Tekst prenesen sa: 6yka
Prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, svi imaju pravo na „slobodu mišljenja i izražavanja“, a nezavisno novinarstvo je jedan od osnovnih elemenata razvoja demokratskog društva. Da se principi slobodnog i nesmetanog izvještavanja u dovoljnoj mjeri u RS ne poštuju opštepoznata je činjenica, pa tako često svjedočimo slučajevima napada na novinare od strane najviših zvaničnika, naročito od strane Predsjednika RS.
Milorad Dodik, Predsjednik RS, poznat je kao osoba koja ne voli novinarska pitanja koja mu ne odgovaraju, a sada od vladajuće elite dolazi i poziv na linč koji je usmjeren protiv “stranih plaćenika”, koji, po njihovom mišljenju, imaju za cilj rušenje RS. Argumentom “rušenja RS” opravdava se svaki pritisak na medijske radnike koji ukazuju na probleme društva u kojem živimo. U posljednjem slučaju napada na medijske radnike, Predsjednik Republike Srpske vulgarnim psovkama napao je Vladu Trišića, direktora BN televizije i na najprostiji način izvrijeđao ga zbog vijesti koju je ta televizija prenijela. Podsjetimo i na još jedan u nizu napada na novinare od strane Dodika, a riječ je o verbalnom vrijeđanju novinarke Ljiljane Kovačević, koje se desilo u Palati Predsjednika RS. Predsjednik RS je Kovačevićevu javno nazvao “lažljivicom” i obratio joj se riječima “šta ćete vi ovdje”, “brišite odavde” i “ja sam ovdje domaćin”. Iz Udruženja BH novinara kažu da nije nikakva tajna da Predsjednik Dodik ne bira sredstva niti riječi za obračun sa novinarima i medijima koji se usude kritički izvještavati o njemu i njegovim postupcima. “Od 2007. do danas na udaru Dodikovog bahatog ponašanja i njegovog jezika ulice našli su se brojni mediji, počev od Federalne TV, BHRT, ATV, Oslobođenja, TV BN, agencije Beta... U Dodikovom predsjedničkom vokabularu novinarke su 'kurve' i 'lažljivice', novinarima je javno želio 'otkazivanje srca' i 'da crknu', mnogima je pominjao majku i cijelu familiju, nekima obećavao kako će ih 'nakautirati'. Kršenje prava na slobodu izražavanja i najgrublji ataci na ljudsko i profesionalno dostojanstvo uposlenika u medijima postali su konstanta Dodikovog ponašanja samo zato što on sam nikada nije snosio posljedice. Članovi Udruženja BH novinari ne samo da osuđuju grube napade na medije i novinare, već se stide zbog činjenice da žive u zemlji čiji je ključni lider Milorad Dodik, psovač majki novinara i rušitelj novinarskog dostojanstva”, ističu iz ovog udruženja. Ugledajući se na Predsjednika RS određeni biznismeni i druge osobe iz javnog života pribjegavaju napadima na novinare, pa se tako možemo prisjetiti slučaja kada je novinar Alternativne televizije Siniša Vukelić dobio prijetnje smrću od Mile Radišića, vlasnika preduzeća “Grand Trejd”. Podsjetimo, Vukelić je Radišića pozvao da prokomentariše odluku Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je ukinuta oslobađajuća presuda za Radišića u slučaju „Medicinska elektronika“. Umjesto komentara, Radišić je u telefonskom razgovoru Vukelića zasuo uvredama i prijetnjama, poručivši mu, između ostalog, da će ga „roknuti“, što je žargonski izraz za likvidaciju. Podsjetimo i na slučaj kada je Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara RS napao novinara Alternativne televizije Slavišu Bajića i to zbog toga što mu nije odgovarao prilog koji novinar potpisuje. Kada je u pitanju sloboda medija, da situacija u BiH ne napreduje pokazuje i izvještaj nevladine organizacije “Reporteri bez granica”, prema kojem je BiH sada na 68. mjestu po slobodi medija, preciznije, nazadovala je deset mjesta u odnosu na prethodni izvještaj. U izvještaju za 2012. godinu, "Human Rights Watch" ukazao je na težak položaj novinara u BiH. HRW je zabrinut i zbog visoke frekvencije verbalnog zlostavljanja novinara, uglavnom od strane političara. U prošloj godini, zabilježena su 42 slučaja kršenja slobode izražavanja, 19 verbalnih i tri fizička napada, te jedna prijetnja smrću. Iako ljudi iz struke, Udruženje BH novinari i Udruženje novinara RS, redovno reaguju saopštenjima kojima osuđuju ovakvo ponašanje prema medijskim radnicima, situacija se očigledno ne popravlja, već se i dalje na svako “neodgovarajuće” pitanje odgovara psovkama, napadom i vrijeđanjima.
