Loše poslovno okruženje i nerazvijen neprofitni medijski sektor

foto: pixabay

Neprofitni medijski sektor i dalje je nerazvijen u Bosni i Hercegovini, a nezavisni mediji se uglavnom oslanjaju na donatorska sredstva i nemaju dugoročno osigurane prihode, zaključak je izvještaja za BiH u sklopu regionalnog istraživanja „Održivost profesionalnog novinarstva u medijskom poslovnom okruženju Zapadnog Balkana“. Istraživanje, koje je rađeno između juna i novembra 2019. godine, u skopu EU projekta TASCO (Tehnička pomoć organizacijama civilnog društva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj) daje pregled medijskog sektora u BiH, medijskog vlasništva i finansiranja medija, s fokusom na nezavisne medije, njihove potrebe i mogućnosti za razvoj.

Kako se navodi u izvještaju koji je uredila Brankica Petković, a napisale Sanela Hodžić i Anida Sokol, medijski sektor u Bosni i Hercegovini karakteriše i dalje veliki broj privatnih i javnih medija, te niski prihodi od marketinga, koji su značajno smanjeni tokom protekle decenije. Finansijske poteškoće i politički pritisci doveli su do gašenja nekoliko printanih medija i radiostanica poput Slobodne Bosne, studentskog radija eFM i Radija 202, ali ukupan broj medija i dalje ostaje visok. U posljednje vrijeme pokrenut je veliki broj online medija ali njihov broj nije poznat budući da ne postoji zvanični registar online medija. Osnivanje drugih medija je rijeko ali neki primjeri uključuju N1, koja je dio United Group, koja nudi medijske i komunikacijske usluge u Jugoistočnoj Evropi, a koja se pozicionirala kao dominantan igrač u radiodifuznom sektoru; privatna novinska agencija Patria; i RTV Herceg-Bosna, koju finansiraju općine i kantoni s hrvatskom većinom. Neprofitni medijski sektor i dalje je nerazvijen, sa samo tri neprofitne radiostanice, ali i mnogi online mediji funkcionišu na neprofitnoj osnovi.

U izvještaju se navodi da su neki od najproblematičnijih faktora koji ograničavaju nezavisno novinarstvo nedostatak transparentnog i legitimnog oglašavanja i finansiranje medija iz javnih budžeta. Vlasti u BiH izdvajaju značajna sredstva za medije kroz subvencije i komercijalne ugovore sa medijima i oglašavanje javnih ustanova i preduzeća na različitim administrativnim nivoima, ali ta izdvajanja, koja su brojnim medijima neophodna za opstanak, često se vrše na netransparentan i arbitraran način i omogućavaju političke i finansijske pritiske.

Prihodi od oglašavanja, s druge strane, su značajno pali posljednjih deset godina, što negativno utiče na medijski sektor u BiH. Procjenjuje se da se vrijednost oglašavanja smanjila na oko 61 posto vrijednosti od prije 10 godina, a glavna briga je odljev prihoda od oglašavanja na globalne komunikacijske platforme i TV kanale iz regije koji se emituju u BiH. Zbog toga, kako se navodi u izvještaju, podrška donatora je ključna u očuvanju nezavisne medijske produkcije u Bosni i Hercegovini, ali ona je marginalna naročito u poređenju sa finansiranjem iz javnih budžeta. Ukupna godišnja donatorska podrška bh. medijskom sektoru posljednjih godina vjerovatno nije premašila nekoliko miliona maraka, što je malo u odnosu na sredstva koja se izdvajaju iz javnih budžeta a kreću se od 30 do 100 miliona maraka godišnje.

