Podsetimo se zašto, kada i kako novinari mogu (i treba) da koriste pravo na slobodan pristup informacijama u Srbiji i šta ako se informacija ne dobije.

Deset dana prije početka Olimpijskih igara u Pekingu, kineske vlasti su najavile da strani novinari ipak neće imati neometan pristup internetu.

Iako je Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH lex specialis, što znači da su ograničenja prava na pristup informacijama propisana jedino u ovom zakonu i - nigdje drugo, doneseni su neki novi za

Iako je Bosna i Hercegovina prva zemlja u regionu koja je uvela Zakon o slobodi pristupa informacijama, ni nakon 6 godina rezultati njegove primjene nisu zadovoljavajući. Ne postoji mehanizam za efikasnu implementaciju Zakona, u čijem tekstu nema ni konkretnih novčanih kazni za prekršioce. Neophodno je uvesti instituciju Povjerenika za informacije čije bi odluke bile obavezujuće, a njegovu nadležnost proširiti i na Zakon o zaštiti tajnosti podataka.

Sudski arhivi u mnogim zemljama dostupni su putem interneta. Istraživački novinar koji zna koji su to arhivi, kako im pristupiti i kako ih koristititi može iz svog doma istražiti i najveće mutne poslovne transakcije u koje su uključena tajna poduzeća, lažni identiteti, pranje novca...bilo gdje u svijetu. 

Tribunal u Hagu je tokom svojih istraga i suđenja prikupio na hiljade sati video i audio arhivskog materijala. Ova građa predstavlja zlatni rudnik za istraživače, dokumentariste i televizijske novinare koji izvještavaju o ratnim zločinima.

Samo dve godine nakon što je srpski parlament usvojio Zakon o slobodnom pristupu informacijama, eksperiment nevladine omladinske organizacije pokazao je da je zakon u praksi teško sprovodiv. Srpska Bezbednosno informativna agencija, na primer, oglušuje se čak i o odluku Vrhovnog suda Srbije i već osam meseci krši zakon i ne dostavlja podnosiocu zahteva običan statistički podatak.

Nacrt prijedloga novog Zakona o tajnosti podataka u RH u jednom segmentu izravno kontrira postojećem Zakonu o pravu na pristup informacijama, a ako bude usvojen mogao bi imati mnogobrojne izravne i neizravne posljedice na ostvaranje prava na pristup informacijama, zaštitu privatnosti, slobodu medija i izražavanja i uopće na javnu riječ.

Šta sve omogućavaju zakoni o slobodi pristupa informacijama a šta novinari nedovoljno koriste? Novinari su prvi pozdravili usvajanje zakona o slobodi pristupa informacijama u svim bivšim jugoslavenskim državama i prvi odustali da se masovnije pozivaju na njih. Razloga ima više, ali najčešće se svode na dva osnovna: novinari nemaju puno vremena u svakodnevnoj trci za novim vijestima i, uz to, nemaju povjerenja u zakonske procedure i u birokratske vlasti.

Kako se primjenjuju zakoni o slobodi pristupa informacijama u zemljama bivše Jugoslavije? Primjeri iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, međutim, pokazuju da je entuzijazam, s manjim izuzecima, već splasnuo nakon usvajanja zakona. Nevladine organizacije su se prve umorile nakon što su zakone “izgurale” u parlamentima, novinari pokolebali zbog zakonskih procedura i rokova, a državnim organima više ništa i ne treba pa da “olabave” obaveze koje im nameću ovi zakoni.