Ilustracija: Naslovnica knjige Sylvia Plath, Drawings (Introduced by Frieda Hughes, Faber and Faber, 2013).

U vrijeme kada je dvadesetdvogodišnja Virginia Stephen poželjela podijeliti svoj izlet u  Haworth (West Yorkshire), nisu postojali facebook, twitter, instagram. Napisala je tekst. Stavila ga u koverat i ubacila u crveno sanduče iza ugla. Nakon što se udala i promijenila prezime nerijetko je pominjala da je u ono crveno sanduče iza ugla često ubacivala sličnu pošiljku. Ponosno je to naglašavala u svojoj biografiji. Nakon više od sto godina s vremena na vrijeme negdje se pomene da je  slavna engleska književnica Virginia Woolf svoj prvi tekst objavila 1904. u ženskom dodatku časopisa The Guardian.

Izlet u Haworth, 1957. godine, će i u ostavštini američke pjesnikinje Sylvie Plath ostaviti dragocjenog traga. Tamo je napravila crtež perom i mastilom, koji je danas jedan od reprezentativnih dokaza njenog višestrukog talenta. Napisala je pismo koje je putovalo preko okeana i koje je samo po sebi literatura. Izlet u Haworth je začeo jednu od njenih najljepših pjesama.

U pismu stoji: “Nikada ni pomislila nisam da bi mi se neka zemlja svidjela kao što mi se do sada sviđao samo okean, ali ove močvare su zaista nešto bolje, s velikim smaragdnom svjetlošću koja se neprestano mijenja, sa životinjama, divljinom.”

Sylvia obavještava svoju majku: “Proveli smo dan pješačeći deset milja pustopoljinama, vrijesištima i pored močvara.”

I Sylvia Plath je kao Virginia, još uvijek ne Woolf, osjetila poriv dijeljenja. Pismo majci završava najavom: “Napisaću tekst o tome.”

Naslov pjesme začete tokom izleta u Haworth je Wuthering Heights. Sylvia Plath je, dakle, preuzela naslov romana Emily Brontë. Orkanski visovi. Ovo je prevod koji bismo rado izbjegli zbog filmova snimljenih po knjizi, a koji su jedan veliki roman sveli na petparački kič.

Ima autora i knjiga koje je bolje pročitati u svojoj sobi, piše Virginia Woolf. Te dodaje da je Orkanske visove, navede li nas put u Haworth, dragocjeno čitati tamo. Tamo gdje je roman nastao. I Sylvia Plath na kraju svog pisma dodaje: “Ovdje ponovo čitam Orkanske visove, na nov način.”

Hoće li neko, danas kada je prošlo preko sto godina od izleta Virginie Woolf i preko 60 godina od izleta Sylvie Plath, uputi li se u Haworth (s primjerkom kultnog romana u torbi ili ruksaku), vidjeti ono što su vidjele slavne spisateljice? Emily, Virginia, Sylvia. Hoće.

Sve je ostalo skoro pa isto. A iskušenja je bilo. Jedno od najvećih jeste bilo kada je literarno nasljeđe sela Haworth suprotstavljeno argumentima zelene energije.

Zelena je energija ekološki poželjna. Nepopularno zvuči svako ko je odbija. Odbiti zelenu energiju znači biti nazadan.

Ovaj je put u pitanju bila energija vjetra koju Englezi već dugo vremena pametno forsiraju kao jednu od najbitnijih alternativa.

A vjetra u Haworthu i oko Hawortha ima. U izobilju. Uostalom, vjetar je neizostavan dio romana Wuthering Heights. Orkanski visovi.

Zašto, dakle, ne izgraditi farmu vjetrenjača u okolini Hawortha?

Evo zašto. Gosti koji sa svih strana svijeta dolaze u Haworth spremni su da ih u prelaženju dugih kilometara kojima je skoro svakodnevno pješačila Emily Brontë noseći sa sobom i kultnu hrastovu stoličicu, šiba vjetar, kiša, susnježica. Oluja čak. Jer tako stoji i u kultnom romanu. I ne smeta hodočasnicima kad vjetar trga sa njih kabanicu. Ali, smeta im kada vide nešto što narušava krajolik kakvim ga je opisala Emily Brontë i kakvim su ga opisale Virginia Woolf i Sylivia Plath. Krajolik sazdan od valovitih horizontalnih linija koje kao da se protežu unedogled, bio bi uništen previsokim vertikalama futurističkih vjetrenjača. Dobilo bi se nešto električne energije a izgubila vanserijska, nenadoknadiva ljepota.

Nasljeđe koje nas obavezuje! Heritage.

Dijalog između heritage zagovornika i zagovornika zelene energije trajao je poprilično. Presuđeno je u korist krajolika. Objavljeno je da je ovo prvi put da je literarno nasljeđe stavljeno kao prioritet nad zelenom energijom. Ne budimo sentimentalni - igrao je vjerovatno i proračun: Haworth više zaradi od literarnog hodočašća nego bi zaradio od vjetrenjača.

Ilustracija ovom tekstu mogu biti fotografija Virginije Woolf, Sylvije Plath, Emily Brontë, čak selfie s Haworthom (tipičan selfie tamo je selfie s vjetrom). Neka bude reprodukcija crteža koji je ne tako davno premijerno objavila kćerka Sylvije Plath. Aktualnost (Bosna i Hercegovina, august 2018.) nalaže i fotografiju žena malog bosanskohercegovačkog sela Kruščice. Zbog njihove borbe da spriječe gradnju mini hidrocentrale i tako sačuvaju izvor rijeke. Ovih se dana čini: konačno su uspjele? Nakon šezdeset, nakon sto i više godina, bude li izvor rijeke još takav kakav danas jeste, trebalo bi računati na pojam ŽENE KRUŠČICE kao što se u selu Haworth računaju imena EMILY, VIRGINIA, SYLVIA.