Politički sukobi inspirišu dosta novinarskog posla. Ovu, nimalo iznenađujuću činjenicu, možemo veoma lako potvrditi ukoliko pogledamo vijesti o kojima piše međunarodna štampa. Rijetke su novine i novinski časopisi bez ijednog članka o nekom političkom sukobu ili krizi. Pomoću svog Brometra sukoba, Institut za istraživanje međunarodnih konfikata u Heidelbergu je nedavno izbrojao 365 političkih sukoba u 2009. godini. Poređenja radi, u 2008. su zabilježena 353 sukoba. Ove cifre pokazuju da se ne mogu svi sukobi uključiti u novinarski program. Svjetske međunarodne novinske agencije bi morale dnevno da objavljuju po jednu priču da bi uspjele pokriti sve političke sukobe. Dalje, nepoželjni su izmišljeni scenariji političkih sukoba, a uplitanje u razvoj i komplikovanje sukoba nedozvoljeni. A pružanje detaljnijih informacija je onemogućeno.

Politički sukobi kao predmet studija o novinarstvu

S obzirom na to da bavljenje političkim sukobima spada u svakodnevni novinarski posao, izvještavanje o političkim sukobima predstavlja bitno polje istraživanja studija o novinarstvu. Većina čitalaca, kao i ostala publika, ne može direktno posmatrati ove događaje koji čine dobar materijal za vijest, jer su politički, kulturološki i geografski udaljeni. Na osnovu ove činjenice, moglo bi se argumentovati da međunarodni novinari imaju odgovornu ulogu u javnom diskursu. Oni izvještavaju o političkim situacijama koje se dešavaju daleko od publike ili čitalaca.

Međunarodne vijesti se mogu smatrati centralnim izvorom informacija o međunarodnim događajima. One pružaju opšti pregled međunarodnih dešavanja, kao i detaljne informacije. Ovim je zainteresovanoj publici omogućeno da se uključi u političke procese. Ovakvo rezonovanje podrazumijeva profesionalan odnos prema izvještavanju o sukobima koje se obavlja bez pretjerano mnogo kontrovezi u istraživačkom sektoru masovnih komunikacija.

Međutim, mora se uzeti u obzir činjenica da čitatelji i publika, a možda i sami novinari, često nemaju direktan pristup sukobima i njihovom razvoju. Uzmimo za primjer izraelski zračni napad na Gazu početkom 2009. godine, operaciju ´Cast Lead´, kada međunarodnim novinarima nije bio dozvoljen pristup teritoriji na kojoj se sukob odvijao.

Ova zabrana je vjerovatno narušila izbalansirano izvještavanje o ovom žestokom sukobu.

Nijedan konflikt nije isti

Pružanje pregleda određenih mogućnosti i karakteristika kvalitetnog novinarskog izvještavanja o sukobima predstavlja težak poduhvat. Svi sukobi se međusobno razlikuju po razlogu, trajanju, ozbiljnosti, zahvaćenih stranama i sl.

U literaturi koja se bavi istraživanjem sukoba postoji nekoliko modela na osnovu kojih autori pokušavaju da oblikuju i obuhvate kompleksnost pojma sukob. Friedrich Glasl, naprimjer, konflikt dijeli na devet faza eskalacije. Čvrsto zauzimanje različitih stavova, ˝ili-ili˝ tip rezonovanja i govora, te prijetnje umjesto empatije predstavljaju tek ˝nizak stepen˝ eskaliranja sukoba. Ograničene razarajuće akcije, paraliziranje i dezintegracija protivničkog sistema i potpuno razaranje po cijenu samouništenja (i rata) predstavljaju ˝veoma visok stepen˝ eskaliranja sukoba. Ratovi, koji predstavljaju visoko eskalirani konflikt, poput gorepomenutog sukoba u Gazi, uglavnom privuku veću pažnju novinara. Relativno manje žestoki sukobi, kao što je naprimjer Kosovska deklaracija nezavisnosti iz februara 2008. godine, isto tako mogu postati istaknuta vijest, naročito u kvalitetnim medijima.

Izvještavanja o ovim sukobima su se međusobno razlikovala, baš kao što su i sami sukobi bili drugačiji. Od izbora i raznovrsnosti fotografija, tematskih perspektiva unutar novinarskih radova, toga koju sukobljenu stranu određeni izvori zastupaju, da li su ovi konflikti bili tematski vezani za neke druge događaje iz prošlosti (npr. Kosovski rat 1999. godine, historijski pregled sukoba između Izraela i Pakistana) i sadašnjosti (npr. Kosovska deklaracija nezavisnosti koja prethodi mogućem odvajanju Abhazije i Južne Osetije od Gruzije i njihovoj nezavisnosti).

