Online prostor je preplavljen neprovjerenim savjetima o zdravlju.

foto: pixabay/ilustracija

Između naučnih istraživanja i teorija zavjere, vakcinacija djece usijana je tema na društvenim mrežama, a istovremeno i fokus poznatih ličnosti koji tu temu koriste za aktivizam u oblasti u kojoj nisu stručni.  

Društvene mreže i portali su preplavljeni temama o zdravlju, o upitnom ili štetnom djelovanju vakcina, ljekovitosti pojedinih biljaka, voća, povrća, njihovom učinku u liječenju malignih ili hroničnih oboljenja, ljekovitosti sode bikarbone, brzom gubitku kilograma uz pomoć magičnih napitaka.

Dovođenje u vezu MMR vakcine (vakcine protiv zaušnjaka, boginja i rubeole) sa nastankom autizma jedna je od najčešćih zdravstvenih tema koja se dijeli na društvenim medijima i o kojoj se raspravlja na forumima. Učesnici rasprave su se podijelili u dva tabora: one koji tvrde da je vakcinisanje neophodno, jer će se u suprotnom vratiti davno iskorijenjene bolesti i one koji otvoreno zastupaju antivakserske stavove, pozivajući roditelje da ne vakcinišu svoju djecu, smatrajući to pravom na izbor.

Iako su naučna istraživanja pokazala da ta vakcina nema veze sa autizmom, to mnogima nije bilo dovoljno. U martu 2019. godine objavljena je studija danskih naučnika sprovedena na više od 650 000 djece kojom je dokazano da MMR vakcina ne uzrokuje autizam, a što je prenio veliki broj medija u regionu. Ljudi su više skloni vjerovati svjedočanstvima osoba koje nemaju nikakvo medicinsko obrazovanje, a koji tvrde da je nekome od članova njihove porodice neka od vakcina uzrokovala određene zdravstvene probleme.

Magazin Aura koji je u Bosni i Hercegovini registrovan kao časopis koji se bavi zdravim životom, kulturom življenja i alternativnom medicinom redovno objavljuje sadržaje u kojima navodi da su mnoge bolesti i poremećaji izlječivi zahvaljujući prirodnim lijekovima, hranom i čudotvornim eliksirima. Tako u tom magazinu čitatelji naprimjer mogu pronaći tekst iz februara prošle godine o roditeljima koji su potpuno izliječili svog sina od autizma uz pomoć proteina i organskog voća i povrća. Prema njihovim riječima dječak Ethan Fox je svojim primjerom opovrgnuo tvrdnje ljekara kako se simptomi autizma mogu poboljšati, ali ne i potpuno izliječiti. „Ozdravio je na prehrani od zdravih proteina, organskog povrća i voća, riže i krompira. Više ne pokazuje ikakve znakove autizma. Iznad svega, zdrav je, sretan i zabavan dječak“, navodi se u tekstu.

O povezanosti MMR vakcine sa autizmom govorile su i dvije estradne umjetnice, Maja Odžaklijevska i Jelena Karleuša, tvrdeći da je glavni uzročnik autizma upravo ta vakcina. Obje su dobile veliki prostor u medijima u regionu, a svoje tvrdnje nisu zasnivale ni na kakvim naučnim činjenicama. Maja Odžaklijevska je ustvrdila da smatra da je autizam njenog unuka stečen nakon što je primio MMR vakcinu i da su našli bioenergetičara koji mu pomaže.

Sličnog mišljenja je i druga estradna umjetnica Jelena Karleuša, jedna od najpoznatijih protivnica vakcine u regiji koja je više puta u medijima izjavila da je MMR vakcina štetna za zdravlje djece. Uzimajući u obzir regionalnu popularnost te pjevačice, koja na Instagramu ima više od dva miliona pratilaca, pretpostavljamo da za veći dio svoje publike njene riječi znače više od ozbiljnih istraživačkih studija naučnika. Karleuša je izjavila: „Jedna kćerka je imala velike probleme posle vakcinacije MMR vakcinom i mene može da optuži za neko krivično djelo samo roditelj koji nije imao nikakvih problema. Ja kao roditelj koji je imao strašnih problema apelujem na vas, na zdrav razum, da imate pravo na izbor kao u svim zapadnoevropskim zemljama. Vi imate pravo u ime svoje dece da tražite dokaz da vakcina nije štetna.“ Iako su brojna istraživanja dala dokaze da vakcina i autizam nisu ni u kakvoj vezi, što u svojoj izjavi traži Karleuša, očito da dio ljudi ne vjeruje naučnim dokazima, te se radije povode različitim teorijama zavjere koji dolaze od raznih grupa ljudi, čak i od nekih ljekara. Zanimljivo je da ljudi koji su skloni vjerovati da MMR direktno izaziva autizam nalaze takvih liječnika uzima za istinite, dok one koji tvrde suprotno opovrgava. To nam dokazuje i da pojedinci prate isključivo one medijske sadržaje koji potvrđuju njihove ranije stečene stavove.

