Istraživanje o roditeljskoj kontroli i zaštiti djece na internetu u BiH.

foto: Pixabay

Digitalno okruženje i korišćenje interneta su svakodnevnica djece i roditelja. Djeca upoznaju nove digitalne trendove uglavnom bez napora, ali treba im pomoć da bi iskoristili sve njihove pozitivne aspekte i zaštitili se od potencijalno negativnih. Pored brojnih prednosti interneta postoje i mnogobrojni izazovi i rizici za djecu.

Rizici sa kojima se djeca, kao primaoci, učesnici ili akteri u sajber prostoru, suočavaju moguće je klasifikovati u četiri područja: neprimjeren sadržaj, neprimjereno ponašanje, neprikladan kontakt i komercijalni rizici, što podrazumijeva prikupljanje i upotrebu dječijih podataka, kao i digitalni marketing.

Različiti nacionalni i transnacionalni modeli zaštite djece na internetu uglavnom podrazumijevaju izražen angažman roditelja. Savremeno roditeljstvo donijelo je nova očekivanja i zahtjeve koje roditelji treba da ispune da bi zaštitili djecu i u virtuelnom, a ne samo u fizičkom prostoru. To pred roditelje stavlja obavezu da, prije svega, vlastitim primjerom i odgovornim ponašanjem prilikom korišćenja interneta i društvenih mreža, pokažu djeci šta znači sigurno korišćenje interneta.

Roditeljima su na raspolaganju različiti mehanizmi kontrole, čijom adekvatnom i odgovornom primjenom značajno mogu doprinijeti podizanju nivoa zaštite njihove djece na internetu. Primjena mehanizama kontrole od roditelja ne podrazumijava isključivo zabranu i ograničavanje pristupa internetu. Naprotiv, roditeljska kontrola trebalo bi da bude proaktivna i da djeci omogući odgovoran način korišćenja interneta u različite svrhe, za edukaciju, informisanje, komunikaciju i zabavu.

Na roditeljima je stoga velika odgovornost da zaštite djecu na internetu i omoguće im bezbjedno korišćenje digitalnih tehnologija. Istraživanja ipak pokazuju da roditelji u Bosni i Hercegovini (BiH) nisu dovoljno edukovani i ne poznaju sve regulatorne mehanizme i mogućnosti kontrole i zaštite djece na internetu.

Roditelji u BiH ne koriste sve dostupne alate za zaštitu djece na internetu

Rezultati istraživanja o roditeljskoj kontroli i zaštiti djece na internetu u BiH, koje je provedeno od 8. do 18. aprila 2022. godine na uzorku od 512 ispitanika, pokazali su da većina roditelja nije dovoljno upoznata sa regulatornim mehanizmima i da ne koriste sve dostupne alate za zaštitu djece na internetu. Podaci su dobijeni postupkom onlajn anketiranja putem programa Google forms.

Cilj istraživanja bio je da se utvrdi koliko su roditelji u BiH upoznati sa internetskom regulativom i mehanizmima zaštite djece na internetu i u kojoj mjeri ih primjenjuju, te koliko i u koje svrhe roditelji koriste internet, pogotovo društvene mreže. Istraživanje su sprovele Dragana Trninić, Anđela Kuprešanin Vukelić i Jovana Mlinarević i objavile u časopisu Journal of Media Literacy Education.

Rezultati navedenog istraživanja pokazali su da većina roditelja zna da objavljivanje tuđih ličnih fotografija podliježe krivičnoj odgovornosti, ali nedovoljno su upoznati sa mogućnostima prijavljivanja različitih vidova zloupotrebe djece u digitalnom okruženju, što ukazuje na to da je to tema o kojoj treba roditelje stalno edukovati i o kojoj treba više javno govoriti.

Tome u prilog idu i rezultati istraživanja koji pokazuju da se roditelji najčešće o sigurnijem korišćenju interneta edukuju putem medija ili iz razgovora sa prijateljima, kao i da je nizak procenat roditelja koji su iskoristili mehanizme zaštite i kontrole djece na internetu koje nude provajderi. Ovdje govorimo o posebnim paketima – listama za blokiranje i filtriranje sadržaja, za nadzor i vremenska ograničenja upotrebe, o softverima i alatima koji omogućavaju roditeljsku kontrolu i nadzor i o ugradnjama naprednih rutera i modema koji omogućavaju funkciju roditeljske kontrole i nadzora.

Takođe, rezultati istraživanja su pokazali da roditelji primjenjuju mjere ograničenja korišćenja interneta i kontrolu sadržaja koje dijete gleda na internetu u visokom procentu za razliku od mjere upravljanja kontaktima (2,5 posto). Primjena tih mjera reflektuje su u činjenici da veći broj djece ispitanih roditelja nema profile ni na jednoj društvenoj mreži (59 posto), bar prema saznanjima roditelja.

