Četrdeset posto novinara lokalnih medija je bilo izloženo napadima i pritiscima u protekle tri godine.

Foto: Amela Mahović i Lejla Memčić

Četrdeset posto novinara lokalnih medija u BiH je bilo izloženo napadima i prijetnjama u protekle tri godine, a njih 75% posto kaže da su političari na vlasti u nekom periodu vršili pritiske. To su također radili oglašivači i politički subjekti opozicije, pokazalo je istraživanje o radnim uslovima i pravima novinara, zakonskom okviru i upravljanju u lokalnim medijima u Bosni i Hercegovini Udruženja Bh novinari, koje je predstavljeno jučer u Sarajevu.

Istraživanje autora Amera Džihane je provedeno u periodu od oktobra do decembra 2020. godine. U ispitivanju je učestvovalo 440 novinara koji rade u lokalnim medijima, a odgovori na sva pitanja su dobiveni od 157 novinara. Glavni cilj je bio identifikovati postojeće obrasce rada lokalnih medija te utvrditi jesu li oni u skladu sa postojećim zakonskim i međunarodnim standardima slobode izražavanja.

Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, ističe: ''Ključni rezultat istraživanja pokazuju da je više od 40% novinara, medijskih uposlenika bilo izloženo napadima i da su ti napadi najviše dolazili od političara na vlasti. Drugi podatak koji je važan jeste da 48% ispitanika radi više od 40 sati sedmično, što govori o prekovremenom radu novinara koji nisu plaćeni za svoj prekovremeni rad. Treći važan podatak jeste da većina ispitanika u lokalnim medijima ima platu koja je niža od prosječne plate u BiH, a ta plata je 950 konvertibilnih maraka. Posljednji podatak, ali ne i manje važan jeste, više od 70% ispitanika podliježe samocenzuri, smatrajući da njihove teme koje istražuju neće biti odobrene od strane urednika i onih koji vode lokalne medije''.

Istraživanje je pokazalo da su novinari u lokalnim medijima suočeni sa ograničenjima u području slobode izražavanja i slobode medija te da ne postoji sistematski pristup u suzbijanju pritiska vlada, državnih institucija i drugih političkih i ekonomskih faktora. Država nema kapacitete da novinarima osigura siguran i neometan rad, a nedostatak adekvatnog odgovora na nasilje nad novinarima iz ovlaštenih institucija uveliko utječe na osjećaj sigurnosti novinara.

Na napade na novinare uglavnom reaguju novinarska udruženja, nevladin sektor, a primjetno je odsustvo reakcije vlasti i političara.

Podaci Linije za pomoć novinarima pokazuju da je u prošloj godini evidentirano 69 slučajeva kršenja slobode izražavanja i napada na novinare i medije. Ovo uključuje fizičke napade, prijetnje putem interneta ili uživo, pokretanje kampanje diskreditacije, otkaze, mobing na poslu, onemogućavanje izvještavanja s određenih lokacija, hakarske napade, širenje govora mržnje itd. U većini slučajeva državno tužilaštvo i policija nisu pronašli počinitelje napada, a sudovi neadekvatnim procesuiranjem napadača šalju poruku da su napadi na novinare prihvatljivi.

"Stanje medijskih sloboda je još gore nego ranije. Šezdeset i devet različitih nasrtaja na medijske slobode i na ličnu sigurnost novinara. Struktura nasrtaja na novinare je veća što je nivo medija niži. U lokalnim medijima stvari su mnogo gore nego što se one na prvi mah vide. Problem je i u materijalnom smislu jer su često oslonjeni i na budžet lokalne zajednice, a najčešće su izloženi stranačkom pritisku ili pritisku od strane načelnika, gradonačelnika. Kako se boriti? Trebamo svi da pokažemo solidarnost. Ideja o formiranju fonda koji bi pomogao novinarima nije od jučer. Mi ne možemo da se dogovorimo jer među nama ne vlada sloga", kazao je za medije Marko Divković, predsjednik Udruženja.

___