Kompletan opis jedne radionice za pisanje iskusnog i uglednog američkog kolege. Radionica je višestruko korisna, ali je najpre važna za unapređenje samopouzdanja u radu na pričama za koje je ostalo malo vremena i razvijanje osećaja za suštinsko značenje priče na kojoj novinar radi.

Suština «Mog omiljenog deserta», vježbe kojom često otvaram radionice za pisanje i posjete učionicama, jeste fokusiranje na jednu riječ. Osim što je zabavna, ona pruža drugačiju osnovu za razgovor o važnosti kritičkog mišljenja. Evo kako je ja provodim:

1. Ispričam im o svojoj predrasudi prema radionicama za pisanje, tj. da mislim da bi ljudi na njima trebali zaista i pisati, uključujući i mene. Onda im kažem da obično tražim od učesnika da pišu o nečemu laganom, ali da mi ne pada na pamet tako nešto tražiti od grupe ljudi koji su očigledno tako pametni, ozbiljni, talentovani, itd, itd.

2. Onda napišem temu na ploču, polako, velikim slovima: MOJ OMILJENI DESERT.

3. Nakon toga uvedem pojam «slobodnog pisanja.» Napišem taj termin na ploči i pitam da li neko zna šta je to. Interesantno je da u grupama zaposlenih novinara, većina nikad nije čula za njega, ali se uvijek nađe jedno ili dvoje kojima je on poznat. «Tok svijesti», znaju reći. «Pisanje šta god nam padne na pamet». Koristeći njihove odgovore, objasnim da slobodno pisanje podrazumijeva spuštanje kriterija i pisanje šta god nam padne na pamet. Pravila su jednostavna. Kad kažem «Počnimo», spustićemo olovku na papir (ili prste na tastaturu) i pisati dok ne kažem «Stop».

Vrijednost slobodnog pisanja je u tome što nam omogućava da zaboravimo na onaj glasić koji nam se javlja svaki put kada se suočimo sa izazovom pisanja – znate koji – onaj što nam šapuće:«Ništa ne valjaš». Taj unutrašnji urednik je sila koja piscima ne dozvoljava da započnu put otkrivanja koje donosi pisanje i oduzima im šansu da napišu nešto što će iznenaditi i njih, kao i njihove čitaoce. Gail Godwin, spisateljica, pisala je o ovom glasu za New York Times, u članku pod naslovom «Čuvar na vratima». Ovaj izraz se može naći u pismima Sigmunda Freuda, a Godwin kaže da je njen posao da protrči pored tog «čuvara» koji je pokušava cenzurisati.

Protrčavanje pored «čuvara» znači pisanje bez razmišljanja o pravopisu, interpunkciji i o smislu onoga što pišete. Kažem ljudima da mogu napisati i nešto poput: «Nemam šta da kažem. Ne volim deserte, a ovaj tip me tjera da pišem, pa ću nastaviti pisati dok on ne kaže: «Stop». Na kraju se prestanu opirati i počinju otkrivati ono što nisu ni znali da znaju kada su tek stavili olovku na papir.

Slobodno pisanje traje 4-5 minuta i ja pišem zajedno sa razredom. To je ključni dio. Učenici treba da vide kako se nastavnik bori sa praznim papirom. Moraju da vide kako prolazite kroz proces otkrivanja – a to morate i vi da vidite. Pisao sam o «Svom omiljenom desertu» na desetine puta u proteklih nekoliko godina i iako je tema ista – torta iz ledene kutije – riječi koje se pojave uvijek sadrže neka iznenađenja.

4. Neka učesnici onda izbroje svoje riječi. To je suptilan način da im pokažete koliko brzo mogu pisati kada se opuste i puste riječi da teku. Cilj je napisati tekst koji se može preraditi, staviti «crno na bijelo», kako je savjetovao Guy de Maupassant, francuski majstor novele.

Evo primjera koji sam napisao tokom jedne radionice o pisanju u oktobru 1999. u The Boston Globe-u.

Moj omiljeni desert

Torta iz ledene kutije je napravljena od oblatni od crne čokolade veličine morskih ježeva, obloženih tučenim vrhnjem, i ohlađena preko noći u ledenoj kutiji. Tako smo zvali frižider 1961. u Cos Cobu, u Connecticutu, gdje sam slavio rođendan. Imao sam 10 godina i još smo se oporavljali nakon smrti mog oca. Torta je bila poklon moje sestre Sharon, koja je od mene bila starija 18 mjeseci, i mislim da je to bio njen način da unese malo slatkoće u život tih devet mjeseci nakon 25. marta, 1960 je bila gorka, a mnogi dani su bili poput oblatni boje uglja iz torte. Bila je slatka i ako bi je ostavili dovoljno dugo u ledenoj kutiji, vrhnje bi se upilo u kekse, ispunjavajući ih i pretvarajući u mješavinu šećera, čokolade i ljubavi.

