Medijski slučaj iz susjedne Hrvatske o „Makedoncu koji je na plaži pred svima istukao sredozemnu medvjedicu“ i zbog toga kažnjen uključujući i petogodišnji izgon iz ove zemlje juče je brzo preplavio svijet Interneta. Prenoseći vijest mnogi su se utrkivali u osudama a neki mediji nisu okolišali-odmah su ga proglasili monstrumom.

 

 

Jutros je objavljen i snimak događaja koji prikazuje čovjeka koji prilazi da dodirne, vjerovatnije pomiluje, medvjedicu kojoj se to očigledno nije dopalo. Prate ga glasovi sa plaže da je ne dira ali, on očigledno ne shvata u čemu je problem sa njegovom neskriveno dobrom namjerom.

 

Naravno da je pogriješio ali slika pokazuje da su jučerašnji naslovi bili profesionalno aljkavi, netačni i totalnom nesuglasju sa onim što se može vijdjeti na snimku. Najbliži istini je očigledno naslov koji prati današnje prikazivanje kratkog filma: „Da je uznemirio sredozemnu medvjedicu“. Dodatno je pitanje čemu insistiranje na nacionalnosti.

 

No, ovo je još jedna od tema koja nas iznova suočava sa medijskim pitanjem svih pitanja. Kako izvještavamo. Prije nekoliko mjeseci prijatelj iz Turske pričao mi je o izvještavanju turske javne televizije o protestima u Gezi parku. Ljudi koji su učestvovali u protestima bili su zapanjeni kada su ugledali svoju priču na javnoj televiziji. Nisu vjerovali da se toliko može lagati i potpuno izmijeniti priroda događaja i javnog protesta koji se desio pred masom ljudi i desetinama kamera. No, pitanje koja je postavljeno javnim medijima tada nije se samo ticalo aktuelne priče sa Taksima i Gezi parka. Kad ovako izvještavaju o jednom malom, izolovanom slučaju, pitali su se - kako su nas obavještavali sve ove godine kada su u pitanju bile važnije i složenije priče od Kurda, političkih protivnika, korupcije do Sirije.

 

Isto se pitanje može postaviti jučerašnjim izvještačima. Čini se da je jučerašnji slučaj „Makedonca“ i sredozemne medvjedice kao navijačka baklja samo osvijetlila lice medija koji uglavnom plaše umjesto da informišu svog čitaoca.