Kvalitet novinarstva zavisi od konteksta. Kao što je gore ilustrovano, sama priroda političkog sukoba može biti raznovrsna i kompleksna, što zavisi od različitih preduslova. Isto se odnosi i na kvalitet novinarstva. U jednu ruku, određene ključne riječi – objektivnost, pluralitet, smanjena kompleksnost, originalnost, transparentnost, profesionalnost, razgovjetnost, orijentiranost i ravnoteža – se u naučnoj literaturi često navode kao kriteriji za kvalitet. Međutim, nije ni moguće niti poželjno definisati samo jednu kvalitetu novinarstva, jer se ova profesija, u zavisnosti o različitih faktora, manifestira na različite načine.

Istraživač kvalitete novinarstva, Stephan Russ Mohl, naprimjer, spominje da su faktori kvaliteta novinarstva to kako novinari vide svoju ulogu (nezavisni posrednik, zaštitnik ili čuvar), funkcija koju ispunjavaju objavljene vijesti (kao što je pružanje informacije i orijentacije), sam medij (printani mediji, TV, radio, itd.), periodičnost ili učestalost objavljivanja, te novinarski žanr (komentari, izvještaji ili intervjui).

Različiti sukobi, različite kvalitete, različiti novinarski pristupi

Pošto ne postoje ni jedinstvena novinarska kvaliteta niti jedinstveni sukobi, ne postoji ni jedinstven recept za novinarsko izvještavanje o političkim sukobima. Ovo bi moglo lako navesti na netačan zaključak da su ˝sve stvari relativne˝. Izvjesno je da je međunarodno izvještavanje kompleksno i višeslojno. Već duže vremena se u studijama novinarstva raspravlja o načinu na koji se izvještava, te kako bi se moglo i trebalo izvještavati o političkim sukobima. Ove rasprave ocrtavaju različite novinarske pristupe. Mirovno novinarstvo, naprimjer, podrazumijeva da novinarstvo doprinosi transformaciji sukoba tako što promoviše mir i pomirenje i često se kritikuje zbog toga što ignoriše strukturalna ograničenja, kao i činjenicu da se od vijesti zahtijeva da fokus stave na sukob, a ne na mir. Drugi se pitaju da li transformacija sukoba može i treba biti zadatak novinarstva. Oni se zalažu za iznošenje činjenica prilikom izvještavanja.

Koordinacija perspektiva kao snaga kvalitetnog novinarstva

Zbog različitih novinarskih pristupa, te stavova o političkim sukobima, postoji nekoliko shvatanja o tome kako se može visokokvalitetno izvještavati o političkim sukobima.

Jedna mogućnost je naglašavanje konstruktivnog bavljenja sukobima u novinarstvu. Ovaj pristup se ne fokusira ni na promociju mira, niti na puko iznošenje činjenica, već na pružanje višestrukih perspektiva o sukobima baziranih na izbalansiranom predstavljanju sukobljenih strana. Cilj je istraživanje interesa sukobljenih strana koji se kriju ispod površine i iza međusobnih optuživanja, kao i vizuelno predstavljanje sukoba pomoću scenarija i izgleda za budućnost.

Iako svi gorenavedeni aspekti nisu očigledni, empirijska analiza izvještavanja o sukobu u Gazi koji se desio početkom 2009. godine i Kosovskoj deklaraciji nezavisnosti u kvalitetnim printanim medijima je pokazala da kvalitetno novinarstvo služi kao koordinator perspektiva kod sukoba sa ˝visokim i niskim stepenom˝ eskalacije. Dakle, pruža pregled dešavanja koje čitatelji ne mogu lično posmatrati.

17. februara je bila druga godišnjica objave Kosovske deklaracije nezavisnosti. Kako su se kvalitetni mediji osvrnuli na ovaj događaj i kako su iznijeli ovu temu dvije godine kasnije je potpuno drugi predmet studije.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

Prevela: Lela Kadrić

----------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

Originalni tekst ‘Reconciling journalism and political conflict’ dostupan je na web sajtu European Journalism Centre-a www.ejc.nl.

Tekst je preveden i objavljen na MC Online uz odobrenje European Journalism Centre-a. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja koji su u cjelosti dostupni na web sajtu www.ejc.nl.