Površno i stereotipno medijsko izvještavanje o starijim osobama potpiruje diskriminaciju ove grupe, posebno u toku pandemije.

foto: pixabay/ilustracija

Mediji nedovoljno izvještavaju o starijim osobama, starenju i starosti. Tako govore podaci međusobno neovisnih istraživanja provedenih u BiH, Hrvatskoj i Srbiji između 2016. i 2018. godine.

Udio tema o starosti iznosio je svega dva posto u ukupnim medijskim sadržajima, prema istraživanju profesora Univerziteta u Tuzli Vedade Baraković i Mirze Mahmutovića “Medijska marginalizacija starosti: od diskriminacije ka ejdžizmu” iz 2018. godine. U centralnim informativnim emisijama vodećih hrvatskih televizijskih stanica HRT i RTL starije osobe su se pojavile u deset posto ukupno emitovanih priloga, pokazalo je mini istraživanje koje koje je trajalo tokom 14 dana u aprilu 2017. godine. Ono je rezultat istraživanja “Prikaz starijih osoba u središnjim informativnim emisijama HRT-a i RTL-a” autora Alena Hasikića. U studiji “Javnost, stariji ljudi i mediji”, koju su 2016. godine zajednički objavili beogradski Fakultet za kulturu i medije i Gerontološko društvo Srbije, a čije su autorice profesorice Nataša Simeunović Bajić i Ljiljana Manić, navodi se da je na uzorku tekstova iz srbijanskih dnevnih listova u toku 2015. godine utvrđeno da ukupan broj tekstova o starijim osobama čini 4,2 posto ukupnog sadržaja. Od toga je jedna četvrtina tekstova posvećena starijim osobama koje nisu uz Srbije. 

Nema prostora za starce 

Položaj starijih osoba, pitanja starosti i starenja nisu u fokusu medija u ove tri zemlje, a struka tvrdi da je medijska marginalizacija starijih osoba osnov za diskriminaciju osoba treće životne dobi. Ejdžizam, odnosno diskriminacija bazirana na godinama starosti, posljedica je ne samo nedovoljne, nego često i banalizovane medijske reprezentacije starijih osoba.

Teme koje su obuhvaćene (malim) procentom medijskih prikaza starijih osoba u BiH se često odnose na trivijalne vijesti iz kategorije zanimljivosti, navodi se u iznad navedenom istraživanju profesora sa tuzlanskog univerziteta. Takvi su primjeri medijskih sadržaja o “najstarijem muškarcu na svijetu” ili o “najstarijoj ženi na svijetu”, koji govore o beznačajnim i društveno nevažnim temama ne doprinoseći otvaranju javnih rasprava o pitanjima starenja i starosti. 

Neki od primjera takvih izvještaja, izdvojenih za ovaj članak su: 

BHRT portal, 25. februar 2020. godine: U 112. godini umro najstariji čovjek na svijetu

Najstariji Japanac, koji je bio priznat i kao najstariji muškarac na svijetu, umro je u dobi od 112 godina, objavili su danas lokalni mediji.

Jutarnji list, 15. maj 2019. godine: U 124. GODINI: PREMINUO NAJSTARIJI ČOVJEK NA SVIJETU

Cijeli život proveo je u rodnom selu, preživio je dva svjetska rata, a ovo je njegov recept za dug život

Telegraf, 18. maj 2018. godine: Najstarija žena na svetu (129) kaže da je svaki rođendan za nju "Božija kazna": Preživela je rusku revoluciju, Drugi svetski rat i pad SSSR-a (FOTO)

Ona ističe kako joj je "žao što već nije umrla"

Osim što su očito sadržajno isprazni i nerelevantni, ovakvi tekstovi doprinose senzacionalizaciji društveno-medijske slike o starijim osobama. Baraković i Mahmutović u svom su istraživanju naveli primjer masovnog prenošenja vijesti u online medijima u regionu o navodnoj Talijanki koja je u 101. godini života “rodila zdravu bebu”. Neki su regionalni mediji tekst opremili naslovom “NIKAD NIJE KASNO: 101-godišnja žena rodila bebu posle uspešne transplantacije jajnika!” Za tu vijest je fact-checking portal Snopes.com utvrdio da je fikcija, ali vijest je dugo bila popularan sadržaj koji se objavljivao na web portalima i društvenim mrežama. 

