Narodna stranka "Radom za boljitak" koristi Facebook i Twitter profile od 2010., što je svrstava u red stranaka koje su najranije prihvatile korištenje društvenih mreža za vlastitu promociju. Također, jedna su od rijetkih stranaka koje imaju profil na Instagramu, mada ga (kao i ostale stranke na ovoj platformi) ne koriste već duže vrijeme, te vrlo rijetko postavljaju novi sadržaj. Problematično je, međutim, to što koriste maloljetnike za promociju vlastite stranke, kao što se to može primijetiti u postu od 20. jula 2014., gdje je prikazana djevojčica u majici sa logotipom stranke koja drži plišano srce, uz hashtagove #goodnight, #heart, #boljitak, #BlueRevolution i #bluecolor. Iako svakako potpuno besmislena, ovakva manipulacija maloljetnim djetetom u svrhu promocije političke ideologije je za svaku kritiku.

 

 

"Radom za boljitak" za ove izbore koristi svoj slogan "Slušaj srce, reci da" u formi hashtaga #slusajsrcerecida. Mada je populistička logika iza ovakvog slogana odmah vrlo jasna, teško se oduprijeti pomisli da bi bilo bolje apelovati na birače da ipak koriste razum i logiku pri glasanju na ovogodišnjim izborima. Po slikama koje postavljaju na svoj Facebook profil, a na kojima je Dražen Žerić-Žera prikazan češće od bilo kojeg zvaničnog kandidata ove stranke,  prosječan posjetilac bi prije zaključio da je u pitanju stranica turneje Crvene Jabuke, a ne političke stranke sa ozbiljnim planom i programom, no, istini za volju, njihova web stranica sadrži program za naredne četiri godine, i to na bosanskom, hrvatskom i ćirilici (!). Iako njihov program ima deset tačaka, čini se da je najvažnija tačka ukidanje kantona u Federaciji BiH, što promovišu hashtagom #ukidanjekantona. Iz ove stranke se nisu oglasili povodom hapšenja braće Ivanković-Lijanović, koje je SIPA uhapsila u okviru akcije "Meso" 10. septembra, pa tako na njihovoj Facebook stranici nema nikakvih postova u periodu od 9. do 12. septembra. Jedini post na ovu tematiku je postavljen 15. septembra; u pitanju je kratki isječak obraćanja Mladena Ivankovića-Lijanovića u Zavidovićima, u kojem činjenicu da je pod istragom pokušava da prezentira kao pokušaj zastrašivanja i udar na sve građane BiH. Posebno je zanimljivo navesti da je jedna od glavnih tačaka njihove platforme smanjenje uvoza, jer je po navodima Tužiteljstva BiH akcija "Meso" upravo sprovedena na osnovu istrage u porezne malverzacije kroz fiktivni uvoz.

 

HDZ BiH je tipično nesiguran u svom prisustvu na internetu, i čini se da ne zna tačno čemu to sve služi, tako da osim Facebook stranice, koju koriste za postavljanje članaka sa svoje web stranice (hdzbih.org) i fotografija sa skupova, nisu prisutni ni na jednoj od drugih društvenih mreža. Svoju pripadnost hrvatskoj desnici su naglasili hashtagom #hrvatskiodgovor kojeg koriste isključivo na Facebooku, i to samo mjestimično. Kvalitet fotografija i ostalih promotivnih materijala je izrazito loš, pa se stvara dojam da nemaju zaseban PR tim koji se bavi sadržajem koji nude na internetu. Osim vizije i misije, programa i statuta stranke iz 2007., i izbornog programa za lokalne izbore 2012., nemaju poseban segment političke strategije za naredni period, pa se doima da se i oni oslanjaju isključivo na tradicionalno glasačko tijelo i kult ličnosti Dragana Čovića. Bilo kakva interaktivnost također ne postoji, osim mogućnosti da se online pristupnica popuni na njihovoj zvaničnoj stranici. Kandidat za člana predsjedništva ove stranke, Dragan Čović, nema zasebnu web ili Facebook stranicu.

