvati da upoznaju kolege svojih bližnjih prije zadatka kako bi mogli povezati lica sa imenima i vidjeti kako sve funkcioniše.

• Razgovarajte sa djecom na jednostavan i jasan način o tome zašto mama ili tata odlaze. Omogućite im da postave pitanja i da izraze eventualne strahove, ali dobro razmislite o tome koliko detalja treba da znaju. Možda biste mogli i djecu povesti da posjete radno mjesto vašeg partnera.

• U slučaju mlađe djece koja mogu ispoljiti emocionalnu bol u razredu, može biti dobra ideja da obavijestite školu da roditelj odlazi na neko vrijeme.

• Ponekad postoje opipljivi razlozi iz kojih neko osjeća da mora odbiti opasan zadatak. Naprimjer, možda je tek nedavno postao roditelj i brine se kako će reagovati na praćenje suđenja ubici djeteta. Možda je već bio na isuviše stresnih zadataka i potrebno mu je vrijeme za odmor. Urednici nikada ne treba da vrše pritisak na kolege da prihvate zadatak koji im ne leži.

U toku zadatka

• Važno je imati plan redovnog kontakta sa srodnicima i djecom kod kuće – telefonom, e-mailom ili sms porukama. Odredite vrijeme i pokušajte da ga se pridržavate. Time možete ublažiti tjeskobu svoje porodice, odnosno pomoći redakciji u planiranju.

• Partnere ili bračne drugove o zadacima njihovih najdražih može i lično obavještavati radni kolega od povjerenja. Brz, prijateljski poziv kojim će se raspitati o situaciji kod kuće mnogo znači.

• Medijske kuće mogu pomoći bračnim drugovima i partnerima koji su ostali kod kuće da stupe u vezu jedni s drugima. Možda proživljavaju slično, ali se osjećaju izolovani i usamljeni.

• Ukoliko je na vijestima javljeno o događaju u kojem je bilo žrtava, hitno kontaktirajte partnere da ih umirite. Međutim, ako imate loše vijesti, trebate biti VEOMA pažljivi. Na web stranici Dart centra se nalaze upute (“Saopštavanje loših vijesti”) o tome kako je najbolje postupiti u ovakvim slučajevima.

• Ako ste vi partner koji je ostao kod kuće, ne ustručavajte se da zatražite podršku porodice i prijatelja ili da nazovete kontakt osobu od povjerenja na partnerovom radnom mjestu da vas umiri. Možete potražiti i druge ljude u sličnoj situaciji. Razgovor sa nekim ko dijeli istu sudbinu vam može koristiti.

Nakon zadatka

Povratak životu kod kuće je za odnos često stresniji – i opasniji – od razdvajanja i udaljenosti. Partnerima može pomoći da razgovaraju o tome šta im je oboma potrebno da olakšaju taj prelaz.

• Kada je moguće, novinari predlažu postepeni povratak u društvo. Možda bi bilo dobro da se ne vratite direktno kući, već da provedete nekoliko dana odmarajući se u dobrom hotelu, idealno bi bilo sa kolegama ili prijateljima u blizini, ali ako je potrebno i sami, da se opustite. To može poslužiti kao tampon-zona između intenzivnog iskustva rata i života kod kuće. Ali, postarajte se da vaš partner to razumije i da se slaže sa tim.

• Kada dođete kući, budite strpljivi i puni poštovanja jedno prema drugom. Važno je zapamtiti da je vaša porodica funkcionisala bez vas neko vrijeme i da je razvila neke navike nezavisno od vas. Možda je vaš partner preuzeo vaše ranije obaveze, a djeca su se možda odvikla od vaše blizine.

• Organizujte vrijeme za opuštanje da ponovo uspostavite vezu i da zajedno radite uobičajene stvari. Razgovarajte, ali se čuvajte „istresanja“ emocija ili emocionalne boli.

• Seks je često otežan ljudima koji se vrate iz ratnih područja. Intimnost se može činiti neobičnom ili neugodnom, tako da ne treba očekivati da sve odmah bude odlično.

Nakon stresnog puta, kolege koje imaju porodice moraju ponovo uspostaviti veze kod kuće. Šefovi treba da im daju vremena da to urade, a mogli bi im i staviti do znanja da razumiju koliko mogu biti teški ovi prelazi.

-----------------------------------------------------------------------------------------------
www.dartcentre.org

© 2007 Dart centar za novinarstvo i traumu. Materijal se može umnožavati za vlastitu upotrebu, pod uslovom da se tekst ne mijenja, da se pozovete na Dart centar i da se ne naplaćuje.