Vaša publika ima samo jednu priliku da čuje i razumije ono što pišete/govorite, zato to napišite/recite  jednostavno, jasno i logično. Dok sluša radio vaš slušatelj pravi večeru, hrani mačku, vozi auto, ili nešto slično. Trebate zgrabiti slušateljevu pažnju.

Vaša publika ima samo jednu priliku da čuje i razumije ono što govorite, zato to napišite/recite jednostavno, jasno i logično.

Može li slušatelj uhvatiti sve iz prvog slušanja? Ako čitate novine, možete se vratiti i provjeriti detalje koje niste primijetili prvi put. Ako slušate radio, ne možete pitati voditelja da vam ponovi dijelove koje ste promašili! Ako čitate novine, najvjerovatnije je to jedino što u tom trenutku radite.

Dok sluša radio vaš slušatelj pravi večeru, hrani mačku, tuče se sa sestrom, radi zadaću, vozi auto, ili nešto slično. Vaša vijest/priča treba zgrabiti slušateljevu pažnju i prenijeti priču iz prvog pokušaja.

Samo napišite ono što biste i izgovorili. Na radiju je sve u pričanju ljudima - čak i ne trebate zvučati kao da se čita kad se  predstavljaju priče/vijesti.

Pročitajte naglas to što ste napisali prije nego što čitate u programu ili prije nego što date nekom drugom da to pročita u programu.

Ako vam ne izgleda baš glatko, ako ostajete bez daha, ako grupe riječi izgledaju kao jezikolomci (riba ribi grize rep, npr.), ako to vaša baka neće razumijeti, čini se da vi to niste dobro napisali. Pokušajte ponovo! Nekad je dobro misliti na određenu osobu kada pišete vijest/priču - napišite je kao da ćete je saopćtiti vašem susjedu ili suprugu/supruzi.

Započnite s najvažnijim  («top line»)

Šta je to u nekoj  priči sto će vas natjerati da kažete "Hej, ovo je zanimljivo!"?

Šta god da je to, to je ono sto će natjerati vašu publiku da sjedne i obrati pažnju - to je vaš «top line» Prvo, svaka vijest treba da ima snažnu TOP LINE (početnu liniju/redak). To znači jaku prvu rečenicu, prvi odjeljak. Drugim riječima, snažnu polaznu tačku priče.

Snažna TOP LINE (TL) je jasna, informativna i lako razumljiva.

Dakle, treba da naš jezik učinimo jasnim, jasno razumijivim nakon prvog slušanja. Ako TL nije jasna, ostatak priče biće jednako nejasan. TL je temelj na kome gradimo našu kuću.

Kako pronalazimo našu Top Line?

Nalazimo je postavljajući ključna pitanja o priči samim sebi, sve dok PRIČU ne SHVATIMO MI SAMI. Who? (Ko?), What? (Šta?), Where? (Gdje?), Why? (Zašto?), When? (Kada?), How? (Kako?).

Tada odlučujemo koji od odgovora na ova pitanja nas slušalac treba da sazna prvo. Obično je najbolje prvo opišati ono sto se događa SADA.

Da bi se što više istakao taj osjećaj SADAŠNJOSTI, mi uvijek nastojimo da upotrijebimo SADAŠNJE VRIJEME u prvoj rečenici. To pomaže priči da zvuči aktuelno i pomaže novinarskom mišljenju kojem je potreban LOGIČAN, možda HRONOLOŠKI tok informacija. Svakako, poštovanje hronološkog reda nekada usporava priču, ali nekad je to jedini način da se ona ispriča.

Kada jednom ustanovite TOP LINE, jasnu startnu poziciju priče... tad će ostatak priče lako da teče.

To je slično početnoj sceni vašeg omiljenog filma: ona radi, ona vas uvlači u radnju jer počinje na dobar način. Izbor i pisanje TL može da vam oduzme dosta vremena, ona je često najteži dio priče, ali veoma je važno potrošiti vrijeme da se ona dobro napiše. Ne očekujte da će vas prvi pokušaj biti uspješan. Kao i svaka vještina, pisanje za radio postaje bolje sa vremenom i iskustvom. Pitajte za savjet starije kolege ako se zaglavite. I zapamtite: AKO STE U TEŠKOĆAMA TO NIJE ZATO ŠTO JE PRIČU NEMOGUĆE NAPISATI... nego zato što ste joj prišli na pogrešan način.