DIREKTAN PRITISAK NA MEDIJE
Suzana Rađen Todorić, urednica informativnog programa BN televizije, kaže da sve ovo što se posljednjih dana može čuti vezano za pokušaj podjele medijskog prostora na strane plaćenike i takozvane patriote jeste direktan pritisak na medije u RS, i uopšte u BiH, koji pokušavaju da zadrže osnovne postulate novinarstva, a to je objektivno i slobodno izvještavanje.
Suzana Rađen Todorić
“Riječ je o klasičnom pritisku koji treba veoma ozbiljno shvatiti, tim prije što on dolazi iz najviših institucija RS, a potpomognut je i nekim ljudima iz medija, takozvanim analitičarima, ekspertima i slično. Sve to može da govori o problemu u kojem se nalazi aktuelna struktura vlasti koja se očigledno suočava sa kritičkim odnosom javnosti prema svemu što se već godinama dešava u RS. Tu prije svega mislim na ogromne ekonomske probleme i nepostojanje odgovora na pitanje šta je dovelo do takve situacije. Spinovanjem javnosti pažnja se pokušava skrenuti na neki drugi kolosijek, a očigledno je da se ne biraju sredstva, pa se poseže i za tim floskulama o ‘stranim plaćenicima’”, kazala je Rađen Todorić za naš portal.
Ističe da je u ovom času u RS iluzorno očekivati zaštitu od nekoga i da novinari mogu zaštititi jedino sami sebe. Rađen Todorić poziva na novinarsku solidarnost i kaže da je to jedini adekvatan odgovor na ovakvu situaciju, jer niko ne zna hoće li on ili ona sutra biti meta napada.
“Konstantni napadi na novinare od strane visokih političara, biznismena i drugih javnih ličnosti je najbolja potvrda nedemokratičnosti našeg društva. Svuda u svijetu novinarstvo je izuzetno poštovana profesija, a napad na novinare je društveno neprihvatljiv, pa i osuđen. Samo kod nas se može ovako prema novinarima ponašati, a da niko za to ne odgovara. Ukoliko bi mi svi novinari digli glas protiv takvog ponašanja prema našim kolegama, odnos prema novinarima i medijskim radnicima bi bio drugačiji”, kazala je Rađen Todorić.
Kada su u pitanju napadi na novinare od strane najviših zvaničnika RS, Predsjednika RS, ali i drugih javnih ličnosti, Nataša Tešanović, direktorka Alternativne televizije, za portal BUKA kaže da je to posljedica jedne opšte društvene erozije.
“I novinarstvom, a pogotovo politikom danas može da se bavi svako, vladaju neznanje, površnost i bahatost. Iako i među novinarima ima onih koji se ne mogu pohvaliti profesionalizmom, ipak je veća odgovornost i krivica za ovakvo stanje u rukama političara koji su izabrani na demokratskim izborima, čime su preuzeli odgovornost prema biračima i poreskim obveznicima, te pristali na obavezu javnosti i transparentnosti u radu. Ona podrazumijeva da ih novinari u ime građana mogu, dapače, moraju pitati i za stvari koje njima nisu prijatne, a da oni imaju isto tako obavezu da polažu javnosti račune o svom političkom djelovanju”, rekla je Tešanovićeva za BUKU.
Nataša Tešanović
Tešanovićeva kaže da je sloboda medija neodvojiva od pitanja finansijske samostalnosti, a u situaciji u kojoj je privreda na koljenima, donacija odavno nema, a građani žive na rubu siromaštva, od čovjeka koji strahuje za svoju egzistenciju lako je napraviti poslušnika, a dodaje i da su “novinari samo ljudi”. Ona podsjeća i na izjavu predsjednice Udruženja BH novinara Milkice Milojević koju je dala u intervjuu za BUKU da je situacija u medijima u RS “u temeljnim stvarima slična kao i u FBiH. Međutim, u RS zbog monolitnosti struktura političke i finasijske moći nemamo privid slobode, kao u federalnim medijima, gdje ispada da postoji velika raznolikost zato što su jedni pod uticajem jedne grupacije, a drugi pod uticajem druge grupacije moći, pa se oni međusobno prozivaju i napadaju”.
