Dr. Alma Džubur Kulenović, psihijatrica na Kliničkom Centru
Univerziteta u Sarajevu daje savjete novinarima o etički korektnom
izvještavanju o osobama sa psihičkim teškoćama.

MC: Kako pristupiti osobi koja ima psihičkih teškoća?

A.Dž.K. : Kao i svakoj drugoj osobi, pristojno i sa poštovanjem, iskrenom zainteresiranošću.

MC: Koju terminologiju koristimo?

A.Dž.K. : Uvijek koristimo terminologiju koja je što bliža svakodnevnom govoru. Naš jezik ima dovoljno riječi da opiše sva stanja duše. Također je važno da koristimo terminologiju koja je nediskriminirajuća i nestigmatizirajuća. Ljudi često koriste termin depresija za raznolike psihičke simptome, valjda kao eufemizam jer je depresija prihvatljiva. Pod time često referiraju i na ono što na kraju bude shizofrenija.

MC: Na koji način prići porodici/ bližoj okolini osobe koja ima psihičke teškoće?

A.Dž.K. : Isto kao i sa osobom koja ima psihičke tegobe, pristojno i sa poštovanjem, iskrenom zainteresiranošću.

MC: Koje teme su iz ove oblasti bitne, a mislite da su zanemarene ili loše predstavljene u medijima?

A.Dž.K. :  O psihičkim poremećajima se često piše, čini mi se, a i zovu nas u svakojake emisije o svakojakim temama da pričamo o tome zašto ljudi psuju i sl. Ono što smatram da je bitno je pisati o temama psihičkog zdravlja na nediskriminirajući i nestigmatizirajući način. Stigma prema psihijatrijskim bolesnicima je vrlo stara i vrlo ukorjenjena. Mislim da treba promovirati ideju da su ovi ljudi punopravni i djelatni članovi društva u fazama zdravlja i da je zdravlje i ozdravljenje nešto što se može postići. Na suprotnoj poziciji penduluma je stigma vezana za psihijatre koji izmišljaju bolesti i ‘šopaju’ ljude lijekovima i prave od njih zombije.
E pa sad, mediji, pomozite!

MC: Koje su to najčešće greške koje novinari čine kada se bave ovim temama, i kako ih izbjeći?

A.Dž.K. : Barem u Kliničkom Centru gdje radim postoji služba za odnose s javnošću, gđa Biljana Jandrić prima zahtjeve novinara i upućuje ih na specijaliste iz oblasti koje zanimaju novinare. Ovo je uobičajena procedura, ali nas novinari kontaktiraju i privatno i mislim da generalno postoji dobra volja zdravstvenih radnika da se odazivaju na ovakve pozive budući da je zdravstveno prosvjećivanje dio posla svakog liječnika. Kada se piše o temama koje se odnose na zdravlje i na psihičko zdravlje treba izbjegavati zastrašivanje, način pisanja koji će svakoga tko je iole hipohondar natjerati da pomisli da boluje od neke strašne, opasne i neizlječive bolesti.
Treba izbjegavati i senzacionalizam i neprovjerene podatke.

Ja smatram da je funkcija medija koji se ovdje zapravo bave zdravstvenim prosvjećivanjem, pomoći u ranom prepoznavanju simptoma neke bolesti na način da ukazuju na to da je pomoć za ove probleme u našoj zemlji dostupna i djelotvorna (kada govorimo o psihičkim poremećajima, ovo je u najvećoj mjeri istina). Dakle, neki pozitivni scenario, bolest nije kraj i sl.

U našoj je zemlji teško dati solidne epidemiološke podatke o poremećajima zdravlja i psihičkog zdravlja, odnosno podatke koji se odnose na učestalost poremećaja i najčešće pitanje novinara – da li je neki poremećaj u porastu, po mogućnosti u dramatičnom porastu. Kako ostati ozbiljan i odgovoriti na ovo pitanje u zemlji u kojoj ne znamo niti koliko stanovnika imamo, kao što ne znamo niti koliko stanovnika nam ima kanton?  Pa ne mogu reći da je nešto u porastu zato što sam ja u zadnjih mjesec dana vidjela više takvih bolesnika.

Još jedan problema sa novinarima je da od nas često traže podatke po mogućnosti jučer, npr: ‘dođite večeras u našu emisiju i pričajte nam o...’  Treba imati na umu da će svaki pristojan profesionalac za bilo koju temu, čak i njegovo ili njezino najbliže područje ekspertnog znanja trebati pripremu, kao i informaciju kakav je tip emisije, za koju publiku i sl. Osobno se nisam puno susretala sa tim problemom, ali postoje i poteškoće da se zdravstvenim radnicima neautorizirano prikače neke bombastične izjave.

MC: Možete li nam preporučiti literaturu ili web linkove koji bi bili korisni kada je ova tema u pitanju?

A.Dž.K. : Prepručujem dva web linka – www.plivazdravlje.hr; MedScape, a na njima se mogu naći korisni linkovi za korisničke udruge i sl. 

Razgovarala: Slobodanka Dekić