Većina medija u Bosni i Hercegovini (BiH) socio-ekonomskim temama se bavi malo ili ako to čine rade površno, bez kontektsa, analize i promišljanja kako svaka ekonomska tema utiče na živote građana. Mediji su godinama uglavnom fokusirani na političke tenzije, nacionalne odnose, patriotizam i separatizam, te dešavanja iz posljednjeg rata, a socijalna situacija je tek vijest sa rijetkih protesta zbog socio-ekonomske situacije.

 

Šta znače određeni zakoni, kako će se na život običnog čovjeka reflektovati, zašto je sve veća inflacija, kako će na BiH uticati velike svjetske ekonomske krize, koje će grane privrede i zašto biti najviše ugrožene, teme su koje često za običnog čovjeka ostanu bez odgovora.

 

Jedan od najboljih primjera je iz decembra prošle godine kada je Vlada Republike Srpske (RS) saopštila da je usvojila izmjene Zakona o radu, Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, da bi, kako su rekli, povećali plate zaposlenih u tom bosanskohercegovačkom entitetu. Ti zakoni usvojeni su u Narodnoj skupštini RS 14. decembra 2021. godine. 

 

Mediji nisu pokušali da objasne radnicima kako će i koliko njihove plate biti veće, ako se porez na dohodak smanji sa 10 na osam posto, a zbirna stopa doprinosa sa 32,8 na 31 posto zbog smanjenja stope doprinosa za zdravstvo. Porez na dohodak od 10 posto prethodno se obračunavao na neto platu, odnosno na onu platu koju je radnik primao, dok se po novom zakonu osam posto obračunava na bruto platu ili platu sa svim doprinosima i porezima, što znači da je osnovica poreza na lična primanja uvećana. 

 

Kako je obračun plate malo složeniji, a godišnji lični odbitak je sa 8.400 povećan na 12.000 konvertibilnih maraka (KM), tek u nekim stručnim časopisima računovođa i revizora RS, mogli su se naći podaci da će uvećanje plata biti prosječno 20 KM ili od 1,3 do 2,7 posto zavisno od visine plate. Najniže plate od 600 KM su uvećane 2,7 posto, odnosno 16,1 KM, dok su one  od 2.000 KM uvećane za 1,3 posto, odnosno za 26,6 KM. Plate od 1.000 KM uvećane su za 1,8 odsto i sada iznose 1.018 konvertibilnih maraka.

 

 

Većina građana Bosne i Hercegovine, države periferne ekonomije, 27 poratnih godina živi u teškim socijalno-ekonomskim uslovima. Pored unutrašnjih problema kao posljedice složenog državnog uređenja i nedostatka minimuma konsenzusa o temeljnim pitanjima vladajućih elita na život građana posebno utiču svjetske ekonomske krize. 

 

Bosni i Hercegovini je poslije svjetske  finansijske krize iz 2008. trebalo pet godina da dostigne nivo Bruto društvenog proizvoda (BDP) iz 2007. godine. Relevantnih procjena ekonomskih gubitaka izazvanih pandemijom korona virusa koji je u BiH stigao 2020. godine još nema. Bura oko Covid-a 19 se nije ni stišala, a u februaru ove godine svijet je potresla nova, tzv. energetska kriza izazvana agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu. 

 

Stoga, svaka nova svjetska kriza dovodi do porasta siromaštva u BiH. Prema nekim procjenama, pošto zvaničnih podataka nema, u relativnom siromaštvu u BiH 2017. godine bilo je 590 hiljada, a u apsolutnom oko 800 hiljada stanovnika, ili skoro četvrtina stanovništva. (Relativno siromaštvo predstavlja siromaštvo u odnosu na neki prosjek u određenom društvu, dok apsolutno siromaštvo podrazumijeva stanje koje odlikuje nemogućnost da se zadovolji određeni opšti minimum životnih potreba.)

 

O ekonomskim i socijalnim temama bosanskohercegovački mediji izvještavaju na površan način, jer su i sami siromašni, nesamostalni i zarobljeni u mreži velikih oglašivača, politike, borbe za opstanak i za „klikove“, ocjenjuje novinarka EuroBlica Milkica Milojević.

 

„Nije lako kreirati, a potom  publici prodati ozbiljnu i temeljitu socijalno – ekonomsku priču, koja će se baviti uzrocima, posljedicama, kontekstom...Takve priče mogu kreirati samo posvećeni, vrijedni, solidno obrazovani i odlično informisani novinari, koji tačno znaju šta je, recimo, povodom svjetske krize hrane rekao generalni sekretar Ujedinjenih nacija, zašto je rekao to i kakav uticaj ta njegova priča može imati na stanje u BiH, ali i zbog čega vlastodršci u BiH bacaju stanovništvu, po 100 KM sadake, zadržavajući za sebe milijarde viškova u javnim budžetima, koje pune ti isti, izgladnjeli građani“, kaže ona.

