Komentar čitatelja Aleksandra Brezara: Možda ipak postoji mogućnost da je jedan od rezultata protesta u BiH i to da će se svi mediji konačno probuditi.

Piše: Aleksandar Brezar, prevodilac. Rođen je u Sarajevu, 1984.godine. 

Sedam dana nakon moje reakcije na portalu Mediacentra, media.ba, pojavilo se par primjera pozitivnog novinarskog rada koja u našem medijskom truležu graniče sa nemogućim, pogotovo nakon primjera takvog medijskog spina i ponižavanja građanstva od kojem se čitaocu zamrači pred očima od osjećaja mučnine i jeda, poput Al Jazeerinog bloga o plenumu i naslova na portalu Depo sa naslovom "Za one koji nisu gladni i ne protestuju, stiže novo zadovoljstvo - 13. marta otvara se Shopping dio Sarajevo City Centra!". Osjećaj je jednak gledanju neke epizode "Zone sumraka", u kojoj se po dobro poznatoj formuli jednoj osobi - ili u ovom slučaju, čitavoj BiH - ono banalno, očekivano i svakidašnje odjednom preokrenulo i postalo nešto paradoksalno i zastrašujuće. U ovom slučaju, nadam se, i veoma pozitivno.

Prvi primjer: politički magazin Federalne televizije Mreža od 21.02..U dva priloga o uništenju privrede i industrije u BiH i bh. tajkunima, novinari i redakcija su uspjeli razmontirati i vrlo precizno pokazati kriminalnu mrežu političara i njihovih privrednih saradnika koji su našu industriju apsolutno devastirali. Slike demoliranih fabrika, gladnih i siromašnih bivših radnika koji traže osnovna ljudska prava u potpunom kontrastu sa ljudima koji stoje iza te destrukcije radi vlastite koristi nikada nisu jasnije govorile o situaciji u ovoj državi. Imenovanje krivaca bez pretjeranog prozivanja i bez biranja strana je za mene bilo potpuno neočekivano od TV kuće koja je dugo vremena važila za medij pod režimskom kontrolom. 

Konačno konflikt s političarima

Dešavalo mi se i ranije da želim da pojedem vlastite riječi na papiru (ili ekranu), ali niko to nije uradio tako dobro kao Senad Hadžifejzović u Centralnom dnevniku od 22.02. Hadžifejzović je vrlo jasno i na momente emotivno obznanio da iza njega i njegove TV kuće ne stoji nijedna politička stranka, što ako ništa drugo, znači da Hadžifejzović i njegovi saradnici barem koliko- toliko slušaju šta govore i kako razmišljaju građani i njihovi gledaoci. Njegov nastup od 35. minute vrlo dobro demonstrira njegove sposobnosti u javnom prostoru, ali i što je najinteresantnije, pokazuje da je u određenim medijima izgleda došlo do toga da se konačno bude i ulaze u konflikt sa političarima na vlasti, bez obaziranja i čak uz direktno inošenje činjenica o propuštenim prilika da se od igranja za njih profitira.

Također, moram reći da nisam doživio ni svjedočio da bilo koji urednik u našim medijima podrži i zaštiti svoje novinare na način na koji je to uradio Hadžifejzović (kao i da otvoreno prizna da njegova TV kuća ima finansijske poteškoće, što se obično, kao što kolege novinari dobro znaju, u drugim medijskim kućama obavezno krije). Iako Hadžifejzović ne mora strahovati od toga da će igranjem za raju završiti u nižerazrednom Vratniku, pohvalno je znati da će se, iz onog što je rekao, potruditi da se to ne desi novoj, mladoj generaciji novinara u BiH.

Kao što sam se ipak potajno nadao da griješim pišući prošli komentar, ovaj put se nadam da možda ipak postoji mogućnost da je jedan od rezultata protesta u BiH to da će se svi mediji konačno probuditi i početi boriti isprva za vlastitu nezavisnost, a zatim i za istinu, pravedno i etičko izvještavanje, a time i za sve građane BiH, jer nisu građani ti koji bi trebali strahovati od medija, već političari - i to je ono na čemu moramo insistirati, pa makar u nekim situacijama i pogriješili u procjeni.

Bh. medijima i novinarima želim da se drže poznate rečenice Howard Bealea u filmu "Mreža" iz 1976: "Potpuno sam bijesan, i neću više ovo da trpim!"

Neki su izgleda već počeli da bjesne.

Stavovi izraženi u ovom komentaru su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Media.ba.