Prva hrvatska predsjednica je i u drugoj zvaničnoj posjeti stranoj državi, ovog puta Njemačkoj, imala Bosnu i Hercegovinu u srcu (ili prtljagu). Njena izjava da se „BiH još nije u potpunosti emancipirala“ daje nam razloga ovoj tvrdnji.

 

Emancipacija je riječ, nije zgoreg podsjetiti, koja upućuje na: oslobađanje od zavisnosti, osamostaljenje, ali i puštanje djece ispod očinske vlasti. Emancipacijom se naziva i svečani čin proglašenja punoljetstva.

 

Namjestilo se da je izjava hrvatske Predsjednice legla uoči Dana Svetog Josipa, bitnog u katoličkom i uopšte hrišćansko-krišćanskom kalendaru. Dan Svetog Josipa se u Hrvatskoj bilježi i kao Očev Dan. Sveti Josip je bitan svetac u hrvatskom državotvorstvu. Hrvatski sabor ga je 1687. godine jednoglasnom odlukom proglasio zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Kao trajan spomen na tu odluku, od 2008. na ulazu u Hrvatski sabor stoji i reljef  s njegovim likom.

 

Sveti Josip se obilježava 19. marta. Nije slučajno što je izjava predsjednice Grabar Kitarević legla uoči Dana Svetog Josipa? I nije slučajno što je jedna, pompezno najavljivana, Predsjedničina gesta realizirana dan uoči Svetog Josipa? O kojoj je gesti riječ? O onoj povodom koje je na samog Svetog Josipa, u Hrvatskoj i regionu osvanulo mnoštvo bombastičnih naslova. Odnose se na činjenicu  da su sa Pantovčaka uklonjeni svi materijalni podsjetnici na, gle slučaja, baš jednog Josipa. Samo što je ovaj Josip poznatiji pod imenom Tito. Vijest je stigla u širokom dijapazonu naslovnički sugerisanih konotacija. "Tito napustio Pantovčak". "Titova bista izmještena s Pantovčaka". Ima i naslova koji su konkretniji i udovoljavaju pitanju: šta se s Titom desilo kada je uklonjen kao ćilim ili zavjesa? Te kaže ovaj naslov: "S Pantovčaka odlazi u muzej - Kolinda se riješila Titove biste".

 

Slobodna Dalmacija se opredijelila za minimalistički dostojanstveno: "Tito otišao s Pantovčaka", dočim Oslobođenje čak odustaje od glagola, pa bira pridjev: protjeran. 

 

Ima i naslov koji bi se povodom odlaska mrtvih očešao i o žive: "Nakon Josipovića i Josip Broz Tito konačno deložiran s Pantovčaka".

 

Naslovi se razlikuju i po tome što jedni poentiraju materijalno značenje geste te pominju bistu, dočim drugi izostavljaju riječ bista te gađaju u sridu: Tito. Bista Josipa Broza Tita odnesena s Pantovčaka. Josip Broz Tito se u naslovu "Odnijeli Tita sa Pantovčaka", više tretira kao, što bi Bosanac rekao, đuturum. Nešto agramerskog prezira ne manjka ni u naslovu "Maknuta Titova bista s Pantovčaka". Ono kao kad s dva prsta i s gađenjem držite crknutog miša. Emancipacija?

 

 

Raskoš interpretacije događaja valja zaokružiti naslovom koji je intoniran kao narodska formulacija latinske "Sic transit gloria mundi": "Ode Tito s Pantovčaka". Ide Tito preko Romanije. Nekako iza ovog naslova očekujem ono neprevodivo, a tako rječito bosansko: Jah! Sa odgovorom koji uslijedi nakon minuta šutnje i jednako glasi: Jah!

 

A šta se isti dan dešavalo u Bosni i Hercegovini koja ''nije emancipirana''? I dalje: Ide Tito preko Romanije? Nije bog'me, nego preko Sarajeva. Isti je dan osvanula, kao po nekom scenariju što forsira paralelnu radnju, fotografija sa transparentom „Tita je spasio Rex a ko će vas?“ Fotografija je, a da to nije naznačeno, arhivska. Napravljena je decembra 2013. na protestima koje je grupa sarajevskih građana upriličila povodom prijedloga zakona o eutanaziji pasa lutalica. Te je stara fotografija začinila tekst o novom prilogu pitanju: Šta sa psima lutalicama? Grupa sarajevskih učenika na časovima Demokracije, ovih dana, počela se baviti ovim problemom.

 

 

I tako u Hrvatskoj je Tito ''protjeran s Pantovčaka", a u Sarajevu još uvijek Tito uskrsava kao ključni argument u raspravama koje se vode po logici ''lud zbunjenog''. A te su rasprave ovdje mnogobrojne. I ne odnose se samo na činjenicu da u Sarajevu, ako je vjerovati statistici, živi 11.000 pasa lutalica. Kakve veze s tim ima Josip Broz Tito, misterija je kojoj moja znatiželja ne može odoljeti. U tom smislu hrvatska predsjednica možda ima pravo. Ovdašnja navada da se na sve aktuelne probleme odgovara sloganima o boljoj prošlosti i u svakom ćorsokaku zapoteže drug Tito, postaje tragikomična. Jednako tragikomična kao histerija oko Titove biste.

 

Uzgred, od 2013. do 2015. u Sarajevu, eto, čami jedan povelik, a sadržajem netačan transparent. Tita, naime, nije spasio Rex nego Lux. Misli se, naime, na onaj događaj iz juna 1943. na Sutjesci. Ovjekovječen je u čuvenoj Skriginovoj fotografiji gdje Tito ima lijevu ruku u zavoju. Umalo poginuo da nije bilo njegovog psa. Događaj je decenijama rabljen u predškolskom i školskom približavanju Tita mladim socijalističkim naraštajima. Dakle, bio je Luks a ne Rex. Kakvo je stanje u ''neemancipiranoj'' državi, ne bi čudilo da na transparentu stoji: Tita je spasila mačka.