U istom istraživanju se navodi da je većina intervjuisanih osoba starije životne dobi navela da se u medijima ta populacije najčešće spominje kada je riječ o penzijama ili bolestima, te da su u reklamama prisutni najčešće kada je riječ o lijekovima ili medicinskim pomagalima a da ih u modnoj industriji nema nikako prisutnih. Također su uočili da se osobe starije životne dobi rijetko pojavljuju kao novinari ili voditelji u programima koje gledaju.

Mali je broj analitičkih medijskih sadržaja o položaju starijih osoba i njihovim problemima, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.

“Stariji ljudi se pojavljuju većinski u temama u kojima se komentira aktualni događaj, ponajviše vezan uz vjerski praznik, dok je prikaz starijih osoba kao aktivnih građana zanemariv u usporedbi s ostalim prilozima,” naveo je Hasikić u svojoj analizi prikaza starijih osoba u medijima u Hrvatskoj. Vrlo je malo priloga koji starije osobe prikazuje kao aktivne članove društva, što navodi gledatelja na stvaranje stereotipa o starima kao bolešljivim, nespretnim, siromašnim i nezadovoljnim osobama, Anita Zovko i Jelena Vukobratović navode u svojoj analizi “Percepcija starenja i društveno medijska slika o starima” iz 2017. godine.

Starije osobe u Srbiji su često nevidljive u elektronskim i štampanim medijima, a kad se o njima piše, starije osobe su često prikazane u senzacionalističkom maniru, navode Simeunović Bajić i Manić. Profesorice su, u okviru analize medijskih izvještaja srbijanskih medija, izdvojile primjere kršenja novinarskog kodeksa, te diskriminatornog izvještavanja o starijim osobama koje su, na primjer, osumnjičene za činjenje krivičnih djela. Primjer nazivanja jedne starije žene “snajper babom” (kojoj je u tekstu otkriven identitet) je jedan od najekstremnijih analiziranih u toj studiji.

Foto: Screenhot teksta objavljenog u Blicu 

Uticaj masovnih medija na opće mišljenje o starijim osobama je ogroman, pa kreiranju medijskih sadržaja o temama starenja i starosti treba pristupiti s velikom pažnjom. Nažalost, zbog sve veće užurbanosti rada i neosviještenosti o ovim pitanjima mediji nerijetko doprinose kreiraju negativnih stavova koji dovode do stereotipizacije starijih osoba. 

Ejdžizam u toku pandemije COVID-19 

Od početka pandemije COVID-19, mediji u zemljama regiona su stereotipizovali starije osobe kao bolesne, ranjive i bespomoćne, i kao osobe koje su pod najvećim rizikom od obolijevanja i umiranja od bolesti izazvane novim koronavirusom. 

Istina je da je rizik od obolijevanja od COVID-19 veći kod osoba s hroničnim bolestima, ali starije osobe su vrlo heterogena grupa među kojima ima i zdravih i bolesnih osoba. Takođe, brojni primjeri iz cijelog svijeta su u međuvremenu pokazali da i mlade, zdrave osobe zaražene novim koronavirusom imaju ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i umiru. Mediji u regionu su, međutim, preuzimajući diskriminativni obrazac razmišljanja od vlasti, sve osobe starije od 65 godina tretirali kao rizičnu populaciju i time dodatno stimulisali opasan javni diskurs u kojem su sve starije osobe posmatrane kao ranjive.

Foto: Skrinšot teksta objavljenog na portalu Klix

Mediji, stoga, nisu propitivali odluke vlada i kriznih štabova da se starijoj populaciji u BiH i Srbiji potpuno zabrani kretanje u toku prvih mjeseci pandemije. Vrlo mali broj novinara i novinarki u BiH su analizirali nužnost takvih ponižavajućih i zdravstveno neopravdanih mjera, čak i nakon što je reagovala međunarodna organizacija za ljudska prava Human Rights Watch (HRW) navodeći da zabrana izlaska nije nužna.