Kao što biva u životu, odgovor na pitanje je često sadržan u samom pitanju.Npr. "Kako da pišem priču?" Pogledajte bliže ovo pitanje: ono sadrži riječ "pišem", glagol u sadašnjem vremenu. Pogledajte vašu priču i potražite glagol u sadašnjem vremenu. Nekad možete pisati i u budućem vremenu... to je u redu... SAMO IZBJEGAVAJTE UPOTREBU PROŠLOG VREMENA u vašoj Top Line. Počnite jednostavno.

Koliko duga treba da bude Top Line? Koliko dug je komad konopca? Zavisi. Nekad je moguće dobiti dovoljno relevantnih faktora u kratkoj TL. Ipak ponekad ćete biti primorani da koristite dužu TL satavljenu od dvije-tri rečenice. U tom slučaju morate razdvojiti informaciju umetnutim PRIRODNIM PROSTORIMA ZA DISANJE. Npr: "Tri fudbalska navijača su pritvorena nakon sinoćnje tuče u ulici Zelenih beretki... neprilike su nastale kada su se navijači suparničkih timova... iz Mogagrada i Togamjesta... sukobili pred gradskom kafanom." Prostori za disanje dopuštaju vašem oku da se odmori... vašim plućima da dišu... i vašem glasu da zvuči prirodno. To je dobro za radio, dobro za vaše slusaoce.

Držite svoj «top line» kratkim i održavajte njegovu jačinu, silinu udarca.

Pravila i “trikovi” za bolju priču

Birajte!

Pravljenje dobre priče se sastoji u onome što izostavite. Samo nekoliko činjenica je dovoljno važno da ih stavite u vašu konačnu verziju. Izaberite samo najvažnije točke.

Održavajte stvari logičnima. Sjetite se da se priča s razlogom zove priča – trebala bi biti logična, sa početkom, sredinom i krajem i trebala bi natjerati publiku da želi nastaviti sa slušanjem. Ako vi smatrate da se priča teško prati, i slušatelji će tako misliti.

Ispričajte priču jednostavno. Istinu govoreći, mnoge priče, pa i  vijesti, koje možemo čuti na radiju su zakomplicirane. Vaša priča mora biti zapanjujuće jednostavna. Razmislite o osnovnim idejama koje pokušavate prenijeti, onda ih u pojednostavite. Zatim ih zapišite jednostavnim jezikom. Jednom kad ste napisali prvu verziju, pregledajte je opet i učinite je još jednostavnijom.

Evo nekoliko uputa i trikova koji vam mogu biti od koristi prilikom pisanja za radio:

Otarasite se velikih riječi. Koristite samo one riječi i fraze koje biste koristili u razgovoru. Osoba koju ste upravo intervjuirali može biti izvršni šef, nad-pod direktor sa specijalnom odgovornosti za specijalne projekte u Megacorp-u, ali da li to publika zaista treba znati? Zašto ne reći samo da ta osoba predstavlja Megacorp?

Napravite priču jednostavnom za slušanje. Zapamtite da pokušavate olakšati slušateljima da uhvate sve iz prvog puta... postavite putokaze za njih. Ako koristite titule osoba, stavite ih ispred njihovih imena. Ne stavljajte zaista važne riječi na početak – kada se slušatelj uključio u ono što vi pričate, propustio ih je. Prepravite rečenicu tako da pomognete slušatelju da čuje ključne riječi. Ne plašite se ponavljanja istih ideja kroz različite riječi.

Ne pišite previše. Kad napišete svoju prvu verziju, pregledajte je i izvucite sve pridjeve. Zatim svaki od njih vratite natrag, pa razmislite da li zaista zaslužuje mjesto u vašoj priči. Mnogi ljudi koriste pridjeve da povećaju dramatičnost priče – masovan/ brutalan/ zloban/ dramatičan..Ako je vaša priča zaista vrijedna pričanja, činjenice bi same po sebi trebale biti dovoljno dramatične, bez potrebe da ih tako bogato ukrašavate.

Locirajte priču. Gdje se desila? Ovo je posebno važno za lokalne i regionalne stanice. Odmah u TL recite slušaocima GDJE se priča desila, tako da oni mogu locirati priču u odnosu na sebe.