Tešanovićeva se boji da su nam u ovakvim okolnostima šanse da izborimo veći prostor slobode i dostojanstva vrlo male.
“Veća međusobna solidarnost, nepristajanje da se pređu određene granice i po cijenu otkaza ili gašenja firme su jedino što u ovom trenutku možemo, ako hoćemo, nadajući se da je ovo period tranzicije, istina već jako dug, u demokratsko društvo, koje podrazumijeva poštovanje zakona, jasna pravila, jednak tretman pred zakonom, a ne ovu jaransko - interesnu politiku, u kojoj jedni mogu da duguju milione po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa, a drugi se kažnjavaju i za najmanji prestup. Te tako imamo ‘svoje’ medije, kojima se gleda kroz prste i ove druge, koji se javno prozivaju za sve i svašta, od kojih se tjeraju oglašivači i slično”, kaže Tešanovićeva za naš portal.
Milkica Milojević, predsjedica Udruženja BH novinari rekla je da napad na novinare od strane Predsjednika RS narušava ugled institucije Predsjednika RS i svjedoči o stepenu političke kulture u kojoj se nalazimo. Prema njenom mišljenju novinar se pred takvim napadima ne treba povlačiti, a najvažnija je solidarnost među kolegama koja bi trebala u većoj mjeri da postoji.
Mikica Milivojević
“Najstrašnije je što se drugi novinari, često, grohotom smiju, kad predsjednik RS, ili neki drugi političar, provocira ili vrijeđa kolegu. Pitam se šta je tu smiješno ili zabavno? Ako već nemamo snage da stanemo u odbranu ugroženog novinara/ke, ili da kolektivno, u znak protesta, napustima događaj ili pres konferenciju, možemo bar dostojanstveno ćutati. Ako ni zbog čega drugog, onda bar zbog činjenice da se sutra to može dogoditi bilo kome od nas”, objašnjava Milojevićeva.
Ovakav odnos prema novinarima koji dolazi od najviših zvaničnika RS ugrožava slobodu misli i govora, a pogotovo medijske slobode. Stvara se atmosfera pritiska i straha, koja izaziva autocenzuru, a autocenzura je najgora moguća cenzura.
U posljednje vrijeme, u domaćim medijima javila se teza da pojedine nevladine organizacije imaju za cilj rušenje RS, na šta Milojevićeva kaže da je to ne samo pritisak na medije, nego i na nevladin sektor.
“Priča o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima vraća nas u mračne devedesete, što je groteskno i besmisleno. Pitam se čemu takva priča danas, u eri interneta i satelitskih televizija”, rekla je Milojevićeva.
Tatjana Duronjić, profesorka informacionih nauka sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, komentarišući činjenicu da su novinari koji profesionalno obavljaju svoj posao u RS često napadani od strane najviših zvaničnika RS, Predsjednika RS, ali i od drugih javnih ličnosti, objasnila je da način komuniciranja predstavnika jedne države sa društvom u cjelini, ali i sa svakim njegovim dijelom, u mnogome zavisi od opšte kulture tih predstavnika i njihove političke zrelosti.
“Naš politički establišment, u pravilu, ima naglašene probleme u odabiru reči u komunikaciji između sebe i u komunikaciji sa svima drugima, a posebno pokazuje slabost u komunikaciji s medijima. Komunikacija je često na ivici nekulture, a neukusna i neprimerena u velikom broju slučajeva. Odnos politike i medija na našim prostorima je, nažalost, već dugo vremena suviše simbiotička, što ustvari znači potpuno neprirodna. I jedni i drugi se oslanjaju jedni na druge. Novinari traže brzu informaciju, nažalost ‘bilo kakvu’, samo da završe prilog, politici trebaju poverljivi mediji, lojalni i predvidljivi. Najčešće je komunikacija političara s medijima kalkulantska i u mnogome određena trenutnim interesima političke ideologije i volje političara. Mediji se od strane politike često doživljavaju kao prostor javne promocije, a ne prostor za kulturnu debatu, prostor odgovornog informisanja i prostor pokazivanja poštovanja prema javnosti zbog koje uostalom i postoji”, objasnila je Duronjićeva za portal BUKA.
Profesorka ističe da odnos političara prema novinarima podsjeća na odnos prema poslužitelju bez personaliteta.