“Ako je cilj ove naredbe o zabrani kretanja zaštititi ljude iz kategorije visokog rizika, tad je ograničavanje te naredbe na osobe starije od 65 godina proizvoljno. Postoje učinkoviti načini sprečavanja izloženosti poput strogog držanja distance i pojačane higijene, što podrazumijeva češće pranje ruku i nediranje lica,” navedeno je u komentaru HRW-a.

Kasnije je i Ustavni sud BiH utvrdio da su mjerama zabrane kretanja prekršena ljudska prava osoba starijih od 65 godina (i onih mlađih od 18, koji se takođe nisu smjeli kretati). Mediji su uglavnom, sve vrijeme, bez ikakvog kritičkog odmaka, svakodnevno prenosili saopštenja kriznih štabova i povremene kritike njihovih odluka, ne analizirajući ni jedne ni druge. 

U Srbiji je bila slična situacija. Neki mediji ne samo da takve restriktivne i neopravdane mjere nisu dovodili u pitanje nego su i sami, u nekim slučajevima, potpirivali generalno negativnu percepciju o seniorima/kama da su - osim što su slabi, još i neposlušni - objavljujući (vjerovatno neovlašteno napravljene) fotografije osoba starije životne dobi koje su se kretale na ulicama u periodu zabrana.  

PT Info, 20. marta 2020. godine: Da li penzioneri poštuju zabranu kretanja? Evo kakvo stanje su zabeležile naše kamere u Petrovcu (PHOTO)

Stariji ljudi bi trebalo da ostanu kod kuće da ne bi rizikovali svoje zdravlje, smatraju naši sugrađani.

Ljudi koji imaju više od 65 godina ne bi trebalo da napuštaju svoje domove. Zbog vanrednog stanja penzionerima je ukinuta mogućnost kretanja. Međutim, pojedini stariji ljudi ovu odredbu ne poštuju i redovno izlaze napolje.

Jedan od pozitivnih primjera predstavljanja izazova s kojima su se susretale starije osobe u prvim mjesecima pandemije u Srbiji je epizoda emisije Marka Žvaka pod nazivom “65+ u doba korone”, u kojoj je odlično dokumentaristički prikazano kako izgleda oduzimanje slobode starijim osobama u Beogradu koje tokom noći stoje u redovima ispred supermarketa jer su se jedino tad smjeli kretati. 

U Hrvatskoj, mediji su otišli toliko daleko da su, zarad klikova, davali prostor Facebook komentarima političara Ivana Pernara koji je, osim što je umanjivao opasnost od zaraze novim koronavirusom, navodio da su želje nekih starijih osoba da duže žive paralizovali Hrvatsku. 

Večernji list, 3. aprila 2020. godine: Pernar: Je li normalno da država bude paralizirana zato da bi neki djed živio dulje?

Smatra da Stožer manipulira brojem preminulih od bolesti COVID-19

Osim u Facebook objavi, Pernar je imao što reći i u komentarima. Tako je jednom neistomišljeniku odgovorio: "Ja razumijem vašu želji da bi htjeli da vam preci žive što dulje, ali smatrate li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje?

Glasovi poštovanja i solidarnosti sa starijim osobama rijetko su se mogli čuti u toku prvih mjeseci pandemije. Jedan od njih bila je Alanna Armitage, direktorica Regionalnog ureda za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) koja je u tekstu objavljenom na web stranici UNFPA BiH pisala o tome kako zaštiti prava starijih osoba u doba pandemije.

“Boriti se protiv dobne diskriminacije u javnom diskursu i u praksi. Ne smije se tolerirati rasprostranjena praksa diskriminacije na osnovu dobi i negativni stereotipi koji su još više isplivali na površinu u toku krize. Promoviranje kontra-narativa usmjerenog na međugeneracijsku solidarnost i sposobnost, kao i dragocjen doprinos starijih ljudi, ključ je promjena u društvenim normama i stavovima.” 

Ali njen tekst, nažalost, nije bio objavljen u domaćim medijima. Za promicanje pitanja starenja i starosti u javnosti  potrebno je kreirati puno više medijskog prostora koji će govoriti o tim temama, i to ponajprije razvojem kritičkog mišljenja.

___