Koncentracijom vlasništva nad medijima dovodi se u opasnost tržište ideja a mediji postaju megafonima njihovih vlasnika.

foto: flickr

Jedno od pitanja na koje je Bosna i Hercegovina odgovorila u Upitniku Evropske komisije, uručenom 28. ferbuara, bilo je „Kakvo je trenutno stanje i koja pravila postoje vezano za koncentraciju vlasništva nad medijima“ (pitanje 352. u Političkim kriterijima). Iako je zvanični odgovor jednostavan na način da je BiH u potpunosti tu oblast podvela pod Zakon o konkurenciji (uz navođenje Pravila 03/2003 RAK-a – tako da se stiče dojam da je još uvijek na snazi), neophodne su promjene u pogledu sveobuhvatne regulacije koncentracije vlasništva nad medijima uvažavajući specifičnosti i potrebe koje ta oblast zahtijeva.

Svakako da u zahtjevima za demokratičnost društva važno mjesto zauzimaju mediji. Artikulisanje potrebe za pluralizmom medija, kao raznolikosti medijske ponude, korištenja i distribucije, neminovno uključuje i razmatranja o koncentraciji medija. Važno je istaknuti da je pluralizam medija koncept koji je znatno širi od vlasništva nad medijima, kako navodi Evropska komisija: medijski pluralizam obuhvata sve mjere koje građanima omogućavaju pristup različitim izvorima informacija i glasovima, omogućavajući im da formiraju mišljenja bez nepotrebnog uticaja jedne dominantne moći.

U vrlo živoj međusobnoj ovisnosti, pluralizam i koncentracija vlasništva nad medijima povlače pitanja kako efikasno regulisati oblast. Vlasnička struktura, nerijetko netransparentna i prikrivena, ima važan uticaj na pluralnost medija jer – „vlasnici medija su vlasnici javnog mnijenja“, a njihovom koncentracijom se suzavaju prostori medija, kako u tržišnom tako i u društvenom smislu. Bitnost teme o medijskoj koncentraciji proizlazi iz nekoliko različitih pozicija: demokratskih zahtjeva (sloboda informiranja, sloboda izražavanja, dostupnost informacija – slobodan protok informacija), ekonomskih razloga (tržišta, oglašivači, konkurencija), ubrzanih  razvoja novih tehnologija, tendencija globalizacije, prekograničnih ulaganja.

Koncentracija medija znači „nadzor nad proizvodnjom, zapošljavanjem, distribucijom i publikom, obrnuto je proporcionalna konkurenciji: što je veća konkurencija, manja je koncentracija, i obrnuto.

Koncentracija može biti horizontalna (kontrola nad medijima iste vrste koji su inače u međusobnoj konkurenciji poput dvije gradske radio stanice; u prostornom smislu znači npr. da isti vlasnik ima novinsku kuću, radio i televizijsku stanicu na jednom određenom tržištu), vertikalna ili integracija (koncentracija ili povezivanje svih faza proizvodnje i distribucije medija i kontrola iste vrste medija na različitim prostornim razinama, tj. od lokalnih do nacionalnih ili međunarodnih) i dijagonalna ili ukrštena (engl. cross-ownership, vlasništvo nekog koncerna nad različitim medijima, kao što su npr. televizija i novine). Pored ove tri vrste koncentracije treba spomenuti i monopol, kao posebnu vrstu koncentracije u kojoj postoji samo jedna firma (npr. državni, politički, vlasnički).

Brankica Petković, istraživačica sa Mirovnog instituta u Ljubljani, kaže da se štete medijske koncentracije odražavaju na širu društvenu zbilju nanoseći štetu slobodi medija. Zbog toga medijska koncentracija iziskuje dodatnu regulativu, koja uzima u obzir i štetu koju trpi društvo osim štete koju potencijalno trpi tržište. Države uređuju dozvoljeni stepen koncentracije medija, što u vlasničkom segmentu dovodi do kategorija dozvoljene i nedozvoljene koncentracije. Utvrđivanje (ne)dozvoljene koncentracije se obično uređuje nacionalnim medijskim regulativama putem specifičnih pragova ili ograničenja, koji se zasnivaju na objektivnim kriterijima, a prema navedenim vrstama koncentracije.

Regulaciju koncentracije vlasništva ne bi trebalo posmatrati van specifičnog državnog i društvenog okruženja – kontekst u kojem se grade zakonske regulative bi morao uključivati ne samo puku transpoziciju EU zakonodavstva, odnosno copy/paste dobre prakse drugih zemalja, već i dubinsku analizu stanja u pojedinoj državi uz praćenje globalnih tendencija.

Koncentracijom vlasništva nad medijima dovodi se u opasnost tržište ideja a mediji postaju megafonima njihovih vlasnika. Postoji li način za efikasnu regulaciju medijske koncentracije?