 

Upravo mali dio tih siromašnih građana, nezadovoljnih ekonomskim stanjem u zemlji, i time što vlasti ne čine ništa da im makar malo olakšaju život u novoj svjetskoj krizi koja je samo u prvih pet mjeseci ove godine proizvela inflaciju, odnosno rast cijena, od 14,4 posto izašli su na ulice 6. jula u više gradova u BiH. 

 

Ovaj događaj je pokazao da se javni servisi u BiH - Radio televizija Bosne i Hercegovine (BHRT), Radio televizija Federacije BiH (FTV), Radio televizija Republike Srpske (RTRS), problemima građana bave na različite načine, što dovodi do paradoksa da građani, ukoliko ne prate sva tri javna servisa, ne mogu znati šta se zbiva u zemlji. 

 

BHRT i FTV su 6. jula na samom početku Dnevnika 2 imali izvještaje sa protesta dok je RTRS potpuno izignorisao ova dešavanja. 

 

BHRT i FTV su i 7. jula na početku svojih informativnih emisija pokušali objasniti zašto su građani protestovali i zašto ih je bilo malo. FTV je ovom događaju posvetila najviše pažnje, a i analiza dnevnika do 17. jula, pokazuje da ova medijska kuća najviše pažnje posvećuje socijalnim temama koje zanimaju građane. 

 

Zbog toga se postavlja pitanje zašto novinari i urednici javnih servisa koji se prije svega finansiraju iz džepova građana, odnosno od RTV takse, na iste događaje gledaju drugim očima?

 

Ekonomske teme ne donose „klikove“

 

Prema mišljenju Siniše Vukelića, urednika portala Capital.ba, prvog poslovnog portala u RS, osnovanog 2007. godine. više je razloga zbog čega mediji na ovakav način tretiraju socio-ekonomske teme. Dva su, prema njegovom mišljenju, glavna zašto mediji posvećuju malo pažnje ekonomiji, socijalnom statusu građana ili društvenim temama. Prvi je što su te teme malo čitane ili gledane i u javnosti izazivaju mnogo manju pažnju, bez obzira što gledaoci i čitaoci kažu da im je potrebno više takvih tema. 

 

„Čini se da su i građani svjesni da nikakvi zakoni ne mogu popraviti njihov ekonomsko-socijalni položaj, već samo političari, koji su ovdje vladari svega, i od njihove dobre volje i kombinatorike zavisi kakvo će biti ekonomsko stanje u zemlji“, kaže Vukelić. 

 

Drugi razlog je, kako objašnjava, što su redakcije sve manje i teško je odvojiti ljude koji će se baviti samo tim temama. Zbog toga se one obrađuju površno ili na nekom dnevno političkom nivou sa nekim statističkim pokazateljima ili izvještavanjem sa nekog događaja, koji može pokrenuti polemiku na društvenim mrežama poput poskupljenja goriva, inflacije ili nekog protesta. 

 

„Mislim da neće biti poboljšanja stanja, ni u medijima dok se ne promijeni politička klima i postigne dogovor oko važnih statusnih pitanja naroda i građana u BiH. Naravno za sve ovo su zaslužni političari koji su isisali sav zraka iz cijele prostorije i oni to koriste samo za lične promocije i bogaćenje“, kaže Vukelić. 

 

 

Rijetki su primjeri u medijima u kojima se publici objasne razlozi zašto se nešto desilo, zašto su poskupjeli gorivo ili hrana, šta su uzroci inflacije ili kakve koristi od neke odluke trinaest vlada u BiH će imati građani, no ipak postoje. 

„Inflacija u BiH najveća u regionu: Najviše novca dajemo na hranu i prijevoz“ tekst objavljen na portalu Klix.ba 5. jula daje osim informacija o inflaciji od 14,4 posto, i objašnjenje čitaocima koji su razlozi za to. Poredeći inflaciju u drugim zemljama u regionu, ali navodeći i mjere  koje je neka zemlja  preduzela da bi zaštitila građane od rasta cijena, prije svega energenata i hrane, jasno je zašto BiH ima najveću inflaciju.  

 

Koliko inflacija, odnosno rast cijena, ugrožava standard dovoljno je navesti i to da ako ostane do kraja godine na 15 posto građani BiH će morati raditi dva mjeseca duže za isto ono što su sa svojim platama mogli kupiti prošle godine. 