Roditelji često razgovoraju sa djetetom o sadržaju na društvenim mrežama i postavljaju jasna pravila kada, kako i u koje svrhe dijete može koristiti internet. Nedovoljno ipak koriste mehanizme koji podrazumijevaju digitalne, informatičke i medijske kompetencije, aplikacije za nadzor i ograničenja za pristup neprimjerenim sadržajima, što opet ukazuje na potrebu edukacije roditelja iz te oblasti. Roditelji su prepoznali svoju ulogu i odgovornost u zaštiti djece na internetu, ali nedostaje im edukacija da bi mogli iskoristiti sve dostupne kapacitete zaštite.

Rezultati su, takođe, pokazali da roditelji vrijeme koje provode na internetu najviše koriste za razmjenu poruka putem aplikacija za dopisivanje i pristup društvenim mrežama. Internet ne koriste često u kreativne svrhe, za lakše snalaženje u svakodnevnom životu ili za edukaciju, što ukazuje na nedovoljnu osviještenost da se internet može koristiti za edukaciju i uštedu vremena. Malo je vjerovatno da roditelji koji ne koriste internet za edukaciju mogu djeci pružiti adekvatan primjer vlastitim ponašanjem u tom pogledu. Roditelji su pokazali visok procenat svijesti o značaju zaštite privatnosti na internetu, ali nije zanemariv broj roditelja koji često na društvenim mrežama dijele fotografije i video sadržaj svoje djece.

Razgovori sa djetetom o sadržajima i postavkama privatnosti

Postoje različiti pristupi i strategije koje roditelji koriste za zaštitu djece online. Različite pristupe roditelja u pogledu njihovog posredovanja između djece i medija uopšte, uključujući i onlajn medije, Blum Ross i Livingstone (2016) razvrstavaju “u zavisnosti od toga da li kod roditelja prevladava želja da osposobi dijete da koristi medije ili potreba da djetetu ograniči pristup medijima, te stavlja li akcenat na socijalni ili tehnički modalitet kontrolisanja medijskih navika djeteta.

Oni prepoznaju različite pristupe, tj. orijentacije roditelja. U prvu grupu spadaju roditelji koji se često uključuju u dječije korišćenje medija i razgovaraju sa djetetom o tome kako i zašto su mediji i medijski sadržaji kreirani, kako interpretirati i evaluirati različite oblike predstavljanja, kako prepoznati i odgovoriti na probleme vezane za privatnost, rizike i sigurnost. Zatim dolaze roditelji koji putem dostupnih aplikacija i softvera nadgledaju kako dijete koristi digitalne medije i prate fizičko kretanje djece oflajn, te roditelji koji uspostavljaju različita pravila u vezi sa korišćenjem medija u koje doba dana, gdje i koliko dugo djeca (ne)smiju koristiti medije i informacione tehnologije. Na kraju su roditelji koji koristi tehnologiju u svrhu ograničavanja pristupa medijskim uređajima ili sadržajima.

Prikaz različitih orijentacija roditelja upućuje na kompleksnost uloge roditelja kao posrednika u korišćenju interneta od njihove djece, tj. na neophodnost posjedovanja brojnih medijskih i digitalnih kompetencija koje se stiču isključivo medijskim i informacionim opismenjavanjem.

Posebno je značajan preventivan i odgovoran angažman roditelja u pogledu podizanja nivoa bezbjednosti njihove djece na internetu, koji podrazumijeva primjenu različitih pristupa koji neće ugroziti prava i slobode djeteta, s jedne strane, a koji će onemogućiti izlaganje djeteta različitim vrstama rizika na interentu, s druge strane.

U tom kontekstu kao značajne roditeljske aktivnosti usmjerene na zaštitu djece na internetu mogu se izdvojiti sljedeće: razgovor sa djetetom o njegovim aktivnostima na internetu, korišćenje interneta u zajedničkim aktivnostima sa djetetom, upoznavanje djeteta sa bezbjednim načinom korišćenja interneta i postavkama zaštite i privatnosti na društvenim mrežama, objašnjenje značenja dobnih oznaka i neprimjerenih sadržaja.

Roditelji mogu koristiti aplikacije za nadzor poput sljedećih: Qustodio, Bark, Mobicip, KidLogger, FamilyKeeper, ESET Parental Control i ograničenja za pristup neprimjerenim sadržajima. Mogu razgovarati sa djetetom o sadržajima koje objavljuje i dijeli na društvenim mrežama, postavljati pravila u pogledu vremena, načina i svrhe korišćenja intereneta.

Za postizanje sigurnijeg internet okruženja za djecu roditeljima su na raspolaganju različiti mehanizmi kontrole poput: upravljanja kontaktima, tj. formiranje liste kontakata sa kojima dijete smije da komunicira putem interneta, vremenska ograničenja, nadzor upotrebe, lista za blokiranje i filtriranje sadržaja.

