Istraživanja novinarskih organizacija su rijetka i zato su dobrodošla ako su motivirana profesionalnim razlozima i potrebama. No, da li je takvo “istraživanje” NUNRS-a o jeziku mržnje u “60 minuta”?

Novostvoreno udruženje novinara u Banjoj Luci (“Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske”, NUNRS), nastalo otcjepljenjem od udruženja “BH novinari”, uspjelo je ni mjesec dana nakon vlastitog uspostavljanja da zatalasa medijsku i političku scenu u BiH. Ono je, naime, ciljanoj javnosti, na 1.200 adresa, ponudilo vlastito istraživanje pod radnim naslovom “Jezik novinara Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića u političkom magazinu 60 minuta”.

Rezultat ovog istraživanja, koje je u međuvremenu bez ikakva opravdanja nazivano i analizom, sadrži samo spisak proskribiranih termina ove dvojice novinara (B.H. i S.V.) političkog magazina Federalne televizije (FTV). Na nevelikom prostoru navedeni su, po odabiru autora istraživanja, riječi i pojmovi koje oni svrstavaju u primjere “jezika mržnje”. Uz svaki pojam dat je i prevod na engleski jezik, koji izgleda tako kao da je nastao uz pomoć Googleovog prevodioca. Monitoring stotinu emisija “60 minuta” Federalne televizije, objavljenih od septembra 2007. do kraja decembra 2010. godine, upućen je na 1.200 adresa, s molbom da svaki primalac da svoj komentar.

Pojmovi i brojke

Banjalučki portal Buka je prvi sredinom februara ove godine objavio taj spisak pod naslovom “Novinari RS preveli 60 minuta”, koji su potom prenijeli brojni online i tradicionalni mediji kod nas i u regionu. Uz svaki pojam objavljeni su brojevi koliko je puta on objavljivan u programu FTV tokom stotinu emisija tog magazina.

Tako se među najčešće ponavljanim terminima našla riječ „pljačka” (180 puta), na drugom mjestu je pojam „kriminalci“ (120), a na trećem „mafija” (76). Novinska agencija „Srna“ prenosi da je Republika Srpska u tom programu FTV čak 187 puta nazvana „mafijaškom državom“.

Na listi Udruženja novinara RS-a, prema portalu Buka, kao ozloglašene riječi koje koriste Hadžiomerović i Vasković spominju se i „krađa/pokrali” (48 puta), „otimačina” (47), „zločinačka organizacija” (36), „pljačkaš“ (35), „vožd“ (29) „Dodikov kriminal” (23), „zločin” i „Dodikovi mafijaši”, „kriminal” i „kriminalne radnje” (22), „bandit” (18), „mafijaš“ i „fašista” (15), „laktaški kriminalac” (13), „mafijaška hobotnica”' i „režimska televizija“ (9), „Mile grobar“, „četnik” (6)... Tu su i pojmovi kao „Laktašenko“, „mafijaško gnijezdo“, „monstruozna otimačina“, „lažni mirotvorac“, „Dodikovo antidejtonsko bahato ponašanje“, „kriminalne tekovine“, „baba monstrum“, “kriminalna privatizacija”…

“Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske” je ovo svoje istraživanje, kako je naknadno objašnjeno, ograničilo samo na “jezik” koji se odnosi na ličnosti i institucije u RS. Ovo je udruženje objavilo i da su tokom istraživanja ustanovili da se “skoro 40 posto” priloga u emisiji “60 minuta” u posljednje tri i po godine, do kraja decembra, odnosilo na ovaj entitet i da su gotovo svi imali negativne konotacije.

Istraživanja novinarskih organizacija su rijetka i zato su dobrodošla ukoliko su motivirana profesionalnim motivima i potrebama. Sva, pa i ovakvo. Ali, ovo je istraživanje ipak po mnogo čemu neobično, najblaže kazano. Prije upuštanja u analizu rezultata istraživanja, treba reći da su brojna pitanja na koja autori i mentori ne daju odgovor.