Prekomjerna koncentracija vlasništva nad medijima nije zabilježena u BiH, a nije ni došlo do velikih promjena u vlasništvu medija. Koncentracija medijskog vlasništva, ipak, nije predmet regulacije zbog čega postoji zabrinutost za mogućom pretjeranom koncentracijom medijskog vlasništva u budućnosti. Pored toga, nedostaje transparentnost vlasništva nad medijima, naročito u online sferi. Podaci o vlasništvu mogu se prikupiti putem registara poslovnih subjekata i putem registara udruženja na zahtjev i uz naknadu, ali Regulatorna agencija za komunikacije, Vijeće za štampu ili sami mediji takve podatke ne objavljuju proaktivno.

Trendovi upotrebe medija posljednjih godina su uglavnom negativni, a mjerenje televizijske publike i dalje je jedna od slabih tačaka medijskog poslovnog okruženja. Podaci agencije IPSOS sugeriraju da su svi sektori medija imali stagnaciju ili pad u brojevima onih koji ih prate, osim online medija, čija publika raste i koja je nadmašila TV publiku 2018. Korištenje interneta posebno je popularno među 15-29-godišnjacima (96%), ali je također visoko (80-91%) među osobama dobi od 30 do 49 godina, a u populaciji 50-64 korištenje interneta dostiglo je gotovo 50% u 2018. godini (podaci IPSOS-a za 2018. godinu). Međutim, televizija se i dalje smatra dominantnim izvorom vijesti i informacija, posebno za starije generacije. Lokalni mediji, ipak, zbog velike konkurencije regionalnih i svjetskih medija, teško uspijevaju privući veću publiku koja bi im omogućila bar djelomičnu finansijsku održivost.

Pored toga, mediji, kablovski operateri i stručnjaci za oglašavanje izražavaju zabrinutost zbog moguće zloupotrebe dominantnog položaja u području kablovskih operatera i distribucije TV kanala. Ono što zabrinjava je snažna pozicija United Group, čije podružnice drže i TV kanale i TV distribuciju, što omogućava favorizovanje sopstvenih programa i primjenu previsokih cijena za sopstvene kanale za druge distributere. Emiteri u BiH sve više gube kapacitete i mogućnosti da se finansijski nadmeću sa jačim regionalnim akterima (uglavnom United Group, Eurosport, i sa sportskim kanalima Arena Sport Telekoma Srbije) u sticanju prava na emitovanje velikih sportskih događaja, što je zabrinjavajuće s obzirom na to da upravo ti programi donose veliki dio prihoda od oglašavanja. Posljedica je to i UEFA-ine odluke da više ne prodaje prava na emitovanje udruženju javnih servisa već najboljem ponuđaču.

U BiH postoje nezavisni mediji i nove medijske inicijative, čiji primjeri se navode u izvještaju, ali od kojih većina nema osigurana dugoročna sredstva. Mnogi od nezavisnih medija su ukinuli oglašavanje i potpuno se oslanjaju na donatorska sredstva, a kako bi to postigli apliciraju ne samo na programe namijenjene posebno za medije, već i one u oblastima demokratizacije općenito, vladavine prava, transparentnosti, borbe protiv korupcije i vrše diverzifikaciju svojih formata proizvodnje kako bi povećali podobnost za različite donatorske programe koji pružaju tehničku pomoć medijima (web stranica, radio i TV produkcija itd).

Potrebe nezavisnih medija u BiH uključuju, prije svega, jačanje tehničkih resursa, obrazovanja/obuke i zapošljavanja više osoblja, a postoji i niz strukturalnih potreba koje zahtijevaju uspostavljanje djelotvornih samoregulacija u medijskoj i reklamnoj industriji, promjene vladinih politika, kao i poboljšanja programa podrške donatora. U izvještaju se navodi da nezavisni mediji imaju potencijal da prošire svoju publiku i bolje upoznaju donatore i oglašivače sa vlastitim sadržajem i ponudom kroz nove digitalne alate za produkciju, a svoje kapacitete kroz međusobnu saradnju (objavljivanje sadržaja i dijeljenje informacija) i crowdfunding prilike.

Cijeli izvještaj dostupan je na engleskom ovdje.