Na Facebooku postoji nekoliko stranica koje propagiraju nevakcinisanje djece, za šta kao dokaze nude sadržaje iz različitih izvora koji se poklapaju sa njihovim mišljenjem o štetnosti vakcinacije. Neke od tih stranica i grupa su:  Vakcine – Zašto im kažemo ne? (više od 8.000 pratilaca), Vakcine-novi genocid?, Oštećeni cjepivima (više od 14.000), Forum antiglobalista.

Jedan od administratora stranice Oštećeni cjepivima je kontroverzni hrvatski političar i saborski zastupnik Ivan Pernar: „Pozvani su svi koji su oštećeni cjepivima ili imaju nekog bliskog tko je zbog cijepljenja pretrpio tjelesno oštećenje da uđu u grupu i shvate da nisu sami niti jedini. Ista stvar je i sa svima koji su pretrpljeli nuspojave zbog uzimanja lijekova.“

Ivan Pernar je poznat po svojim antivakserskim stavovima, teoriji da se u vakcine ubacuje sastojak koji žigoše ljude kao stoku, kao i zagovaranju nevakcinisanja djece. Pernar koji je svoje drugo dijete dobio u augustu ove godine, javno se pohvalio da su on i dječakova majka, koja je stomatologinja, odbili vakcinisati dijete budući da imaju svoje mišljenje i ne misle popustiti pritiscima medija i farmaceutske industrije, jer vakcina nosi rizik za djecu. Pernar je svoje stavove opravdao lošim iskustvom koje je njegov stariji sin imao s vakcinama. Političar čije djelovanje prati i dio javnosti u BiH otvorio je Facebook profil svom mlađem sinu Noi koji je nazvao „Mali Noa koji nikad nije cijepljen“, što je izazvalo veliku buru u javnosti. Na profilu objavljuje postove u kojima povezuje različite bolesti i poremećaje kod djece sa vakcinacijom koje ne temelji na činjenicama, već na sopstvenim uvjerenjima koja je stekao u razgovoru sa roditeljima čija djeca su oboljela i tvrde da je za to kriva vakcina. Profil prati oko 4.000 ljudi.

Fan stranicu Ivana Pernara prati oko 288.000 Facebook korisnika, što ukazuje da je ovaj političar veoma popularan i da mu vjerovatno značajan dio ljudi vjeruje.  

Apel na mističnost ili kako sam pobijedila rak

U medijima često možemo naći i sadržaje o prirodnim lijekovima protiv karcinoma, različite recepte i sastojke za koje se navodi da u potpunosti liječe ljude oboljele od malignih oboljenja, priče o vidovitim ljudima i bioenergetičarima koji pomažu ljudima.

Vjerovanje u takve priče može imati koban ishod. Sjetimo se slučaja s početka 2019. godine kada je mladić koji je obolio od tumora na mozgu preminuo, jer je, tvrdi porodica, vjerovao samoprozvanom iscjeljitelju Miroljubu Petroviću koji je tvrdio da će mladić ozdraviti uz pomoć njegovih tinktura. Sestra preminulog je izjavila da su ona i njena porodica bili potreseni bratovom dijagnozom, te da su pomoć potražili kod Petrovića za kojeg su saznali gledajući njegove snimke o liječenju neizlječivih bolesti i ishrani.

Još jedan primjer je tekst objavljen na portalu Novi.ba naslova: „Odala je tajni recept za lijek protiv raka pluća, dojke, prostate i debelog crijeva, koji farmaceuti kriju od vas“. Na slici se nalazi žena obučena u ljekarsku odoru, nepotpisana, pa čitatelji i ne znaju o kome je riječ. U daljem tesktu se ne spominje ko je osoba koja je dala recept, već se navodi da hemoterapija šteti organizmu, što često ima smrtonosne posljedice po ljude koji imaju karcinom, te se čitateljima sugeriše da probaju tajni recept od oraha, meda, bijelog luka. Ljekari se optužuju da kriju da je rak izliječiv prirodnim putem, jer bi to navodno naštetilo farmaceutskoj industriji.

