Ljudi u Italiji se dosta uspješno navikavaju na suživot s virusom.

foto: Pixabay

Bh. javnost je podijeljena o pitanju treba li Sarajevu filmski festival u toku pandemije COVID-19. Da pitate Talijane i Talijanke, oni bi vjerovatno rekli - “sì”. 

Kritike upućene organizatorima Sarajevo Film Festivala na društvenim mrežama pratim iz Rima, gdje se javni život ubrzano oporavlja i gdje se već od kraja juna održavaju brojni filmski, muzički i plesni festivali. Mnogi građani i građanke BiH smatraju da nije pravo vrijeme za kulturu. 

I ja bih, možda, bila među njima da svaki dan ne svjedočim tome kako je moguće uživati u filmovima, muzici i plesu, a istovremeno biti oprezan i zarazu držati pod kontrolom. Čak i u toku ovoproljetne noćne more oni su na svojim balkonima pjevali, svirali i družili se. Za građane i građanke Italije, uvijek je dobro vrijeme za kulturu. 

Organizatori javnih događaja u Rimu prate upute vlasti i primjenjuju stroge epidemiološke propise pri prodaji karata, pravljenju protokola za sjedenje, ulaska i izlaska publike, kao što to radi i SFF. Svuda vam se mjeri tjelesna temperatura, evidentiraju se podaci radi praćenja kontakata, a maske su obavezne u svim zatvorenim prostorima (kao i kad se nije moguće distancirati od drugih osoba). 

Epidemiološka situacija u BiH i Italiji se, istina, ne mogu porediti, kao ni rizici koje nose javna okupljanja. U BiH brojke rastu, dok su u Italiji dnevni izvještaji o broju zaraženih dosta ujednačeni, pa SFF i, na primjer, Venecijanski filmski festival (najavljen za septembar) nisu na istog startnoj poziciji. 

Ali ljudi u Italiji i drugdje se dosta uspješno navikavaju na suživot s virusom, o čemu bismo u BiH mogli ponešto naučiti. Brojevi zaraženih ne skaču značajno, iako su ukinute restriktivne mjere kretanja i javnih okupljanja. Mjere distanciranja i nošenja maski u barovima, restoranima i sredstvima javnog prevoza u Rimu se uglavnom poštuju - ne uvijek, naravno, zbog odgovornosti prema javnom zdravlju nego zbog prijetnji od novčanih kazni za nepoštivanje mjera. Mnogi se boje novog karantina (ako bi se broj zaraženih naglo povećao), više nego što zapravo strahuju od virusa. 

Mediji često izvještavaju o slučajevima nepoštivanja epidemioloških mjera na zabavama i plažama, te u diskotekama i kafićima. Ali vlasti su na oprezu, zbog čega je, između ostalog, produženo vanredno stanje i zabranjen ulazak u Italiju državljanima zemalja u kojima se broj zaraženih povećava (na listi tih zemalja je i BiH). 

U Italiji je, prema podacima Ministarstva zdravlja, od COVID-19 dosad (1. augusta 2020. godine, na dan pisanja ovog teksta) oboljelo 247.832, a umrlo 35.146 osoba. Brojke su to od kojih se ledi krv u žilama i koje opravdavaju takve odluke. 

Teoretičari zavjere će vjerovatno reći da su ti brojevi “napumpani” i možda čak i iskoristiti ovo o čemu pišem (da Italija vodi skoro pa normalan život) za tvrdnje da novi koronavirus ne postoji, ili za umanjivanje njegove opasnosti. Ali riječ je naprosto o tome da je, poslije izlaska zemlje iz karantina, život u Italiji pažljivo skrojen po novim, pandemijskim mjerama, a Talijani i Talijanke ga - koliko vidim - žive punim plućima. 

Sumnja u informacije koje su u prvim mjesecima pandemije dolazile iz Italije u naš region već je nanijela dosta štete. Zdravstvena kriza u Italiji je na web portalima u našem regionu poslužila za širenje raznih lažnih i(li) manipulisanih tvrdnji - od toga da su njihove bolnice zapravo prazne, do toga da se lažira broj oboljelih i umrlih i da broj umrlih u Italiji nije ništa veći nego što je uobičajeno. 

Fact-checking portali u regiji - među kojima i bh. portal Raskrinkavanje - analizirali su veliki broj takvih sadržaja, ocjenjujući ih kao dezinformacije, lažne vijesti ili teorije zavjere. Uprkos brojnim tekstovima koji su potkrijepljeni naučnim podacima o COVID-19, sve veći broj korisnika interneta i društvenih mreža je skloniji vjerovati u navodne globalne zavjere nego u nauku. Puno je veći broj portala koji šire lažne vijesti nego portala koji ih raskrinkavaju. Zato me i ne čudi što niti neki od mojih prijatelja u BiH ne nose maske, ne drže distancu i ne poštuju nova pravila ponašanja.

Kao i naši fact-checkeri, i talijanski fact-checking portal Facta svakodnevno raskrinkava dezinformacije kao što su one da je nošenje maske opasno po zdravlje, da su fotografije na kojima je premijer Giuseppe Conte okružen osobama bez maski i poštovanja distance napravljene u toku pandemije ili da je gradonačelnik Bergama na plaži u Španiji u toku pandemije uslikan bez maske.

Kao i u BiH, takve i slične dezinformacije velikom se brzinom šire internetom, a domet Factinih analiza je, nažalost, ograničen.

Ne pomaže ni to što neke poznate osobe u Italiji svojim izjavama stimulišu kršenje propisanih mjera (samo)zaštite. Slavni tenor Andrea Bocelli je na nedavnom događaju na kojem su se okupili tzv. “negazionisti” (negatori postojanja virusa) rekao da ne zna nikoga ko je završio na intenzivnoj njezi zbog COVID-19 pa ne shvata zašto se situacija predstavlja tako ozbiljnom. Bocelli je rekao i to da je kršio zabrane kretanja u toku karantina u Italiji jer “mu je bio potreban vitamin D”. Na tom događaju je prisutni desničar Matteo Salvini, takođe “negazionista”, odbio nositi zaštitnu masku. 

Srećom za Italiju, Salvini od prošle jeseni nije u vlasti. Moć odlučivanja je u toku krize u rukama premijera Contea i predsjednika Italije Sergia Mattarelle, koje građane i građanke stalno pozivaju na odgovornost. Iako im se može prigovoriti zbog brojnih propusta, činjenica je da se Italija - nakon nekoliko teških mjeseci - probudila iz noćne more i, čini se, naučila na svojim greškama. Mattarella je prije nekoliko dana poručio talijanskim “negazionistima” da “sloboda ne znači zaraziti drugoga”, te da je potrebno suprotstaviti se lažnim vijestima i dezinformacijama. Upravo to bi BiH trebala uzeti u obzir u vlastitoj borbi protiv COVID-19. 

___