"Vidjelica" Čović i Papa Franjo u Ford Focusu

Foto: Alma Lazarevska

U jeziku religije, epifanija je objava Boga. Očitovanje prisutnosti Boga.
Sjećam se da sam se s pojmom epifanija suštinski srela prvi put kao studentica komparativne književnosti. Čitajući Džojsa. Iznenadno shvatanje velike istine. Često veoma bolno, neprijatno. Ne izostaju posljedice. U književnom tekstu epifanija je iznenadno otkriće neke pojedinosti koja nadahnuto osvjetljava smisao djela.Važna je njena uloga u percepciji književnog djela. Teorijsko utemeljenje joj je, recimo, u filozofskoj misli Edmunda Husserla, osnivača fenomenološke škole. Osloboditi predmete nepotrebnih nakupina, očistiti ih od balasta našeg (kvazi)razmišljanja, a sve to s ciljem: da bi nam se stvari  objavile u svom čistom postojanju. Suštinski. Da bismo spoznali predmete približavajući se njihovoj biti.

Epifanija je ono što nedvojbeno postoji, ali što ne možemo spoznati, jer nam se pojavljuje u oblicima koji im nisu svojstveni. Ali ako to nešto ne možemo spoznati racionalno, možemo mu se možda makar samo malo približiti intuitivno, sugestivnom pjesničkom, umjetničkom riječju. Zapravo, velika književnost uvijek podrazumijeva i epifaniju. U protivnom, kozerija je, verbalni flert, mrčenje papira.

Epifanija je trenutak objave koji iznenada bljesne nakon što smo na slične trenutke toliko puta možda ostali slijepi - dostupna samo duhovnom oku. Može je intenzivno doživjeti samo senzibilni i senzibilizirani primatelj, koji se osjetilnim putem i vlastitim iskustvom približava duhovnome i univerzalnome.

Propitujem, evo, sebe šta znam o epifaniji, a sve to povodom izjave koju čitam danas na ovdašnjim portalima, drugi dan nakon Papinog boravka u Sarajevu.

"Ja idem u Audiju 8 s aerodroma, papa ide u nekom tamo Fordu. Šta reći na to sve? To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv ako se bavimo politikom - da možemo politiku raditi i na drugačiji način", kazao je Dragan Čović, član Predsjedništva BiH nakon što je papa Franjo u zgradu Predsjedništva BiH stigao u Fordu Focusu.

Moglo bi se Čoviću spočitavati neadekvatan glagol ("idem u Audiju"!?) te ovo neotmjeno-šanersko pridjevanje ("u tamo nekom"). Ključ je, međutim, u naglašenom pitanju: "Šta reći na sve to?" Ne očekuju se od Čovića takva pitanja. Imperativno se očekuje: Šta uraditi, šta učiniti, šta poduzeti? Zapravo, više se i ne očekuju pitanja. Nego djelo.

Tvrdokoran li je onaj ko je u Bosni i Hercegovini morao vidjeti Papu u skromnom automobilu, e da bi shvatio da je njegov preko mjere skup. A šta je do sada iz svog Audija 8 viđao Dragan Čović u Bosni i Hercegovini? Ili je dok sjedi u Audiju 8 uvijek zadubljen u svoj smartphone. Tamo, sigurna sam, one Bosne i Hercegovine što je mi, pješaci, vidimo i doživljavamo, ni u promilu nema.

Ako je ovo sa Audijem i Fordom, nekakva Čovićeva epifanija, onda je ona iz reda onih što ih ovdašnji čovjek nepogrešivo, a nezgodno, imenuje: Iz guzice u glavu. Ma da jeste i to! Jer, sve dok se ono jeftino Čovićevo pitanje: Šta reći na to? ne preformuliše u: Evo šta sam učinio, možemo tvrditi da se ono donje G što je prešlo u gornje G, opet sebi vratilo.

O automobilima, međutim, Papa se očitovao još rujna-septembra 2013. godine.

"Boli me kada vidim da se svećenici ili časne sestre voze u najnovijim modelima automobila. Ne može se to raditi. Razumijem da je automobil potreba, ali on ne mora biti najnoviji. Kada budete kupovali automobil, razmislite samo koliko gladne djece ima u svijetu".

p.s.

Od Papinih izjava i gesti tokom njegovog boravka u Sarajevu, ako se mene pita, najupečatljivija je ona kad (i kako) izgovara lijepu riječ piccolo i pri tome približava kažiprst palcu.Te nekoliko puta ponavlja "piccolo". Svodeći nas sve (uz sebe) na tu mjeru. Otuda mrav koji ide kao ilustracija uz ovaj tekst. Snimila sam ga na pločniku preko puta sarajevskog Zemaljskog muzeja . Kojih desetak minuta prije nego je s druge strane ceste prošla kolona automobila od kojih je jedan bio i onaj s Papom.