Politika i profesija

Ako je u pitanju monitoring stotinu emisija “60 minuta”, kako se tvrdi, mora se priznati da je to bio vrlo zahtjevan poduhvat i za bolje organizovane institucije i organizacije od ove koja postoji tek od sredine januara ove godine. Zato ostaje nedorečeno da li je istraživanje pravljeno tokom ove tri-četiri godine emitiranja programa “60 minuta”, dakle prije formiranja NUNRS-a, ili nakon formiranja udruženja. Ako je prije, ko je to radio? Po kom kriteriju i ključu? Ako je neko drugi pravio spisak i NUNRS ga samo preuzeo, zašto ga predstavlja kao svoj proizvod…? Ako ga je NUNRS zaista uradio nakon samo nekoliko sedmica poslije formiranja, kakva je to potreba nametnula takvu hitnost?

Ako je u pitanju monitoring stotinu emisija “60 minuta”, kako se tvrdi, mora se priznati da je to bio vrlo zahtjevan poduhvat i za bolje organizovane institucije i organizacije od ove koja postoji tek od sredine januara ove godine. Zato ostaje nedorečeno da li je istraživanje pravljeno tokom ove tri-četiri godine emitiranja programa “60 minuta”, dakle prije formiranja NUNRS-a, ili nakon formiranja udruženja. Ako je prije, ko je to radio? Po kom kriteriju i ključu? Ako je neko drugi pravio spisak i NUNRS ga samo preuzeo, zašto ga predstavlja kao svoj proizvod…? Ako ga je NUNRS zaista uradio nakon samo nekoliko sedmica poslije formiranja, kakva je to potreba nametnula takvu hitnost?

Nejasno je još više zašto se istraživanje o “jeziku B.H. i S.V u političkom magazinu 60 minuta” ograničilo samo na ličnosti i institucije iz RS. Iz političkih ili iz profesionalnih razloga?

Ako je iz profesionalnih, da li to znači da u ostatku programa “60 minuta” nema “takvog jezika”? Zapravo, mora se priznati da to i nije neki “ostatak”, ako iznosi 60 posto od ukupno emitiranog sadržaja. Publika koja prati taj program dobro zna da ta razlika ne postoji i da je “jezik B.H. i S.V.”, kao i jezik drugih autora, jednak i u “ostatku” od 60 posto, kao i u već pomenutih “skoro 40 posto emisija” koje su analizirane i koje se odnose na RS.

Ali, možda taj dio programa (“ostatak”) nije zasluživao slično istraživanje, jer se ne tiče “nas” (zamjenica se odnosi na NUNRS i na Republiku Srpsku)? Ako je to razlog, onda smo na terenu politike. To znači da je istraživanje imalo političke, konkretnije - nacionalne i patriotske motive. U tom slučaju u vodu padaju svi profesionalni argumenti, čak i oni koji su potpuno opravdani.

Sve lijepo ili sve crno?

Ko gleda politički magazin “60 minuta” zna dobro da “skoro 100 posto” priloga “imaju negativne konotacije”. Takva je uređivačka politika programa. Dobra ili loša, kako za koga. Argumenti i za i protiv nisu nepoznati.

Nijedna politička emisija u BiH nije podijelila javnost kao ova. O njoj mnogi imaju pozitivno mišljenje, kao što mnogi imaju i negativno. Kojih je više? Činjenica je da je to bez sumnje najgledaniji politički program, ali to još ne znači da su svi koji ga gledaju njegovi obožavaoci. U zemlji u kojoj korupcija vlada, u kojoj kriminal ima visoku stopu rasta i političari nizak nivo odgovornosti, novinari zaista ne mogu i ne smiju izbjeći negativne teme. Ovaj magazin je gotovo jedini televizijski program koji slijedi istinsko istraživačko novinarstvo i koji ne bježi od tema koje drugi zaobilaze u širokom luku. To je razlog što je njegov urednik dosad dobio više novinarskih nagrada. Između ostalih, prije četiri godine, i u RS, nagradu Nezavisnih novina pod imenom “Nikola Guzijan”. Uz obrazloženje, koje je pročitao sadašnji predsjednik NUNRS Dragan Jerinić, da je ,,kao novinar i urednik, Hadžiomerović u svojim emisijama istraživao tamniju stranu bh. društva, kriminal i korupciju u državnim institucijama i beskompromisno ulazio u borbu protiv njih”.

S druge strane, često se čuje i ovakvo pitanje: ako u tom programu preovladavaju samo crne teme, ne doprinosi li i on još većem beznađu? Možda i doprinosi, ali jesu li novinari odgovorni što je to tako? Nije ogledalo krivo što smo mi ružni.