Koncentracija vlasništva u BiH

Izvještaj Media Ownership and Its Impact on Media Independence and Pluralism iz 2004. godine navodi da Bosna i Hercegovina nema prisutne slučajeve medijske koncentracije ali ima nedostatak transparentnosti vlasničkih struktura, nemogućnost kontrole vlasništva nad medijima, previše medija za premalo oglašivačko tržište, nedostatak zakonske regulative. Danas BiH i dalje nema zakonodavstvo koje reguliše koncentraciju vlasništva nad medijima. Pozivati se samo na primjenu Zakona o konkurenciji koji se odnosi na sve sektore poslovanja nije dovoljno – što zbog specifičnosti i posljedica koncentracije vlasništva nad medijima, što zbog samog postupanja Konkurencijskog vijeća BiH - reagira na konkretne žalbe, ne djeluje strateški.

Pravilo o medijskoj koncentraciji vlasništva nad elektronskim i štampanim medijima 21/2003 je propisivalo bazični okvir o koncentraciji vlasništva, no ta regulativa Regulatorne agencije za komunikacije je istekla 2006. godine. Populacijski omjer pokrivenosti stanovništva (stanovništvo koje se nalazi u području zone signala radio/tv stanice) je kriterij za utvrđivanje geografski relevantnog tržišta ovdje, dok se dozvoljeno vlasništvo definira kao „vlasništvo fizičkog i pravnog lica u iznosu većem od 10% udjela kapitala u elektronskim i štampanim medijima“.

Vlasništvo se propisuje i za povezana lica (rodbina ili supružnik fizičkog ili pravnog lica). Pravilo je uređivalo višestruko vlasništvo – jedno lice ne može biti vlasnik dvije ili više radio/dvije ili više TV stanica koje imaju isti populacijski omjer; vlasništvo nad različitim vrstama medija - dozvoljava se vlasništvo nad jednim printanim i jednim elektronskim medijem te jednim radijskim i jednim TV medijem za populacijski omjer stanovništva. Regulativa je uređivala horizontalnu i ukrštenu koncentraciju, a dozvoljeni procenat vlasništva je postavljen niže u odnosu na praksu iz država u okruženju (Hrvatska i Slovenija propisuju 20 posto). Nadležnost za provođenje Pravila je imao RAK.

Prestankom važenja Pravila 21/2003 BiH je ostala bez pozitivnog zakonodavstva u toj oblasti. Jedini segment koji je uređen zakonom je strano ulaganje – Zakon o direktnim stranim investicijama u članu 4. predviđa da strano vlasništvo nad poslovnim subjektom koji se bavi javnim komunikacijama ne smije prelaziti 49 posto kapitala.

Vijeće ministara je 2006. godine donijelo Odluku o usvajanju politike sektora emitiranja u BiH, u kojoj se spominje i ograničenje koncentracije i medijski pluralizam. Primjećujući „snažan razvoj komercijalnih, odnosno privatnih RTV stanica ali i kablovskih distributera“ te „trend vlasničkog i programskog povezivanja različitih vrsta medija“, konstatuje se potreba zaštite medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija (ograničenje koncentracije) i nužnost transparentnosti vlasničke strukture (uspostavljanje jedinstvenog registra korisnika i monitoring dostupnih programa). Odlukom je u obavezu Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske stavljena garancija zaštite i promocije medijskog pluralizma, a u zadatak RAK-a da zaštiti pluralitet i raznovrsnost medija (ograničenje koncentracije).

Iz RAK-a navode da su u više navrata nakon prestanka važenja Pravila, inicirali usvajanje zakonskog okvira koji treba da sveobuhvatno reguliše pitanje koncentracije vlasništva nad medijima. Kako se nadležnosti RAK-a odnose samo na pružaoce audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, ističu kao vrlo važno da se u obzir uzmu i svi drugi ključni akteri, kao što su reklamne agencije, velike korporacije i slično. Naglašava se da je jedini pravilan način rješavanja tog pitanja sveobuhvatno zakonsko rješenje, slijedeći praksu većine evropskih zemalja, koje bi uključivalo pitanja vlasništva nad svim vrstama medija, kao i vlasnički odnosi između svih vrsta medija i oglašivačkih kompanija, ali i odgovarajuću saradnju između različitih tijela zaduženih za njegovu primjenu.

Zakon o elektroničkim medijima na nivou BiH je trenutno u izradi i otvara potencijalni prostor za regulaciju koncentracije vlasništva nad elektronskim medijima. U tezama za izradu zakona se navodi da će on, između ostalog, zaštititi pluralizam i raznovrsnost medija.

„Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija“ u kontekstu tog zakona uključuje pitanje javnosti i transparentnosti vlasništva, ograničenje vlasništva (radi sprečavanja nedopuštenih koncentracija) te zaštita konkurencija imalaca dozvole. Teze obuhvataju usklađivanje Zakona sa pravnom stečevinom EU, a Glava V Zakona, „Zaštita pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija“ reguliše i pitanje medijske koncentracije. Predviđa se regulacija javnosti vlasništva na elektronskim medijima (i povezanih osoba u smislu upravljanja unutar vlasničke strukture ili upravljanja kapitalom), te ograničenje koncentracije vlasničkog udjela nakladnika medija.

Unutar koncentracije medija, važan termin je relevantno tržište. U BiH, relevantno tržište se određuje kao tržište određenih proizvoda koji su predmetom obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području (Odluka o utvrđivanju relevantnog tržišta). Relevantno tržište se određuje posebno za svaki slučaj, a ocjenjuje se po tržištu proizvoda (svi proizvodi koje korisnici smatraju međusobno zamjenjivim) i geografskom tržištu (cjelokupan ili značajan dio teritorija BiH na kojem privredni subjekti djeluju pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima).

Na značaj relevantnog tržišta se naslanja i dominantni položaj koji postoji kada se zbog svoje tržišne snage privredni subjekt može ponašati i djelovati u značajnoj mjeri nezavisno o stvarnim ili mogućim konkurentima, kupcima, potrošačima, i na taj način ograničava ili sprečava efikasnu konkurenciju (Odluka o definiranju kategorija dominantnog položaja).

Prema Zakonu o konkurenciji dominantni položaj ima privredni subjekt sa 40 posto i više udjela na relevantnom tržištu. Dominantni položaj nije zabranjen, ali jeste zabranjena zloupotreba dominantnog položaja. Tu bitnu razliku čini djelovanje privrednog subjekta koje ima za cilj i posljedično isključivanje konkurenata sa tržišta ili zatvaranje tržišta potencijalnim konkurentima (npr. diskriminacija u visini cijena, tajni popusti, određivanje cijene proizvoda ili usluge ispod troškova proizvodnje sa ciljem eliminisanja konkurencije).

Ilustracija relevantnog tržišta i zloupotrebe dominantnog položaja u medijima je prošlogodišnje Rješenje Konkurencijskog vijeća BiH kojim je utvrđena zloupotreba dominantnog položaja United Media Distribution S.R.L. ograničavanjem tržišta distribucije sportskih kanala sa nogometnim sadržajima visoke kvalitete koji uključuju i prijenos Live paketa engleske Premier lige u BiH. Namjernim odugovlačenjem i nepotpisivanjem ugovora o distribuciji kanala „Sport Klub“ sa BH Telecomom, na način da su prilikom pregovaranja stalno nametani dodatni uslovi koji nisu bili propisani Općim uvjetima niti primijenjeni na druge distributere koji su već imali zaključene ugovore o distribuciji navedenog kanala, ograničilo se relevantno tržište BiH na štetu korisnika usluga BH Telecoma. Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da na teritoriju BiH od svih sportskih kanala koji nude visoko kvalitetne fudbalske sadržaje, jedino kanal „Sport Klub“ (TV kanal United Media-e) nudi prenos Live paketa engleske Premier lige. Utvrđeno je da je tržišni udio privrednog subjekta Sport Klub, a indirektno i United Media, na relevantnom tržištu 100 posto, jer je kanal „Sport Klub“ jedini sportski kanal koji nudi prenos Live paketa engleske Premier lige, te samim tim ima dominantan položaj. Time se ograničava relevantno tržište, a posljedice trpe korisnici operatera koji nemaju kanala „Sport Klub“ u ponudi.

Slično Rješenje Konkurencijskog vijeća iz 2013. i 2015. godine u predmetu Asocijacije kablovskih operatera u Bosni i Hercegovini i Elta Kabel d.o.o. protiv United Media Distribution S.R.L. i „Sport Klub“ d.o.o tematizira zloupotrebe dominantnog položaja. Tokom pregovaranja za zaključivanje ugovora za distribuciju sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premier lige u BiH primijenjeni su različiti uslovi čime su AKOP i Elta Kabel dovedeni u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj.

Do objavljivanja prijedloga Zakona o elektroničkim medijima nećemo imati detaljnije informacije o načinu na koji će koncentracija vlasništva nad medijima u BiH biti uređena. Ipak, tim zakonom će se regulisati samo jedan segment medija (elektronski) što i dalje ostavlja prazninu u regulaciji štampanih medija u BiH. Ostaje otvoreno pitanje i tijela za provedbu. Drugi važan segment jeste dostupnost/transparentnost informacija o vlasništvu koje je u BiH donekle regulisano, ali nepostojanje politika o transparentnosti vlasništva koje bi predviđale praćenje porijekla kapitala i skrivenih vlasnika i dalje ostaje ozbiljan problem.

U narednom nastavku uskoro čitajte o tome kako utvrditi, mjeriti i ograničiti koncentraciju.