Direktor Regulatorne agencije za komunikacije (RAK BiH) Predrag Kovač najavio je moguće kažnjavanje entitetskih emitera. Iako nije precizirano, najvjerovatnije se odnosi na Radio televiziju Republike Srpske. Kovač je ovo kazao na dijelu sjednice Političkih direktora zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) posvećenoj stanju slobode medija u BiH u utorak (06.06. 2017.) kasno popodne u Sarajevu. 

 

Osnova za moguću kaznu nalazi se u analizi informativnog programa entitetskih emitera u kojoj je RAK utvrdio da se samo dijelom ili nikako ne ispunjava zakonska odredba o nepristranom i programu otvorenom za sve. Maksimalna kazna u prvoj instanci je 150.000 KM a, ukoliko se prekršaj ponovi, kazna se udvostručuje (300.000 KM). RAK je takođe utvrdio da je informativni program javnih emitera pod uticajem određenih političkih partija te da je BHRT najbliža standardu javnih medija. Kovač je potvrdio da između 2009 i 2016. godine nije rađen monitoring ovdašnjih javnih medija.

 

Interesantan detalj, o stanju medija u BiH, ispričao je Frane Marojević, Direktor u odjelu za medije OSCE u Beču. Podsjetivši se na početak svog rada u Sarajevu 1999. godine, rekao je da je stigao u trenutku kada je tadašnji Visoki predstavnik Carlos Westendor potpisao i nametnuo prvi Zakon o javnom servisu u BiH. Marojević je, bez ironije, zaključio da se skoro dvije decenije kasnije ne vidi ikakav odmak od te daleke, početne tačke.

 

Ja sam govorio o političkim pritiscima na medije i medijskom odnosu prema politici, što smatram najvećim problemom ovdašnjih medija. Činjenica je da ogroman respekt doveden do poniznosti počinje još od prvih novina iz sredine 19. vijeka. U drugom broju Bosanskog prijatelja objavljena je cijela epska poema toplo posvećena Omer-paši Latasu, nekoj vrsti Visokog predstavnika turske imperije za BiH. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Latas je autora poeme, fra Ivana Franu Jukića, našeg prvog urednika, poslao u progon iz kojeg se nikad nije vratio. Umro je nekoliko godina kasnije, upravo zbog očajnih uslova života u progonstvu, ne dočekavši da vidi treći broj Bosanskog prijatelja (1861.) koji je pripremio.

 

 

Jedan od razloga političkog uticaja na medije je ogroman broj javnih medija u BiH. Skoro polovina svih radio stanica i trećina televizija su javne. Iako javni mediji u teoretskom smislu služe javnosti, kod nas su svi opštinski i kantonalni mediji pod direktnom kontrolom vlasti koja ih finasira. Istovremeno opada prihod od oglašavanja. Prije nekoliko godina mediji su mogli računati na oko 60 miliona KM, da bi ove godina ta suma bila skromnih 25 miliona. Ako se zna da su državne (na svim nivoima) dotacije medijima u BiH procijenjene na 30 miliona KM, dolazimo do poraznog zaključka da više ulaže (istovremeno i kontroliše) država nego tržišni mehanizmi. 

 

 

Istovremeno ne prestaju česti napadi na novinare - fizičke prijetnje, napadi, oštećenja opreme - što sve stvara atmosferu pogodnu za samocenzuru. Jedno od istraživanja Udruženja/Udruge BH novinara ukazuje da 79,9 odsto svih novinara u BiH osjeća strah od mogućnosti klevete zbog kritičkog ili istraživačkog novinarstva. Taj procenat je mnogo manji u susjedstvu: Srbija 26%, Makedonija 32% a Crna Gora i Kosovo oko 44% novinara koji se boje pisati kritičke, istraživačke priče. 

 

Sve ovo prepoznaje i javnost tako da je u ovogodišnjem istraživanju BH novinara utvrđeno da građani u BiH misle da je uticaj političkih partija i ekonomskih lobija na sadržaj naših medija dominantan (73%). 

 

 

U kasnijoj raspravi dvije precizne izjave međunarodnih predstavnika jasno govore o njihovim prioritetima. Za američku ambasadioricu Maureen Cormack, pitanje javnog servisa je ključno, a za Larsa Wigermarka, šefa EU u BiH, postoje tri ključne teme: nezavisnost javnih institucija, finansiranje javnog servisa i transparentnost vlasništva u medijima.