Nakon dvodnevnog Propaganda Laba, seminara o razumijevanju, analizi i izučavanju propagande, učesnici su prezentovali i praktične ideje koje je moguće realizovati u cilju boljeg razumijevanja svega onoga što propaganda jeste.

foto: Imrana Kapetanović

Akademskom i nastavnom osoblju nedostaje saradnje, sredstava i ambicije da se bave temama iz oblasti medijske pismenosti, studentima izučavanje propagande nije dovoljno privlačno, nevladinim organizacije treba da pomognu u edukativnom sektoru a potrebno je i intenzivnije učešće novinara u promociji izučavanja i analize različitih oblika propagande koji su prisutni u svakodnevnom životu. Ovo su neki od zaključaka nakon dvodnevne radionice Propaganda Lab održane u Sarajevu.

Tokom dvodnevnog seminara o propagandi, učesnici su kroz praktičan rad i analizu sadržaja detektovali prepreke u razumijevanju propagande u svakodnevnom okruženju i ponudili načine kako ih prevazići i riješiti. Radeći na analizi primjera propagande, koristeći znanja i iskustva stručnjaka iz oblasti medijske pismenosti poput američke komunikologinje Renee Hobbs i hrvatskog stručnjaka Igora Kanižaja, učesnici sarajevskog Propaganda Laba došli su do ideja i prijedloga šta uraditi sa propagandom da bismo došli do boljeg razumijevanja izazova koje nudi sa sobom.

U borbi za bolje razumijevanje propagande i veću medijsku pismenost potrebno je djelovati sa različitih strana i treba da su uključeni i akademski i prosvjetni radnici, i studenti i aktivisti nevladinih organizacija, ali i novinari.

Neki od izazova sa kojima se suočavaju akademski i prosvjetni radnici su neadekvatne edukativne politike i nedostatak resursa, a način na koji bi se to moglo prevazići, smatraju učesnici Propaganda Laba, su da se mapira postojeća situacija, razgovara o važnosti medijske pismenosti, radi na edukaciji nastavnika i inkluzivnih procesa, te nastavi ponavljati jedno i isto – principi medijske pismenosti. Kroz saradnju, umrežavanje i solidarnost mogli bi se postići rezultati, a uz pomoć kolega i korištenjem zajedničkog znanja i regionalnih i drugih mreža moglo bi doći do boljih rezultata. Dodatni bitan faktor koji nedostaje je nedovoljna ambicija edukatora, akademskog i nastavnog kadra, da se bave temama iz oblasti medijske pismenosti.

Studenti su kao radna grupa na Propaganda Labu ustanovili nekoliko prepreka, a jedna od njih je i da učenje o propagandi nije dovoljno «cool». Kako bi to prevazišli, potrebno je, smatraju, da se u taj proces uključe oni koji imaju uticaj na društvenim medijima poput YouTube ličnosti, poznatih korisnika na Instagramu i slično, koji bi naglasili važnost učenja o propagandi. Kroz aktivnosti poput takmičenja među studentima za najkreativniji poster ili poruku, moguće je postići vidljivost važnosti teme, a privlačne akcije sa nazivima poput «umjetnost zavođenja» mogle bi da budu zanimljive studentskoj populaciji kao takozvana «estetička» propaganda. Grupa studenata smatra da bi se rezultati mogli postići i kroz lične kontakte i korištenje i dijeljenje znanja već dostupnog na internetu.

Predstavnici nevladinih organizacija uočili su nekoliko prepreka, među kojima su ta da tema izučavanja propagande nije dovoljno privlačna i da se nastavnici boje da se bave tom temom. Kako bi se to prevazišlo, moguće je da nevladine organizacije lakše koriste neformalne načine pristupanja edukacijama mladih ljudi, osmisle zabavne načine na koje mladi mogu da sarađuju u toj oblasti i približe već korištene prakse iz drugih zemalja. Nevladine organizacije također mogu da djeluju na akademsko i nastavno osoblje da ih potaknu da iniciraju međusektorsku saradnju i organizuju te aktivnosti van škola, pa čak to i njima prikažu kroz primjere propagande.

U borbi za bolje razumijevanje propagande i bolju medijsku pismenost važni su i novinari. Ono što novinari unutar profesije mogu da urade je da rade na medijskom opismenjavanju svojih kolega i da profesiju približe građanima. Potrebno je medijski opismeniti i same novinare kroz udruženja, novinarske škole i radionice. Također je važno naglašavati okvir unutar kojeg djeluju novinari a on se najviše tiče etike – principa tačnosti, nepristrasnosti, poštivanja ljudskih prava i transparentnosti. Važno je i boriti se protiv nedostatka volje novinara da se angažuju u promociji razumijevanja opasnosti propagande kroz nove načine izvještavanja. Novinari bi postigli mnogo i objašnjenjem javnosti načina na koji novinarstvo funkcioniše – kako novinari dolaze do informacija i kako nastaje priča, te kako bi publika mogla da se uključi. Tako bi bilo korisno i da javno diskutuju i uzmu u obzir komentare koje dobiju od publike.