"Neprijateljska televizija”

Uređivačka politika FTV i magazina “60 minuta” može biti i, ako hoćete i moje mišljenje, treba biti povod za kritičko preispitivanje. Kako interno, tako i javno, jer je u pitanju program javnog servisa. Ali, bojim sa da NUNRS nije mislio na tu vrstu kritike i preispitivanja.

Načinom na koji je postavio svoje istraživanje (“40 posto programa koji se odnosi na RS”, kolektivna odbrana, politizacija…) ovo udruženje novinara Federalnoj TV i autorima magazina “60 minuta” zapravo zamjera, direktnije kazano – osporava da se uopće bave ljudima, događajima i temama iz RS. Drugim riječima, time im se šalje poruka da su oni federalni javni servis i – neka se bave se Federacijom… Iako nije kazano, podrazumijeva se da ćemo se onda “mi baviti Republikom Srpskom”.

Kad se pogledaju još i dodatna objašnjenja autora i mentora istraživanja, zaista je teško oduprijeti se dojmu da je istraživanje motivirano političkim razlozima. To se ponajbolje moglo vidjeti u emisiji “Presing” RTRS u ponedjeljak, 14. februara, u kojoj su direktor tog javnog servisa i predsjednik NUNRS, kao i drugi učesnici, cijeli problem “inkriminisanog jezika FTV” predstavili isključivo u političkim i nacionalnim bojama. Za FTV i “jezik novinara B.H. i S.V.” je rečeno da “provode medijski teror nad svima u RS-u”, da “nam nameću kolektivnu krivicu”, da su “po definiciji svi u RS-u kriminalci”, da je u pitanju “politički projekat”, da ga vodi “grupa ljudi koja misli da može da postavlja i smjenjuje vlast”… Ukratko, “patološka mržnja i pravi medijski rat”, kako je rekao direktor RTRS. Koji je još poručio da se “mi nećemo u to uključiti”.

On je zapravo samo ponovio ono što je prije godinu dana izrekao Milorad Dodik u mikrofon i pred kamerom FTV: “Vi ste za nas neobjektivna, neprofesionalna i neprijateljska televizija”.

Kolektivna odbrana i osuda

Na TV kritike adresirane konkretnim osobama u političkoj hijerarhiji, u privrednom, policijskom, kriminalnom ili u novinarskom miljeu, u RS odgovaraju kolektivnom odbranom i kolektivnom osudom. Predsjednica Upravnog odbora RTRS Radmila Čokorilo ima za to objašnjenje: “Kada Federalna televizija četiri godine pljuje po RS i pljuje po predstavnicima vlasti, bez obzira iz koje su stranke i kako se oni zvali, to nikoga u Bosni i Hercegovini ne boli“ (u izjavi za program Radija Slobodna Evropa).

O etici i profesionalnim kodeksima – ni riječi. Umjesto profesionalne analize i motiva, samo politika, politika i opet politika…

Kad je već o pomenutom istraživanju riječ, da vidimo kakav je to “jezik” FTV i dvojice navedenih novinara. Prvo, po kojem su kriteriju “inkriminisani” pojmovi i izrazi svrstani u “jezik mržnje”.

Većina ovih pojmova sami za sebe ne mogu biti ni na kakav način zabranjeni ili proskribirani. Neki su čak zgodni i mogli bi biti upotrijebljeni kao naslovi u filmskim trilerima, kao što je u kolumni u online magazinu “Žurnal” napisao Selvedin Avdić. Sporni mogu biti samo u određenom kontekstu, ali i tada ne spadaju u kategoriju u koju ih guraju.

Novinari nisu sudije

Neki pojmovi i izrazi u određenom kontekstu predstavljaju uvredu i kleveta, kako ih naši zakoni i međunarodne pravne norme definišu. Ali, neki nisu čak ni to. “Lažni mirotvorac”, “Dodikovo antidejtonsko bahato ponašanje”, ili “vožd” predstavljaju vrijednosne ocjene ma o kome bila riječ i ne mogu ni na kakav način biti pod udarom zakona i novinarskih kodeksa. Čak i sintagma “kriminalna privatizacija” može biti vrijednosni sud, iako u određenom kontekstu može biti i kleveta.

