Vijeće RAK-a predložilo bivšeg direktora RTRS-a za novog direktora RAK-a.

Foto: RAK

Predsjedavajući i član Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije Plamenko Čustović podnio je jučer ostavke sa ovih pozicija. Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije je prije četiri dana predložilo Draška Milinovića za novog direktora Regulatorne agencije za komunikacije BiH, a ovu odluku treba potvrditi Vijeće ministara BiH. Vijeće RAK-a, kojem je sredinom decembra 2017. godine istekao mandat te trenutno radi u tehničkom mandatu, pored Čustovića čine Zoran Tomić, Miloš Šolaja, Ljubo Božović, Faruk Borić i Nino Ćorić, a odluka je donesena većinom glasova 4:2. Drugi kandidat je bio direktor Regulatorne agencije za komunikacije Predrag Kovač, čiji je mandat istekao 26. aprila.

U obrazloženju ostavke Čustović ističe ''kako se radilo o izboru između kandidata iza kojeg, po ocjeni samog Vijeća RAK-a davanoj prilikom usvajanja izvještaja o radu, stoji četvorogodišnji uspješan rad na čelu Agencije (gospodin Kovač) i kandidata koji je, do prijave na konkurs, bio direktor Radio-televizije Republike Srpske, javnog emitera koji je u prethodnom periodu bio više puta kažnjavan od strane RAK BiH''.  Čustović kaže da su prilikom odlučivanja o žalbama RTRS-a protiv takvih rješenja, članovi Vijeća iznosili stav da je RTRS ozbiljno kršio načela na kojima se mora zasnivati rad javnog RTV servisa. Za Mediacentar govori o političkim pritiscima na Vijeće i kako je došlo do ovakvog načina glasanja.

Objavljeno je da ste dali ostavku na poziciji predsjedavajućeg Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije. Zbog čega ste se odlučili na ovaj potez?

Ja sam podnio ostavku ili odstupio sa posla, već kako to treba nazvati, s obzirom da je mandat istekao 2017. godine i mi smo sada u nekom tehničkom mandatu recimo, mada takvo što ne postoji po zakonu. Ja sam odstupio s te funkcije zato što je postalo očigledno da je tako bitna odluka, kao što je izbor direktora Regulatorne agencije za komunikacije, donesena izvan Vijeća RAK-a, a ne u samom Vijeću i Vijeće je poslužilo samo kao neki tehnički organ koji je odradio posao za nekog drugog. To me je naprosto uvrijedilo i stavilo do znanja da je posao koji radimo faktični besmislen, s obzirom da ako se odluke donose van Vijeća, onda mi ne trebamo da postojimo. Jasno mi je da je to sve tako, da tako stvari funkcioniraju u ovoj zemlji, ali radi se o tome da ja nisam htio da učestvujem u takvom čemu i podnio sam ostavku ne samo na mjesto predsjedavajućeg nego i člana Vijeća. Neću da učestvujem u radu Vijeća.

Kako je došlo do glasanja? Kad se to desilo?

Sve je išlo u skladu sa zakonom. S obzirom da smo radili u punom kapacitetu kao Vijeće, imajući u vidu da direktoru ističe mandat 26. aprila, pravovremeno smo raspisali konkurs krajem prošle godine i proveli čitavu proceduru otvaranja prijava, razmatranja prijava, intervjui s kandidatima... Mi smo 19. marta trebali imati sjednicu Vijeća i odlučiti o izboru direktora. U ovoj situaciji sa virusom, sjednica nije održana i čekali smo pogodniji trenutak do isteka mandata direktora. Međutim, pošto se taj dan bližio, 26. april, mi smo održali telefonsku sjednicu na kojoj su bili prisutni svih šest članova Vijeća i na toj sjednici smo glasali i odlučili tako kako je odlučeno.

Rekli ste da je do glasanja došlo pod određenim vanjskim pritiscima. Šta mislite pod tim tačno?

Meni je nejasno kako me neko može prisiliti na nešto izvan sfere mog razmišljanja. Ali s obzirom na to da smo mi već provodili postupak i imali jedinstvenu ocjenu da je gospodin Kovač, koji je do sada na funkciji direktora, najbolji kandidat. To smo mi između sebe tako pričali, to je bilo evidentno. Međutim, kada je došlo do glasanja, odjednom se ispostavilo da neki članovi Vijeća glasaju drugačije od onoga što su ranije govorili. Jedino moguće objašnjenje je da je to odrađeno negdje izvan Vijeća i više ne treba biti naivan i vjerovati da je došlo do promjene mišljenja nego naprosto radi se o tome da je neko drugi utjecao na to da se imenuje drugi kandidat. Što je još gore, taj kandidat je bio direktor RTRS-a, javnog servisa koji smo mi kao Vijeće kažnjavali bar deset puta u našem mandatu zbog kršenja kodeksa... Sada smo mi faktički nagradili nekoga ko je radio protivno pravilima RAK-a.

