Jugoistočna Evropa se još uvijek može pohvaliti pojedinim dobrim novinarskim praksama, ali njeni predstavnici sumnjaju da će to dugo potrajati ako se ne pronađe održiv finansijski model.

Vrijeme intenzivne strane podrške s ciljem jačanja medija u jugoistočnoj Evropi polako pada u zaborav. Strane donacije su godinama predstavljale ključnu podršku slobodnom i nezavisnom novinarstvu u regiji.

Danas se mnogi nezavisni mediji u regiji suočavaju s problemima prikupljanja novca i prisiljeni su da se bave drugim stvarima da bi održali proizvodnju vijesti.

Život s finansijskim poteškoćama nije lagan, naročito za onoga ko stalno dobija prijetnje zbog razotkrivanja slučajeva korupcije.

Stručnjaci i predstavnici uglednih medija u Jugoistočnoj Evropi su se prošlog mjeseca okupili u Sarajevu da bi podijelili vlastite dobre novinarske prakse. Međutim, okrugli sto pod nazivom „Dobro novinarstvo je još uvijek živo – šta ga čini mogućim“ završio je kao mjesto izražavanja nezadovoljstva i ljutnje zbog trenutnog stanja medija, naročito problema njihovog finansiranja.

Ako slika zamjenjuje hiljadu riječi, onda ovaj okrugli sto predstavlja signal za uzbunu.

U potrazi za novim finansijskim modelom

Prošlost nekako uvijek sustiže balkanske zemlje. Ovoga puta se u središtu pažnje u Hrvatskoj našao jedan šešir sa blještavim slovom U (koje simbolizuje fašistički ustaški režim u Hrvatskoj od 1941-1945. godine), kojeg je nosio mladi Zlatko Hasanbegović, sadašnji hrvatski ministar kulture. Ta slika iz 90-ih godina prošlog vijeka je objavljena u sedmičnom listu Novosti, kojeg izdaje Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj.

Izvršna urednica tog lista, Tamara Opačić, je izjavila da je slika izazvala svakodnevne prijetnje i uvrede od strane raznih grupa i pojedinaca u Hrvatskoj, ali je dovela u pitanje i samo postojanje časopisa.

Časopis Novosti ima tu sreću da ima osigurano finansiranje od strane Vijeća i da njegovi novinari slobodno izvještavaju o temama od značaja ne samo za srpsku zajednicu u ovoj zemlji, već i za širu javnost. Međutim, prema riječima Opačić, finansiranje je dovedeno u pitanje nakon naslovnice s Hasanbegovićem.

„Sada nismo sigurno šta će biti s nama i da li ćemo nastaviti da dobijamo ovu podršku“, dodala je urednica.

Njen kolega iz susjedne Bosne i Hercegovine, urednik online magazina Žurnal, Eldin Karić, tvrdi da u posljednje vrijeme u BiH ima sve manje novca za medijske projekte, te da zbog toga nezavisni mediji trebaju pronaći druge načine da osiguraju svoju egzistenciju.

Karić je kazao da je dobro novinarstvo moguće jedino ako se radi i neki drugi posao osim novinarskog da bi se održala produkcija vijesti. Ukupan iznos koji mediji u BiH dobijaju od države iznosi 30 miliona KM godišnje (15,3 miliona EUR), ali mediji kao što je Žurnal nikada nisu dobili ni marku iz tih budžeta, a vjerovatno ni neće.

Gordana Igrić, regionalna direktorica Balkanske istraživačke mreže (BIRN), složila se sa Karićem da izvori finansiranja presušuju, te je dodala: „Medijske debate u regiji stoga trebaju biti usmjerene jedino na pronalaženje novih načina finansiranja istraživačkog i nezavisnog novinarstva“.

Zemlje jugoistočne Evrope nisu jedine koje se suočavaju s tim problemom. Istraživačko novinarstvo je skupo i neki od najvećih medija, kao što je britanski The Independent, nisu uspjeli da pronađu održiv model i suočili su se sa zatvaranjem.

„Ako se takvi veliki mediji zatvaraju, to se može dogoditi bilo kome“, upozorila je Igrić.

Neki drugi veliki mediji u svijetu žive od ličnih donacija i crowdfundinga. Međutim, ta kultura se tek treba razviti u ovoj regiji, a to bi moglo potrajati.

Novinarski istraživački centar Krik iz Srbije je već pokušao tako nešto, ali je iznos koji su prikupili putem ličnih donacija građana nedovoljan za pokrivanje osnovnih troškova.

Jači od prijetnji

Borba za osiguranje finansiranja i stalna potraga za novim donatorima i projektima teku paralelno sa dobijanjem raznih prijetnji zbog razotkrivanja slučajeva korupcije i organizovanog kriminala.

Međutim, Aleksandar Trifunović, urednik portala Buka u Republici Srpskoj, tvrdi da je „novinarstvo koje nikoga ne uznemirava otrcano“. On je ponosan što novinari Buke „primjećuju više nego što bi trebali i što smo postali dosadni insistirajući na tome“. Kaže da su njihovi novinari zbog toga izloženi prijetnjama, ali Trifunović tvrdi da oni koji dobro rade imaju problema uvijek i svugdje.

Situacija s Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN) u Bosni i Hercegovini se ne razlikuje mnogo. Leila Bičakčić, izvršna direktorica CIN-a, kaže da su sretni što protiv njih nije podnesena nijedna sudska tužba.

„Razlog za to je što mi sve zasnivamo na odgovarajućoj dokumentaciji“, objasnila je direktorica.

Kao posljednji govornik, direktor Instituta za medije Crne Gore, Vladan Mićunović, je želio da raspravu okonča u pozitivnijem tonu, navodeći pojedine pozitivne slučajeve iz Crne Gore. Među njima su imenovanje novog državnog i specijalnog tužioca u zemlji, inicijativa za izmjenu Zakona o reklamiranju, te započeta rasprava o finansiranju javnog servisa RTCG.

„To ukazuje na pozitivne promjene,“ zaključio je Mićunović.

Međutim, jedini pokazatelj pozitivnih promjena u regiji jeste to što su se svi učesnici okruglog stola složili da počnu tražiti i razvijati nove finansijske modele.

Društvima je za bilo kakav budući napredak potrebno dobro novinarstvo. Kada postoji potreba, trebao bi postojati i način da se taj cilj postigne.