Neki pojmovi i izrazi u određenom kontekstu predstavljaju uvredu i kleveta, kako ih naši zakoni i međunarodne pravne norme definišu. Ali, neki nisu čak ni to. “Lažni mirotvorac”, “Dodikovo antidejtonsko bahato ponašanje”, ili “vožd” predstavljaju vrijednosne ocjene ma o kome bila riječ i ne mogu ni na kakav način biti pod udarom zakona i novinarskih kodeksa. Čak i sintagma “kriminalna privatizacija” može biti vrijednosni sud, iako u određenom kontekstu može biti i kleveta.

S druge strane, pljačka je pljačka, ma kako je zvali. Kao što je i kriminal – kriminal, krađa – krađa, zločin – zločin… Aktere sudski dokazanog kriminala i zločina možete imenovati kako god hoćete, možete im i tepati, ako hoćete, ali oni su kriminalci i zločinci.

Kriminalne, mafijaške, zločinačke i sve druge nezakonite radnje aktera kojima nije ni suđeno, međutim, ne dokazuju se novinarskim presudama. Nikad i ni pod kojim uslovima. Pretpostavka nevinosti je temelj ljudskih prava i vrijedi za svakoga; ili ne vrijedi ni za koga. Odgovornost se u novinarskim prilozima dokazuju isključivo svim dostupnim činjenicama, argumentima, navođenjem izvora, izjavama, citatima...

Agresivni vokabular tu ne pomaže. Svaka upotreba pojmova, kao što su kriminalac, pljačkaš, zločinac, mafijaš, fašista itd, može biti osnova za ocjenu o kršenju profesionalnih novinarskih kodeksa i za tužbu za klevetu, ukoliko se on povezuje uz određenu osobu koja nije ni suđena, ni presuđena. Novinar, bio on na FTV ili na RTRS, ili u bilo kojem drugom mediju, može biti tužen ukoliko je bilo kog pojedinca (ili bilo koju grupu ljudi), direktno ili indirektno nazvao kriminalcem, zločincem, kradljivcem, lopovom, mafijašem…

Novinari nisu sudije i ne smiju na sebe preuzimati tu ulogu. Novinare bi eventualna ambicija da presuđuju odvela na krivi put i, ako bi im to dopustilo, cijelo društvo u propast. Kakav bi haos nastao ako bi novinari sudili, sudije liječile pacijente ili ljekari gradili mostove?!

Agresivan jezik?

“Jezik osumnjičenih novinara” na FTV je bez sumnje oštar. Neko može kazati i da je agresivan. Ali, to je gotovo generalni trend u novinarstvu i kod nas i u svijetu. Ne zaboravimo da naša dva zakona o zaštiti od klevete izričito navode da se “pravo na slobodu izražavanja… primjenjuje… i na izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti (u Zakonu u RS piše: šokirati) ili uznemiriti” (član 2.b. Zakona FBiH, odnosno član 1.b. Zakona RS). Ovaj stav je zasnovan na nekoliko presuda Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava.

Možda je jezik na FTV agresivniji nego kod drugih novinara? O tome se može, a i treba raspravljati, ali isključivo na osnovu profesionalnih standarda i bez uplitanja politike i političke motiviranosti.

U retorici i u pojedinim video spotovima u ovom političkom magazinu može se naći nemali broj primjera nepridržavanja etičkih normi u novinarskim kodeksima. Mogu i primjeri očigledne klevete i uvrede. Brojne tužbe protiv novinara FTV nisu nužno dokaz osnovanosti tužbenih zahtjeva na zakonu; u većini slučajeva oni su prije dokaz posrednog pritiska koji se pokušava nametnuti (i) kroz sudske postupke.

Ipak, svako kršenje novinarskog kodeksa i svako nezakonito optuživanje i presuđivanje itekako utiče na kvalitet programa, diskredituje njegov profesionalni nivo i ugrožava novinarski integritet. Jedna od bitnih osobina koju bi svaki novinar morao posjedovati jeste kritičnost - prema svakome i prema svemu. Ali, to podrazumijeva jednaku, ako ne i veću, kritičnost i prema sebi.

Pojmovi i fraze navedeni u istraživanju NUNRS-a, međutim, ne mogu se trpati u jezik (ili govor) mržnje. Ako tu razliku možda ne vide obični gledaoci, novinari se time ne mogu opravdati.