 

 

Za razliku od HDZ-a, čije prisustvo na internetu bi bilo eventualno prihvatljivo neke 1998., HDZ 1990 je mnogo ozbiljnije pristupio činjenici da živimo u 2014., bar kada je u pitanju dizajn. Njihova web stranica (hdz1990.org) je vrlo pregledna, sa integrisanom mogućnosti dijeljenja sadržaja putem tri najveće društvene mreže (Facebooka, Twittera i Google Plusa). Međutim, i oni boluju od istog problema, gdje je praktično nemoguće pronaći njihov izborni program za ove izbore. Također, iako njihova stranica nudi jedinstvenu opciju kontaktiranja zastupnika koji dolaze iz ove stranke, link uopšte nije funkcionalan, i vodi samo na vrh stranice. Facebook stranicu su registrovali ove godine, a Twitter profil, iako registrovan još u julu 2010., ima samo jednu objavu te se praktično uopšte ne koristi.

 

 

Facebook profil koriste samo za prenošenje sadržaja sa svoje web stranice i za postavljanje galerija sa skupova i posjeta njihovog kandidata za člana predsjedništva, Martina Raguža, gdje se Raguž može vidjeti u raznim situacijama koje nisu kontekstualizirane, pa je tako nejasno u kakvu se tačno knjigu upisuje (knjiga žalbi ili knjiga utisaka?), šta tačno radi na parkingu, sa čijim djetetom razgovara na drugom parkingu, itd. S obzirom da je i HDZ 1990 stranka koja se prije svega nada glasovima desno orjentisanih glasača iz hrvatskog korpusa, ne čudi, ali zaslužuje kritiku, činjenica da se na fotografijama često mogu vidjeti sveštena lica; tradicionalni background se afirmiše kroz prisustvovanje misama, dok je prenošenje stavova religijskog zvaničnika, u ovom slučaju kardinala Puljića, krajnje problematično. Jasno je da je motivacija birača putem religijske pripadnosti već 24 godine višestranačkog sistema mnogima osvajala vlast, ali također je svima poznato da religija ne bi trebala imati previše zajedničkog sa politikom u jednoj sekularnoj državi kao što je BiH. Ovaj problem je manje više univerzalan kod stranaka desnice i desnog centra, ali se ponovo postavlja pitanje glasanja logikom i razumom, što se izgleda od glasača najmanje traži.

 

 

Živko Budimir, u ime Stranke pravde i povjerenja, je treći kandidat za poziciju člana Predsjedništva iz reda Hrvata. S obzirom da je trenutno na funkciji predsjednika FBiH, bizarno je da Budimir nema zasebne profile na društvenim mrežama ili dvije različite web stranice, gdje bi kandidaturu predstavio odvojeno od svoje funkcije. Web stranica njegove stranke (spp-bih.org) ističe se po činjenici da je na njoj moguće skinuti aplikaciju SPP BiH za Android uređaje (koja se na Googleovom servisu za aplikacije Google Play nalazi u kategoriji "Lifestyle"), putem koje se mogu pratiti sve vijesti o ovoj stranci, pratiti njihove objave na Facebooku, te ih dalje dijeliti putem Facebooka i Twittera. U isto vrijeme, sekcija „Kandidati“ ne sadrži nikakve informacije, a plan i program stranke za naredne četiri godine se nalazi u sekciji „Izbori 2014“. S druge strane, SPP nema Twitter profil, dok njihova Facebook stranica opet postoji samo u svrhu daljeg dijeljenja članaka sa njihove web stranice i foto-galerija sa raznih sastanaka, panela, skupština, i slično. Za stranku koja je osnovana 2013. možda je prerano očekivati više, ali je konačni dojam da su svom internet prisustvu prišli neplanski i bez puno razumijevanja načina na koji društvene mreže uopšte funkcionišu.