Navedite izvor. Dobili ste informaciju odnekud. Kažite publici odakle dolazi vaša vijest. "Zaključujući po vođama unije..." "Zvaničnici iz Demokratske partije predlažu..." Na kraju, niste to mogli provjeriti, zar ne? Dajte slušatelju do znanja ko to kaže, da oni sami mogu zaključiti da li će tome vjerovati ne. Ako koristite činjenice i brojeve koje niste sami istražili (možda iz komercijalne organizacije ili vladinog tijela itd.) pripišite ih njihovom izvoru. Npr. ako vam je studentski lider rekao da 10.000 studenata živi u bijedi bez dovoljno novca za hranu, nemojte reći “Deset hiljada studenata je bez hrane”...recite “Studentski lider TVRDl da ima deset hijada studenata bez hrane”...Ne vjerujte ono što vam netko kaže. Ako sami možete provjeriti činjenice (a kako biste anketirali 10.000 studenata!?) ne prihvaćajte ih kao istinu. Ako deset rudara u štrajku kažu da je njihova štrajkaška straža od životne važnosti, kažite “Rudari u štrajku vjeruju da je njihova straža od životne važnosti”. Uvijek atribuirajte (pripišite izvoru) mišljenja, statistike, analize, optužbe, pohvale i okrivljavanja.

Glavni dio svake priče je njena prva rečenica. Ako ona ne zanima vašu pubilku, publika je neće slušati. Ako mislite da je tema dosadna, zapitajte se da li će i vaša publika jednako misliti. Da li zaista želite da objavite priču na radiju? Ako želite, napravite je interesantnom!

Kažite slušateljima što se događa SADA. Upotrijebite sadašnje vrijeme. Vi pišete novosti, ne povijest. Uporedite to sa vijestima u 09:00. Šta zvuči aktualnije i zašto? Tri nogometna navijača su uhapšena sinoć nakon... ILI ... Tri nogometna navijača su jutros u zatvoru, nakon...

Budite sigurni da vi sami razumijete priču. Ako je vi ne razumijete, ni vaša publika neće. Ako ste zabrinuti, pročitajte priču kolegi/kolegici. Vidite da li on/ona razumije: Ako ne, pokušajte ponovo.

Pišite kratke rečenice. Ali mijenjajte dužinu rečenica da biste ih učinili zanimljivijim. Ne3 smiju sve biti jednako dugačke jer će pročitane u programu zvučati kao da ih izgovara robot igračka.

Pojednostavite detalje, i pišite brojeve u obliku riječi, ne u ciframa, jer drugačije ih neće biti u moguće pročitati u vremenskoj stisci. Npr. 490,610 dolara može izgledati jednostavno na papiru, ali pokušajte izreći: «četiri stotine devedeset hiljada i šest stotina i deset dolara" na glas. Hoće li itko biti sposoban to razumijeti? Zašto ne biste rekli samo "nešto manje od pola milijuna dolara", što je daleko lakše za razumijeti.

Budite pažljivi sa pridjevima. Suviše olako ih ljudi koriste u izražavanju mišljenja i podgrijavanju priče koja to ne zaslužuje. Na primjer, nisu masovne rudarske demonstracije ako samo deset rudara dođe na štrajkačku stražu. To su značajne rudarske demonstracije samo ako su posljedice značajne. Vi možete da mislite da su demostracije značajne ako vaš tata sudjeluje u njima, ali ako štrajkačka straža nema širi značaj to neće imatu veliki značaj za publiku i vi tako dozvoljavate da vas vaše mišljenje ometa u pričanju realne priče.

Kao opće pravilo, ne koristite direktne citate! Ako vam Boris Jeljcin kaže "Ja zaista volim votku", vaš izvještaj treba reći ... «Boris Jeljcin je uzgred priznao da mu je draga votka», ali ne da je rekao "Ja zaista volim votku". Riječi "ja" i "mi" trebale bi biti izostavljene iz vašeg izvještavanja, osim u specijalnim okolnostima. Direktni citati na radiju mogu zbuniti slušatelja jer se ne može vratiti na tekst, kao što to može u novinama. Zbog toga je lako moguće da slušatelj da razumije o čijoj se izjavi zapravo radi – Borisa Jeljcina, radio viditelja, pisca vijesti/priče, nekog četvrtog...

Kontinuitet i promjena. Jedan slušatelj bi trebao biti u mogućnosti slušati sve vaše vijesti tokom dana, prateći kako se svaka priča logično mijenja i tako imati sve najnovije osnovne informacije, i nikad mu ne bi trebalo biti dosadno. Drugi slušatečlj bi trebao biti u mogućnosti uključti se u samo jedno emitiranje vijesti i razumijeti sve osnovne informacije o svakoj priči koju čuje prvi put. To je veoma mudar trik, i sve se sastoji u dobrom pisanju. Svaki put kad pišete priču (ili samo vijest), saznajte da li je to prvi put da se emitira tokom dana, a ako ne, što je ranije rečeno, i što tome možete dodati da bi vašu verziju napravili svježom. U isto vrijeme razmišljajte kako možete zadržati sve osnovne informacije iz pozadine tako da priča ne izgubi na razumljivosti?

Materijal korišten na BBC Školi novinarstva Media centra Sarajevo