Da li znate ili možete pretpostaviti odakle dolaze ti politički pritisci?

Ne mogu pretpostaviti. Radi se evidentno o pritiscima koji dolaze od strane politike. Još prije nego što je konkurs raspisan bilo je govora da će gospodin Milinović biti imenovan za direktora RAK-a, što je nama bilo smiješno jer kako neko može predvidjeti da ćemo mi glasati za gospodina Milinovića. Mi smo se čak malo ismijavali sa tim... Nažalost kada je došlo do glasanja, ispostavilo se da to nije bila prazna pretnja, nego da je to odrađeno. Konkretno kakav pritisak na ove ljude koje ja inače veoma cijenim kao članove Vijeća, kao moje prijatelje, ne mogu da pretpostavim o kakvom se pritisku radi. Šta to njima neko može zaprijetiti ili bilo šta uraditi, da bi promijenili svoje mišljenje.

Kakvi su sljedeći koraci? Pretpostavljam da je ta Odluka otišla ili treba otići na odobrenje Vijeća ministara BiH.

Zakonska procedura je takva da Vijeće RAK-a imenuje direktora, ali to imenovanje mora prvo dobiti saglasnost, odnosno potvrdu Vijeća ministara. Prema tome mi smo sada donijeli Odluku i poslali smo ime izabranog kandidata Vijeću ministara, koje će tu odluku potvrditi ili neće potvrditi.

Kada se to može očekivati?

To ja ne znam. To je procedura koja se tiče Vijeća ministara.

Vi ste dugo u RAK-u i prije ste bili članovi raznih odbora. Da li su slični pristici na RAK i Vijeće RAK-a postojali i ranije?

Uvijek je bilo zainteresiranih koji su htjeli ovo ili ono i koji su na razne načine pokušali da utječu, međutim, mi nismo podlijegali bilo kakvim pritiscima zato što se ipak radi o ljudima koji imaju svoj vlastiti profesionalni, moralni, ljudski dignitet. Sve te pritiske doživljavali smo kao uobičajnu nepogodu, ništa strašno, ništa što bi nas obavezivalo i što bismo trebali slušati. Bukvalno nijednu odluku nismo mi donijeli pod nekim pritiskom, nego isključivo na osnovu vlastitih uvjerenja. Na tome smo vrlo insistirali i toga smo se držali.

Kako je bilo ranije s obzirom na to da ste već dvadeset godina u upravnim tijelima medija. Kako možete ocijeniti situaciju prije dvadeset godina i danas?

Ja sam bio u Odboru za konstituisanje javnog RTV servisa, pa sam bio u Upravnom odboru BHRT-a, u tom segmentu sam radio. U prvo vrijeme to je bilo vrlo nezavisno pod pokroviteljstvom OHR-a. Napočetku su radili ljudi koji su uglavnom imali svoj vlastiti kapacitet i na osnovu toga su radili prema svojim uvjerenjima. Kasnije kada se OHR odmakao od toga posla, došlo je do imenovanja određenih članova upravnih tijela iz sfere politike i tu su počela razna prepucavanja i tu su se reflektovali različiti utjecaji, pa je početni rezultat koji je trebao biti puno bolji pokvaren i došlo je do, ja bih rekao, erozije javnih medija u BiH.

Kako će se ova odluka Vijeća RAK-a odraziti na rad Vijeća i šta je eventualno potrebno uraditi kako bi se nezavisnost Vijeća, odnosno RAK-a, ojačala?

Pitate me vrlo kompleksno i strateško pitanje. Šta je moguće uraditi? To traži puno više prostora za razgovor, ali vjerovatno je odgovor u tome da treba proći dosta vremena da se demokratska svijest ljudi koji rade u ovim stvarima izgradi do te mjere da će bilo kakav utjecaj biti irelevantan ... Suviše je kompleksno pitanje da bi se u ovako jednom telefonskom razgovoru nešto moglo o tome kazati. A kakve će biti posljedice? Ne znam, nije dobro. Nije dobro da je politika ušla na tako velika vrata u Regulatornu agenciju za komunikacije.

___