 

Dobar primjer je i analiza u Nezavisnim novinama u tekstu “Kad je barel koštao kao danas, gorivo smo plaćali 2,3 KM! Koji je razlog tome?“  Iz poređenja cijena barela nafte na svjetskom tržištu i cijena goriva u BiH čitaoci mogu dobiti sliku zašto cijene goriva u BiH ne zavise samo od cijene nafte na svjetskom tržištu i zašto danas plaćaju 1,3 KM više liltru goriva. Ako se uzme u obzir i nešto veći kurs američkog dolara postavlja se pitanje da li neko i u ovoj krizi lovi u mutnom i zašto vlasti u BiH nisu preduzele ništa. 

 

Pozitivni primjeri izvještavanja o ekonomsko-socijalnom položaju građana mogu se naći i na BNTV. Ova medijska kuća, koja svoj ekonomski opstanak primarno ostvaruje zahvaljujući komercijalnim sadržajima, u centralnoj informativnoj emisiji kontinuirano ukazuje na rast cijena, veće ekonomsko raslojavanje društva, sve izraženije siromašenje stanovništva i uzroke takvog stanja. Ove teme s posebnom pažnjom se prate nakon ruske agresije na Ukrajinu. BNTV koristi  kao sagovornike više ekonomskih analitičara i poziva se na statističke podatke, kada god je to moguće, iz cijele BiH. 

 

Međutim, ukupno gledano malo je kvalitetnih tekstova ili televizijskih priloga iz ekonomije ili društva u medijima u BiH. Mediji nisu vični analiziranju, nego samo prezentacije sadržaja. Jedan razloga za ovakvo stanje u medijima jeste sve teži opstanak na sve siromašnijem bh. tržištu. A mediji opstaju tako što troškove smanje na najmanju moguću mjeru.

 

„Dio prihoda dolazi od marketinga, ali kako stopa siromaštva u BiH raste marketinški kolač je izuzetno nizak, a velikih oglašivača nema. To se može vidjeti i na portalima gdje se reklamiraju osnovne kućne potrepštine ili prehrambeni proizvodi. Dio sredstava dobijamo pišući i kandidujući se za međunarodne projekte. Nama nije cilj i sigurno ne bi mogli živjeti od 'klikova', jer svjesni smo da takve teme ne privlače veliku pažnju. Sami smo primijetili da neke istraživačke tekstove na kojima novinari rade po mjesec ili dva su mnogo manje čitani nego jedna obična vijest sa nekom zapaljivom izjavom u kojima se spominje Milorad Dodik, Bakir Izetbegović ili Dragan Čović“, ističe Siniša Vukelić.

 

Kako društvo siromaši tako su i novinari u sve težem ekonomskom položaju, a i prije toga su bili u grupi najmanje plaćenih zanimanja, što bi također mogao biti jedan od razloga sve nezdravijeg novinarstva. 

 

„Novinari su siromašni, preopterećeni gomilom obaveza, potplaćeni i potcijenjeni i pomenutim temama se bave, ako se uopšte bave, otkidajući vrijeme i energiju od svog sve oskudnijeg slobodnog vremena. Siromašni smo, jer je na djelu udruženi zločinački poduhvat vladajućih protiv stanovništva BiH, bez obzira na vjeru, naciju ili bilo šta drugo. Ova izjava ekonomskog analitičara Žarka Papića se može objaviti u medijima, kao zgodna doskočica, ali samo će rijetki, tragom te izjave zakopati malo dublje, u zvanične i nezvanične statistike, u makroekonomske pokazatelje i u tragove koji vode ka korupciji najvišeg ranga“, smatra Milkica Milojević.

 

Zanimljivo je da ekonomsko-socijalnim pitanjima vrlo malo pažnje poklanjaju i oni mediji, prevashodno portali, koji se isključivo finansiraju iz  stranih donatorskih sredstava. 

 

Unazad nekoliko godina većina tih portala bila je okrenuta temama korupcije, koje jesu bitne, jer izjedaju srž bh. društva. Da li zbog zahtjeva donatora ili nezainteresovanosti urednika/vlasnika portala vidljivo je da teme korupcije nisu služile kao osnova za analize koje bi se bavile ekonomsko–socijalnim položajem stanovništva kao jednom od ključnih posljedica koruptivnog djelovanja političkih elita u BiH. 

 

Stoga svakodnevni život građana, njihov ekonomski položaj, siromaštvo ostaju na margini interesovanja u medijskom svijetu koji broji „lajkove“ i bavi se temama koje osiguravaju njihov što veći broj.