5. Vrijeme je da podijelimo ono što smo napisali. Ako je grupa dovoljno mala – manja od 6 ljudi, svoje slobodno pisanje čitamo naglas cijeloj grupi. Ali, u većini slučajeva, podijelim ih u parove i pustim da sami odluče ko će biti prvi, a ko drugi. Dam im osnovna pravila čitanja: pročitajte partneru što ste napisali, samo ono što je na papiru, bez uljepšavanja. Prije nego što počnu, istaknem da je u ovakvim trenucima normalno poželjeti početi čitanje uz izvinjenje: «Ovo je zaista grozno. Neugodno mi je. Nisam ni znao da ćemo morati pisati. Ranije sam napisao neke dobre stvari. Mogu vam čak i pokazati nešto od toga. Mislim da mi je u ruksaku ili je ostalo u sobi.» Ali, na tome se gubi dragocjeno vrijeme, kažem im, pa ću ja dati «zajedničko izvinjenje» koje nas sve oslobađa od strašnog teksta koji mislimo da smo napisali. (Cilj ovoga je da priznamo strah koji svi imamo od izlaganja samog sebe i da ga prevaziđemo.) I tako oni sada, što je brže moguće, čitaju jedni drugima ono što su napisali. Osim što će pažljivo slušati, možda reći: «Da, i ja volim sladoled», čitalac ne reaguje ni na kakav način, nema nikakve kritike.

6. Sada je vrijeme da se fokusiramo. Tražim od grupe da preuzmu ulogu čitalaca partnerovog rada. Prvo, da napišu o kojem je omiljenom desertu pisao njihov partner. Onda kažem: «O čemu su zaista pisali? Odgovorite na pitanje samo jednom riječju. Samo jednom. O čemu su zaista pisali?» Ne objašnjavam im šta tražim.

7. Onda idem do ploče i brzo nacrtam tabelu:U prvoj koloni nabrojim deserte. U drugoj koloni napišem odgovore koji se sastoje od jedne riječi koju je svaki čitalac dao za priču.

Torta iz ledene kutije Sestra .....................

Pita od jabuka Nostalgija 

Tiramisu Strast      

Onda tražim od njih da se vrate u vlastitu ulogu pisca. «O čemu se zaista radi u priči koju ste napisali?» Prije nego što napišu odgovor, ispričam im pozadinu ove priče, kako sam naučio lekciju od svog urednika, Joela Rawsona, onog dana kada je zahtijevao da čuje: «O čemu se stvarno radi u ovoj priči?»Onda ponavljam: «O čemu se zaista radi u vašoj priči o omiljenom desertu? U jednoj riječi.» Zatim obiđem učionicu i dopunim odgovorima treću kolonu.  

Torta iz ledene kutije Sestra Zahvalnost

Pita od jabuka Djetinjstvo Kajanje

Tiramisu Uživanje Strast         

Nakon što smo napravili spisak, pitam ih, ako prva kolona predstavlja temu naših priča, koji bismo naziv mogli dati drugoj i trećoj koloni. Odgovori obično budu poenta, pouka, poruka. Svi su oni tačni, ali kada preformulišem pitanje i kažem: «Koji je književni termin?» neko obično kaže: «Ideja», a to je riječ koju tražim, jer moja omiljena definicija ideje je «značenje u jednoj riječi».

(Napomena: neki ljudi shvate pitanje vrlo doslovno i daju odgovore poput «pita» ili «desert.» Ne reagujem na to, jer kada čuju šta govore ostali, obično shvate razliku.)

8. U tom času, započnem diskusiju u grupi postavljajući sljedeća pitanja:

Koja opažanja i zaključke izvodite o razlikama i sličnostima između riječi u drugoj i trećoj koloni?

Kako pisci reaguju na ideje koje definiše čitalac?

Kako čitaoci reaguju na ideju koju definišu pisci?

9. Na kraju zaključim da ono što smo radili – osim pisanja i čitanja, te dobre zabave – predstavlja kritičko razmišljanje, odnosno fokusiranje. Citiram Davida Marannisa, reportera Washington Posta i dobitnika Pulitzerove nagrade, iz intervjua za knjigu Best Newspaper Writing 1997: «Uvijek sam tvrdio da je dobro pisanje nemoguće bez dobrog izvještavanja. Morate imati sve činjenice i pokušati sakupiti više činjinica od ostalih, ali ključni sastojak, koji se često izostavlja iz ovog postupka, nije ni pisanje, ni izvještavanje, već razmišljanje. Morate prvo osmisliti svoj put kroz priču i razmisliti kako ćete je ispričati čitaocima.»

Ono što pokušavam reći jeste da reporteri ovo moraju da urade zato što to čitaoci i gledaoci od njih trebaju i očekuju. «O čemu se zaista radi u ovoj priči» je korisna tehnika za otkrivanje ideje priče. 

Originalni izvor – No Train No Gain: http://www.notrain-nogain.org/Train/Exer/Writ/dess.asp