Ako su htjeli da istražuju jezik mržnje u našem javnom prostoru, što bi bilo jako korisno, u “Nezavisnom udruženju novinara RS” nisu morali prelaziti entitetsku liniju. Mogli su ga naći u medijima oko sebe i najviše u izjavama političkih ličnosti u RS. Naravno, i u federalnom dijelu BiH, ako ih on zanima. Takva bi analiza, ako bi bila oslobođena političkih motiva, mnogo više priličila novinarskom udruženju i uz to znatno više koristila ozdravljenju političkog i medijskog ambijenta.

Ako su htjeli da istražuju jezik mržnje u našem javnom prostoru, što bi bilo jako korisno, u “Nezavisnom udruženju novinara RS” nisu morali prelaziti entitetsku liniju. Mogli su ga naći u medijima oko sebe i najviše u izjavama političkih ličnosti u RS. Naravno, i u federalnom dijelu BiH, ako ih on zanima. Takva bi analiza, ako bi bila oslobođena političkih motiva, mnogo više priličila novinarskom udruženju i uz to znatno više koristila ozdravljenju političkog i medijskog ambijenta.

Nekažnjeni govor mržnje

Govor/jezik mržnje je diskriminirajući, zasnovan na predrasudama i na animozitetu. On je definiran u Preporuci Komiteta Vijeća Evrope br. 20 o govoru mržnje, iz 1997. godine u kojoj se naglašava da se pod ovim terminom “podrazumijevaju svi oblici izražavanja koji šire, podstiču, promoviraju ili opravdavaju mržnju među rasama, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući netoleranciju izraženu kroz agresivni nacionalizam, etnocentričnost, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema manjinama, imigrantima i ljudima imigrantskog porijekla”.

U suštini je, dakle, govor mržnje uperen protiv jedne ili više osoba zbog njihove rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, zbog seksualne orijentacije, izgleda (visina, težina, boja kože, ime…), pola, godina ili bilo koje osobine koja se može smatrati “nedostatkom”. On definira odnos superiornosti većine i diskriminirane manjine.

Spadaju li pojmovi skupljeni u “istraživanju” NUNRS-a u jezik mržnje? Nakon ove definicije jasno je da je odgovor negativan.

Ali, ako ovu definiciju primijenimo na izjave političara s obje strane entitetske linije (evo samo nekih bisera: “Neće nama suditi sudije muslimani…”; “Bošnjaci idu samo po svijetu i petljaju i lažu…”, “Sa Ciganima treba ciganski…”, “neće nama program uređivati pripadnica manjinskog naroda”…), dilema više nema. To jest i po definiciji upravo govor mržnje.

Ovakav govor mržnje, međutim, prolazi nekažnjeno. Javnost ima “preča posla” i ne reaguje, političari se smijulje, tužilaštva niti vide, niti čuju. Samo ponekad i poneki novinari skrenu pažnju na njega.

Govora mržnje pun je naš i medijski i politički prostor. Bilo ga je i još ga ima u novinama (“turci”, “četnici”, “ustaše”, “balije”, “cigani”…), ima ga i na TV ekranima (naročito kroz sms poruke: “pederi”, “lezbijke”…), pogotovo ga ima na internet stranicama i portalima (u svim mogućim kombinacijama). Ima ga i u “naučnim” i publicističkim radovima i govorima u kojima se Bošnjacima lijepe etikete potencijalnih terorista, Srbima kolektivna odgovornost, četništvo i “genocidna priroda” i Hrvatima ustaštvo i “latinsko licemjerje”.

Tražiti slučajeve tamo gdje ih nema kod toliko primjera koji bodu oči može samo onaj ko nema profesionalne motive i argumente.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dodik daje 5 miliona maraka medijima
NUN RS uskratio legitimitet dat Udruženju BH Novinari
Istupili iz Udruženja Bh. novinari
KOPANJA: Ovima sa FTV-a je potrebna psihijatrijska pomoć
DEPO analiza NUNRS izvještaja

VIDEO
RTRS emisija Presing posvećena emisiji 60 minuta (14.feb.20.11.)
6o minuta od 14.feb.2011.
RTRS emisija Pečat o Bakiru Goebbelsu
Bakir optužio građevinsku mafiju Milorada Dodika za ubistvo Vukeljića 2009.

KOMENTAR
Tanja Alavuk: Preko koga Dodik upravlja novinarskim udruženjem
Mirjana Kusmuk: Njen stil su laži i manipulacije