Pitajte šta ne znate. Imajte na umu više ciljeve. Demistificirajte zanat. Stvarajte terminologiju. Razbijte specijaliziranost. Preispitujte konvencije. Ne razgovarajte o glupostima. Nadrastite neposredni zadatak. Učite ih da uče druge. Ne pomažite eksploataciju.

Izvor: Notrain-Nogain.org

Za mjesec dana navršava se 25 godina kako radim kao predavač za novinare. Moj dekan, Karen Brown Dunlap, tražila je od mene da to obilježim opisivanjem onoga što sam naučio. Prva stvar koju sam naučio jeste: kad radite sa novinarima, uvijek im dajte spisak. Prema tome, evo što je meni išlo od ruke.

1. Postavljajte pitanja na koja ne znate odgovore. Gene Patterson me je zaposlio, dijelom zbog mog neznanja konvencionalnih mudrosti i rutina novinarstva. Moj pojas za spasavanje je bilo dobro pitanje. Pretvorilo je moje studente u učitelje.

2. Uvijek povežite zanat sa višim ciljevima novinarstva i demokracije. U svom profesionalnom radu, pred očima uvek imam glavnu nagradu. Ništa nije važno ako ne unapređuje novinarstvo. Raznovrsnost, etika, obuka u pojedinim vještinama, važni su zato što unapređuju novinarstvo. I novinarstvo nije važno samo po sebi, jedino kao put prema slobodi, pravdi, toleranciji i zajednici

3. Demistificirajte korake ka savršenom radu. Mnogi novinari misle da je najbolji rad magija. «Nikad ne bih mogao izvještavati o ili napisati 'Blackhawk Down', čak i da imam svo vrijeme na ovom svijetu,» kažu. Maratoni se trče kilometar po kilometar, a novinari se razvijaju razumjevanjem da su najbolji radovi racionalni procesi, put sačinjen od koraka.

4. Imenujte stvari. Oliver Sachs, autor/neurolog, pisao je o prvom susretu sa pacijentom sa «Tourette-ovim sindromom». Nakon tog upoznavanja, poceo je sretati nekoliko drugih slučajeva na ulicama New Yorka. Kakva slučajnost, pomislio je. Onda je shvatio da su pacijenti sa Tourette-ovim sindromom prisutni cijelo ovo vrijeme, ali da su bez imena za njihov poremećaj, oni njemu bili nevidljivi. Slično tome, etiketiranje daje piscima pristup njihovoj tehnici: laganje, penjači, okviri, kružne strukture, tabele.

5. Pravite i dijelite oruđe. Pravljenje oruđa i rad za stolom su dominantne metafore u Poynteru. Dok volim izazivati novinare idejama i teorijama izvan njihovog prirodnog domašaja, ovo predstavlja obične zanimljivosti, dok se ne pretvore u oruđa.

6. Istupite iz specijaliziranosti. Naravno, počinjemo unutar disciplina novinarskog zanata: pisanje, uređivanje, dizajn, foto-novinarstvo, ilustracija, grafike, etika, izvještavanje. Ovi specijalizovani novinari moraju učiti jedan od drugoga i udružiti svoje vizije i talente za bolje dobro. Nadalje, novinari dobro uče iz drugih disciplina, iz muzike, forenzike, abnormalne psihologije.

7. Dovedite konvencionalnu mudrost u pitanje. Ne zalažem se za opovrgavanje priznatih vrijednosti samo po sebi. Ja podržavam teška pitanja o status quou, nikad ne prihvatajući odgovor «jer smo uvijek to tako radili». Zašto ne objavljujemo crno-bijele slike na prvoj stranici? Zašto ponekad ne objavimo komentar na prvoj stranici? Zašto naši deskeri ne daju više ideja za vijesti? Šta bi se desilo kad bi napisali ovu priču rijecima sa jednim slogom?

8. Radite sa onima koji hoće raditi, na onome u čemu su najbolji. Ovdje ja želim istaći sljedecu knjigu: «Prvo prekrši sva pravila». Nemojte pokušavati da obučavate novinare van domašaja njihovog talenta i kapaciteta. Radite prvo i najcešće sa onima koji žele napredovati, pomozite im da razumiju svoj talent, gradite na tome, i uskladite taj talent sa planovima institucije.

9. Razgovarajte, razgovarajte, razgovarajte. Ja mjerim kulturu učenja redakcije po kvalitetu razgovora. Da li ljudi razgovaraju o tome kako se postiže najbolji rad? Ili se pričanje ograničava na žalbe i kazne? Kao učitelj, moj posao je da unapređujem kvalitet razgovora u redakcijama.

10. Usmjerite obuku dalje od horizonta. Kakav god da je moj zadatak za obučavanje («Roy, nauči ih da pišu kraće priče s vecim uticajem»), uvijek podučavam više od trenutnog zadatka, u smjeru u kojem pisac još ni ne zna da želi otići, možda na sljedeći posao u drugim novinama. Ja ne učim svoje učenike samo kako će napraviti papirne avione. Pomažem im da se zamisle kao origami umjetnike ili inžinjere Boeing aviona.

11. Obučavajte urednike da obučavaju. Kad sam poceo podučavanjem o pisanju djeci, primjetio sam da bi neki učitelji posvetli pažnju, dok bi drugi radili na svojim obavezama ili bi čak napustili učionicu. Ne želim urednike, naročito srednjeg nivoa, da napuste sobu. Moj cilj je da ih ne zamjenim, ili da ne kompenziram za njih, nego da im dam materijal koji im je potreban da obučavaju uz rad, svaki dan.

12. Pronađite i upotrijebite najbolji talenat u redakciji. Naučio sam to tokom sedmice u kojoj su mi tražili da podučavam čuvenog Howella Rainesa pisanju, davne 1977. god. Howell je bio politicki urednik St. Petersburg Times-a, i tog je mjeseca objavio dvije knjige, roman i usmenu istoriju pokreta za građansko pravo. Šta sam mu trebao reći: «Howell, koristi više aktivnih glagola u svom sljedećem romanu»? Umjesto toga, intervjuisao sam ga o tome kako je izvještavao i napisao svoj najbolji rad, transkribovao intervju i podijelio ga osoblju.

13. Nikada ne udovoljavajte tajnim namjerama uprave. Recimo da menadžer dođe do mene sa zahtjevom: «Roy, znate kakva je ekonomija. Mi smo smanjili na pričama i na osoblju. Prema tome, moram učiniti da moji novinari budu produktivniji. Moraju više priča napisati za manje vremena. A ne mogu puno vremena provesti na terenu. Moraju kreativnije koristiti telefon. Možete li nas naučiti kako da to uradimo?» Mogu, ali neću. Obuka, sa bilo kakvim kredibilitetom, se nikada ne može koristiti da se omogući ovisnost o slabom vodstvu ili lošoj upravi.

14. Preuzmite odgovornost za obrazovanje svih novinara, ne samo onih u vašoj radionici. Informativne organizacije nisu baš šampioni obuke. Predavači moraju prihvatiti odgovornost za napredak cijele profesije, moraju biti darežljivi sa svojim znanjem i resursima, boreći se protiv ograničenja. Na koncu, naučit ćemo više, a podučavati efikasnije.

15. Loše novinarstvo je prije neuspjeh zanata i resursa nego namjere i mašte.

Preuzeto i prevedeno uz dozvolu sa www.notrain-nogain.org

Originalni tekst dostupan na: http://www.notrain-nogain.org

Copyright 2002 The Poynter Institute. Ovaj članak je postavljen na Notrain-Nogain.org sa odobrenjem Dr. Roy Peter Clarka.