 

 

Srpska demokratska stranka, punim imenom Srpska demokratska stranka Republike Srpske, ima zvaničnu web stranicu (sdsrs.org), kao i Facebook stranicu (od 2009.) i Twitter profil (od 2011.). Iz same činjenice da je njihovo kompletno prisustvo isključivo pisano ćiriličnim pismom, jasno se vidi da su ciljna skupina glasači srpske nacionalnosti iz Republike Srpske. Sadržaj je većinom identičan onom kod ostalih stranaka desne orijentacije, sa fokusom na promociju svog kandidata za predsjednika RS-a, Ognjena Tadića, pa je najčešće korišten hashtag - uz #promjene - #ognjentadic (oba na latinici). Dvosmjerna komunikacija je nepostojeća, osim sporadičnih odgovora na komentare posjetilaca stranice od strane moderatora stranica SDS-a za pojedinačne gradove u BiH. 

 

 

Specifični su po tome što su jedini koji su svoj plan i program za naredne četiri godine objavili na svojoj Facebook stranici, iako ga je na službenom sajtu SDS-a jako teško pronaći, dok se slučajno ne izabere sekcija "Dokumenti". Ističe se i podsekcija "Prijavi korupciju" koja se može naći u sekciji "O nama", gdje u okviru jednog od svojih predizbornih obećanja omogućavaju građanima da prijave korupciju putem formulara i pošalju dokazne materijale. Fotografije na njihovom Facebook profilu su, u odnosu na ostale stranke istog usmjerenja, kvalitetne. Ikonografija je, sa druge strane, očekivano jasno ideološki obojena, i iako iza njihove prezentacije očigledno stoji ozbiljan dizajnerski i PR tim, za nadati se da ipak ne može skrenuti pažnju sa činjenice da se radi o nacionalističkoj politici prve klase prikrivenoj iza interesa za svoje građane, gdje se ipak zna ko su „naši“, a ko su ostali.

 

 

SNSD je jedna od stranaka koja insistira na kultu ličnosti svog predsjednika, pa tako ne čudi što vas pri posjeti njihovoj Facebook ili web stranici prvo dočeka isfotošopirano lice Milorada Dodika i kandidatkinje za srpskog člana Predsjedništva, Željke Cvijanović.

 

SNSD je na Facebook stranici napravio interesantnu odluku da postove objavljuje naizmjenično na ćirilici i na latinici. Web stranica je isključivo na ćirilici, dok je Twitter profil (registrovan u septembru 2010.) isključivo na latinici. Najčešće korišteni hashtag je, naravno, #Dodik. Web stranica je veoma pregledna i nudi različit sadržaj, i između ostalog nudi čak dva politička časopisa (mada bi pravilniji termin bio stranačka biltena), "Odgovor" i "Argumenti". Važnost Dodikovog kulta ličnosti najbolje oslikava rubrika "Fleš vijest", koja sadrži samo jednu fotografiju Milorada Dodika na sastanku sa predsjednikom Rusije, Vladimirom Putinom, te tekst: "Putin u razgovoru s Dodikom: 'Iskusan ste i vješt političar. To svi dobro znamo'". Stranica također sadrži i kompletne snimke sa konvencija, pa je tako moguće pogledati čitavu konvenciju SNSD-a iz Laktaša u trajanju od sat i četrdeset minuta klasične nacionalističke retorike prepune prijetnji i poziva na jedinstvo i pobjedu "nas". Iako na papiru socijal-demokratska, svima je već jasno da je SNSD odavno desničarska stranka koja je uveliko usvojila i nadgradila politiku nacionalnih stranaka devedesetih, tako da ne čudi korištenje ikonografije slične onoj koju promoviše i SDS sa dodatnim elementom očite megalomanije predsjednika ove stranke.