“Poltičari, čini mi se, novinare zapravo samo podnose kao nužno zlo, kojeg što pre žele da se reše. I novinari, mediji uopšte, pristaju na ovakav odnos jer idu ‘linijom manjeg otpora’. Mediji često nisu spremni da otvoreno uđu u konflikt s predstavnicima vlasti, jer im ovi mogu zatvoriti ‘sva vrata’, pa da im u takvoj situaciji svaki pokušaj dolaska do informacije bude sveden na medijske konferencije, veštačke događaje koje prave predstavnici vlasti da bi u javnost otišle odabrane činjenice o nekom događaju”, kaže Duronjićeva i ističe da su verbalni napadi na novinare u medijima mogući dokle god je u našim glavama političar autoritet kojeg se bojimo i za kojeg mislimo da važe druga pravila.
“Veoma je važno da li se novinar u radu oseća zaštićen od svoje medijske kuće i hoće li urednik stati iza njegovog rada. Novinari, s druge strane, moraju da grade vlastiti integritet, da budu spremni da pređu granicu pukog izveštavanja i baratanja činjenicama koje im plasira politika, te da ‘zađu’ iza kulisa i pronađu činjenice koje će biti moćnije od političkog statusa političara. Nažalost, činjenica koje kompromituju ljude na vlasti ima suviše, samo je pitanje da li smo spremni da ih odaberemo i javno objavimo”, kaže profesorka.
SLOBODA MEDIJA
Profesorka Duronjić objašnjava da sloboda medija postoji zapravo kao sintagma zaštite drugih od tebe i kao regula koja govori zapravo ne samo o pravu već i velikoj odgovornosti medija.
“Uporno se zaboravlja na edukativnu i kulturnu funkciju medija, kao i na činjenicu da sloboda izražavanja, javnog kritikovanja i javnog objavljivanja kritike, zahteva od onog ko to pravo koristi da ima visoku civilizacijsku i kulturnu svest ili, kako bi to naši preci kazali, zahteva pristojnog čoveka, pristojnog izgleda. To je ono što su Stari Grci nazivali ‘kalokagatijom’, spojom lepog izgleda i mudre glave. Na našoj političkoj sceni, nažalost, često nemamo ni jedno ni drugo. Prostojnost u ovom slučaju bi značila da se mora znati da su granice tvoje slobode, prostor slobode drugoga, da drugačije mišljenje ne mora da vodi u neprijateljstvo, posebno ne javno, i da “viša” pozicija u društvu znači i više odgovornosti, a manje slobode, jer bi takvi ljudi trebali da budu opšti uzor javnosti. Nažalost, naši političari u javnim nastupima pokazuju neznanje o ovoj činjenici, samouverenost koja ničim nije opravdana, takav nivo kulture da prosto ne možete da verujete svojim ušima i očima”, objašnjava ona.
Opšta nesloboda u medijima, prema mišljenju profesorke Duronjić, uzrokovana je ne samo represijom politike i političara, već i medijskom tišinom u smislu nespremnosti medija i novinara da idu ‘ispred rude’, da ‘mute vodu’ i da pokrenu ‘stvari s mrtve tačke’, a promjena ovog stanja neslobode medija moguća je rastom svijesti o moći medija. Profesorka Duronjić, kao i druge naše sagovornice, naglašava potrebu za solidarnošću među kolegama.
Na kraju podsjetimo da je Željka Cvijanović, Ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS, prije nekoliko dana, rekla da misli da je “RS jedno demokratsko društvo u kojem možete da otvorite svaku temu. Sve ono što je neko identificirao kao problem treba da se raspravi u RS i nije tačno da u RS postoji režim zbog kojeg se ne može pričati”, ali iz svega gore navedenog ipak izgleda da riječi Cvijanovićeve nisu došle u adekvatno vrijeme i da nikad očigledniji nije bio pritisak na medije i novinare koji pokušavaju da profesionalno obavljaju svoj posao.
U atmosferi neslobode medija, potrebno je da novinari ne podliježu pritiscima, da budu među sobom solidarni, da postavljaju pitanja i otvaraju sve moguće teme, jer je to prije svega njihov posao i poziv. Pritisak na medije je nešto što je postalo vidljivo u RS, a na novinarima, uredništvima i medijskim kućama je odluka da li će profesionalno obavljati svoj poziv ili će podleći pritiscima vladajuće političke elite koja ih koristi za ostvarivanje svojih ciljeva.