Ovi vidovi kontrole su u značajnoj mjeri obezbijeđeni od internet servis provajdera (ISP) kao posebni paketi (liste za blokiranje i mogućnost filtriranja sadržaja, nadzor i vremenska ograničenja upotrebe i slično), softveri i alati koji omogućavaju roditeljsku kontrolu i nadzor i napredni ruteri i modemi čijom ugradnjom se omogućavaju funkcije roditeljske kontrole i nadzora. Međutim, njihova dostupnost sama po sebi ne predstavlja značajan resurs u kontekstu podizanja nivoa zaštite djece na internetu bez prepoznavanja značaja i načina njihovog korišćenja.

Potrebno sistemski pristupi edukaciji iz oblasti medijske pismenosti

Zaštita interesa djeteta sa razvojem informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) je dobila novu dimenziju koja, pored njegove zaštite u stvarnom okruženju, podrazumijeva zaštitu njegovih interesa, prava i sloboda i u digitalnom svijetu.

Jedan od značajnih aspekata jeste i uspostavljanje adekvatnih regulatornih mehanizama, tj. međunarodnih i nacionalnih strategija usmjerenih na revidiranje normativnih okvira i njihovo prilagođavanje novim trendovima koji onlajn sferu čine podjednako važnom kao i oflajn. Unapređenje zaštite djece na internetu jeste jedan od imperativa međunarodnih i nacionalnih politika, imajući u vidu intenzitet njegovog korišćenja u različitim segmentima svakodnevnog života djeteta, od zabave do informisanja, komunikacije i edukacije.

U BiH, obrazovni sistem roditeljima ne nudi obrazovanje iz oblasti medijske i digitalne pismenosti. Tokom procesa obrazovanja roditelji nisu imali priliku da se obrazuju o tim temama, a u okviru visokog obrazovanja samo na fakultetima gdje se izučava novinarstvo i komunikologija postoje predmeti koji se odnose na medijsku pismenost. Nadležna ministarstva ne sprovode kontinuirano edukacije roditelja koje se odnose na digitalnu pismenost i sigurno korišćenje interneta. Roditeljima su uglavnom na raspolaganju internet stranice nevladinih organizacija ili tijela poput Plavog telefona, Centra za sigurni internet i Regulatorne agencije za komunikacije na kojima mogu pronaći potrebne informacije i edukovati se.

U Bosni i Hercegovini najaktivniji je nevladin sektor kada su u pitanju projekti koji su usmjereni na roditelje i njihovo medijsko opismenjavanje. Međutim, oni se uglavnom svode na ukazivanje na protekcionistički pristup roditelja zbog potencijalnih opasnosti i neželjenih dejstava koje mediji mogu da imaju na djecu.

Pozitivno je što takvi projekti postoje, pogotovo kada je to jedini izvor edukacije za roditelje, ali treba podsticati pristup sa fokusom na pozitivne strane novih tehnologija i ukazivati na njihovu višestruku korist i za roditelje i za djecu. Da bi roditelji stekli kompetencije zahvaljujući kojima mogu biti kvalitetan uzor svojoj djeci, potrebno je sistematski pristupiti procesu medijskog opismenjavanja. Oni su najvažniji u kreiranju pozitivnih dječijih medijskih navika, ali nisu dovoljni.

U taj proces treba uključiti sve relevantne kontekste: lični, porodični, društveni, formalno obrazovanje i medije i samo uz njihovo sinhronizovano djelovanje, mogu se izgraditi kapaciteti i kod djece i kod roditelja za sigurno i odgovorno korišćenje interneta. Dakle, neophodno je zajedničko djelovanje obrazovnog sistema, donosica odluka, nevladinog sektora, medija i roditelja kako bi se unaprijedio nivo medijske, informacione i digitalne pismenosti i roditelja i djece kako bi bili ravnopravni učesnici i iskoristili sve pozitivne aspekte digitalnog okruženja.

Deset ključnih savjeta roditeljima o zaštiti djece na internetu:

1. Od najranijeg uzrasta učite djecu dobrim navikama korišćenja interneta – vlastitim primjerom

2. Koristite internet u zajedničkim aktivnostima sa djetetom

3. Razgovarajte sa djetetom o sadržaju koji objavljuje i dijeli na društvenim mrežama

4. Objasnite djetetu postavke zaštite privatnosti na društvenim mrežama

5. Koristite aplikacije za nadzor i ograničenja za pristup neprimjerenim sadržajima

6. Naučite više o uslugama, sadržaju, tehnologiji i dobnim ograničenjima

7. Donesite pravila o korišćenju interneta u svom domu i pridržavajte ih se

8. Podstičite dijete da koristi internet u edukativne svrhe

9. Napravite zajedno sa djetetom listu kontakata sa kojima dijete smije komunicirati putem interneta

10. Ohrabrite dijete da vam kaže ukoliko doživi bilo koju neprijatnost na internetu

Tekst je objavljen kroz projekat  "Pametno korištenje medija: izgradnja otpornosti na dezinformacije kroz usmjerene obuke za novinare, nastavnike i širu javnost”, koji implementira Fondacija Mediacentar u partnerstvu s organizacijom “Transitions” iz Praga, uz finansijsku podršku Programa za promociju tranzicije Vlade Republike Češke.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.