Tokom dvodnevne međunarodne konferencije Media Meets Literacy održane u Sarajevu, stručnjaci iz brojnih zemalja razgovarali su o izazovima koje pred svakodnevne konzumente medija stavlja novo doba lažnih vijesti, post istine i neprofesionalnih medija. Fokus konferencije stavljen je na razvoj metoda i praksi putem kojih generalna publika može podići nivo medijske pismenosti. No, oni kojima je ova konferencija bila možda i najpotrebnija, bili su i u najmanjem broju: medijski radnici iz Bosne i Hercegovine. Zemlja koja nema nikakav oblik medijske pismenosti uključen u formalno obrazovanje, zemlja u kojoj se svakodnevno pojavljuju novi online mediji bez ikakve transparentnosti, etičkog kodeksa ili čak impressuma, zemlja koja je prezasićena svojim javnim servisima, news kanalima, privatnim medijima, ne mari mnogo za opismenjavanje svoje publike.

No, kada formalne institucije ne mare, neformalne tehnike stupaju na snagu. Prakse drugih zemalja poput Holandije, Belgije, SAD, Ukrajine, koje su razvile svoje neformalne programe, pokazuju da postoji veliki prostor izvan formalnog obrazovanja u kojem se medijska pismenost može razvijati. Inicijative ovih zemalja posebno su fokusirane na mlade ljude i na njihov doprinos medijskom polju.

Maryna Dorosh iz ukrajinske organizacije Detector Media koja je razvila online priručnik medijske pismenosti za tinejdžere, ističe da je njihov primarni cilj bio da prošire znanje svoje ciljne grupe o tome kako mediji funkcionišu. Pokrenut prošle godine, priručnik Media Driver predstavlja interaktivni vodič putem kojeg tinejdžeri ali i njihovi nastavnici mogu da nauče više o tome kako funkcionišu mediji, ali isto tako da se detaljnije obrazuju o fenomenu lažnih vijesti, propagande, autorskih prava i drugih problema sa kojima se mediji u toj zemlji suočavaju.

“Sva poglavlja u priručniku su bazirana na stvarnim slučajevima i napisali su ih stručnjaci i poznati medijski radnici iz Ukrajine, čime smo željeli da dodatno dobijemo na vjerodostojnosti ovog priručnika,” ističe Maryna. U zemlji u kojoj takođe ne postoji program zvaničnog obrazovanja iz oblasti medijske pismenosti, Maryna ističe da je prvi izazov bio u tome kako da kreiraju sam priručnik. “No, jednom kad smo ga napravili, shvatili smo da je ustvari mnogo veći izazov u tome kako da dođemo do korisnika i do škola,” pojašnjava Maryna.

Pored priručnika, još jedan način putem kojeg mladi ljudi mogu učestvovati u kreiranju i uticaju na medijski tekst došao je iz Belgije i Stamp Media organizacije koja pokušava pomoći mladim ljudima da sami proizvode medijski materijal. Formulisana kao omladinska novinska agencija, u glavnom fokusu Stamp Media jeste predstavljanje mladih ljudi u mainstream medijima kao i generalna participacija onih čiji se glas slabije čuje.

“Dvije stvari čine ovaj program posebnim. Prvo, sadržaj koji mladi naprave, šaljemo mainstream medijima. Čak 75 posto materijala koji smo proizveli prošle godine, objavljen je i od strane nekog mainstream medija. Na ovaj način možemo doći do većeg broja ljudi, umjesto da mladi pišu samo za mlade. A druga stvar jeste da imamo veoma raznoliku grupu mladih ljudi,” navode iz organizacije.

No, pored medijskog sadržaja kojeg proizvode u Stamp Media, oni su takođe oformili novi projekat nazvan rePresent kojim pokušavaju uticati na način na koji mediji izvještavaju o mladim ljudima. Na osnovu intervjua koji su mladi radili jedni sa drugima, uspjeli su kreirati osam savjeta za novinare koji govore o tome kako i na što bolji način mainstream mediji mogu predstavljati omladinu.

“Svake sedmice smo slali po jedan savjet medijskim kućama. I već vidimo promjenu u načinu na koji predstavljaju omladinu, počevši od javnog servisa pa nadalje,” pojašnjavaju Andy i Fried iz Stamp Media.

Interaktivni priručnici iz kojih tinejdžeri mogu da uče o tome kako funkcionišu mediji, omladinske novinske agencije koje izvještavaju samo o problemima i pitanjima sa kojima se mladi suočavaju, pravljenje preporuka za novinare, sve su to metode na osnovu kojih organizacije pokušavaju da podignu stopu medijske pismenosti u svojim zemljama.

Pored nacionalnih inicijativa, postoje i one poput Plural + koju je predstavio Jordi Torrent iz United Nations Alliance of Civilizations (UNAOC). Plural + predstavlja video takmičenje u kojem mogu učestvovati mladi od 25 godina i mlađi. Cijeli cilj ove platforme jeste u tome da podrži dijalog između mladih ljudi koji dolaze iz razičitih zemalja i da na taj način utiče na podizanju svijesti o različitostima i međusobnom poštovanju. Video prilozi koje mladi ljudi šalju ovoj platformi još od 2009. godine tiču se migracija, različitosti i socijalne inkluzije. Svake godine, organizacija odabere pobjedničke video priloge koji se kasnije, pored sajtova lokalnih partnera, emituju i na nekim od nacionalnih kanala. Ovogodišnje takmičenje donijelo je 320 videa iz čak 67 zemalja, a organizacija trenutno radi na finaliziranju pobjednika.

Ovi primjeri, ali i brojni drugi prestavljeni tokom dva dana konferencije, su pokazatelj da čak i onda kada ne postoje inicijative da se medijska pismenost uvede u formalno obrazovanje, ipak postoje metode putem kojih naročito mladi ljudi mogu da se dalje obrazuju. Bez obzira da li one dolaze u formi videa, interaktivnog priručnika ili omladinskog medija, ovakve inicijative mogu da doprinesu sveukupnom razumijevanju i znaju koje imamo o medijskim procesima.