Isti „recept“ je objavljen i u Auri, samo što je u tom tekstu navedeno da je kreator recepta profesor Mermerski o kojem autor ne navodi ništa.

Godinama je aktuelna priča o sodi bikarboni kao čudesnom lijeku koji liječi sva oboljenja, uključujući i rak. Tullio Simoncini, ljekar iz Italije čije su tvrdnje o ljekovitosti sode bikarbone prenijeli brojni portali, osuđen je početkom 2018. godine na 5,5 godina zatvora zbog nezakonite ljekarske prakse i ubistva pacijenata.

Lažne vijesti koje ne nude nikakve dokaze, ali tvrde da su sve vrste terapija koje nudi konvencionalna medicina štetne, da postoje lijekovi u prirodi, da je sve zavjera farmaceutske mafije, itekako privlače ljude. Ljudi su spremni vjerovati u nadrealno, u čemu posebno pomažu iskustva oboljelih koji su se navodno izliječili prirodnim putem, a za koje uopšte ne znamo i da li postoje ili su u pitanju slike koje su skinute sa interneta i potpisane lažnim imenima. Također, ni ovo nije novost – ljudi su uvijek bili skloni vjerovati u bajke. Međutim, s današnjom dostupnošću vijesti u online prostoru, dovoljno je samo da u pretraživač ukucamo soda bikarbona, prirodni lijek za rak i na korak smo do gubitka dragocjenog vremena kada je riječ o liječenju raka hemoterapijama i zračenjem.

Rade li to zbog ostvarenja zarade zbog pažnje i klikova koje prikupljaju ili im samo treba primamljiv sadržaj za popuniti stranice, portali – uz prenošenje na društvene mreže – učestvuju u širenju tzv. naslova udica koji su nedovršeni i sugerišu čitateljima da kliknu na link i pročitaju sadržaj iza kojeg se kriju često neprovjerene i štetne tvrdnje.

Neregulisanost medija

Ovakve vijesti obično ne sadrže većinu elemenata koje bi vijest trebala sadržavati, poput kredibilnih izvora, često nisu u skladu sa naslovom ili sadrže informacije za koje se ne nudi nikakav dokaz i izvor.

U Bosni i Hercegovini poseban problem predstavlja nepostojanje ključnih zakona koji regulišu medijsku oblast. Jedan od njih je zakon o transparentnosti medijskog vlasništva. Nepostojanje ovog zakona omogućava da portali objavljuju šta žele, dezinformacije ili takozvane lažne vijesti, a da građani nisu ni svjesni kakvim su manipulacijama izloženi i čiji interesi se u medijima zastupaju.

Tako portal može pokrenuti i osoba koja nema ni elementarnog znanja o medijima i opšteg obrazovanja, što se svakako odražava i na kvalitet sadržaja. Stoga je neophodno sugerisati čitateljima da obavezno prije čitanja provjere Impressum (ili sekciju O nama, Kontakt) iz kojeg će saznati ko je urednik medija, ko je izdavač, a ko su novinari. Ukoliko portal nema Impressum, to bi čitateljima trebao biti alarm da je riječ o nekvalitetnom i neprovjerenom mediju i da je cilj što veća čitanost, lajkovi i dijeljenja.

Istovremeno, čitatelji su izloženi i medijima koji imaju Impressum, ali su skloni objavljivanju senzacionalističkih vijesti, naslova udica, sadržaja u kojima se pozivaju na određena istraživanja i slično. Bilo bi neophodno provjeriti da li je riječ o originalnom autorskom tekstu ili je prenesen iz nekog drugog medija. Ukoliko se spominju konkretne institucije koje su sprovele određeno istraživanje ili imena ljudi koji su učestvovali u istraživačkom timu, čitatelji bi trebali provjeriti u Internet pretrazi više i o instituciji i istraživačima.

Lažne vijesti se često ciljano šire u političkoj propagandi kako bi naštetile političkim protivnicima ili kako bi glorifikovale sopstveno političko rukovodstvo. Takve vijesti nerijetko dolaze iz samog vrha političke stranke, a poznato je da svaka moćnija stranka ima svoje medije koje kontroliše ili što je još pogubnije imaju direktnu kontrolu nad emiterima javnog servisa. Međutim, ovo nije jedino polje u kojem se čitatelji susreću sa lažnim vijestima. Još je opasnije, a u pojedinim slučajevima i pogubno, širenje dezinformacija o zdravlju i liječenju ozbiljnih oboljenja, kao što vidimo na primjerima teme vakcina i liječenja raka sodom.

___