Mahatma Gandhi je 1947. godine po četvrti put bio nominovan za Nobelovu nagradu za mir. Nije je dobio. Te je godine rođena Iranka Shirin Ebadi, buduća dobitnica ove nagrade. Samo nekoliko mjeseci nakon što je dobije (oktobra 2003), predložiće (januara 2004) da se datum rođenja Mahatme Gandhija ustanovi kao Svjetski dan nenasilja. 1947.godine ( prethodno je nominovan 1937, 1938, 1939.) Gandhija je za Nobelovu nagradu predložila Emily Greene Balch. Ona je za svoj rad u Međunarodnoj ženskoj Ligi za mir i slobodu, Nobelovu nagradu dobila prethodne, 1946. godine. Eto razloga naglašavanju ženske note u prepoznavanju i uvažavanju Gadhijevog pacifizma. U novijim tekstovima o Gandhiju sve veću ulogu ima otkrivaje njegovog odnosa prema ženama i sa ženama. Otom - potom.

Nobelova nagrada za mir se 1947. izjalovila, po svoj prilici, zbog historijskog trenutka. Oni koji su odlučivali, većina njih, je bila nerada Gandhija nagraditi usred Indijsko - Pakistanskog konflikta. Gandhi je, rečeno je, presnažno privržen "jednoj zaraćenoj strani". Potenciralo se da je Gandhi na nekom molitvenom sastanku govorio stvari koje ne idu u prilog kandidatu za Nobelovu nagradu. Reuters je kumovao tekstu objavljenom u septembarskom broju The Times pod naslovom "Mr. Gandhi on 'war' with Pakistan" .Gospodin Gandhi je, stoji u tekstu, na molitvenoj večeri izjavio da, iako se uvijek protivio svim ratovima, ako ne postoji drugi način da se osigura pravdu iz Pakistana, i ako Pakistan uporno odbija vidjeti svoju dokazanu pogrešku i nastavi je minimalizirati, indijska Vlada mora ići u rat.

Nije precizirano koliko je baš ovaj tekst presudio što Gandhi nije dobio Nagradu, tek evo priloga razmišljanju o tome kako jedan novinski tekst, jedna reportaža, može kumovati. Da li je izvor mjerodavan, da li je baš tako bilo na molitvenoj večeri, ne postoje dokazi iz drugih izvora?

Mahatma Gandhi je ubijen 30. januara 1948.Velika Duša je ovaj svijet napustila (nasiljem kumovano) dva dana prije krajnjeg roka za primanje nominacija za Nobelovu nagradu te godine. Komitet je ovaj put primio šest nominacija na ime Gandhija. Među onima koji su ga nominirali bila je opet Emily Greene Balch. Po treći je put Gandhi uvršten u sažetu listu – ovog je puta lista uključivala samo tri imena. Savjetnik Komiteta je napisao izvještaj o Gandhijevoj aktivnosti posljednjih pet mjeseci njegovog života. Zaključio je da je Gandhi ostavio snažan pečat na etički i politički stav koji će prevladati kao norma kod velikog broja ljudi u i izvan Indije.

Predsjedavajući Komiteta Gunnar Jahn je u dnevnik zapisao: “Meni izgleda bez svake sumnje da bi poshumna nagrada bila u suprotnosti s intencijama Nobelovog testamenta”. Trojica su se njegovih kolega na kraju složila, samo je Christian Oftedal bio za to da se Gandhi posthumno nagradi. Budući je gospodin Oftedal bio u dva navrata po nekoliko godina urednik lista Stavanger Aftenblad, možemo, evo, poentirati i primjer novinarske naklonosti Gandhiju.

Niko nikada nije dobio Nobelovu nagradu za mir posthumno. No, prema statutu Nobelove fondacije, na snazi u to vrijeme, ona je mogla, pod određenim okolnostima, biti dodijeljena i posthumno. Na kraju je presudio stav da bi se Nagrada mogla dodijeliti samo ako je laureat umro nakon što je donesena odluka Odbora.

Konačno, 18. novembra 1948., norveški Nobelov Komitet je odlučio da te godine ne dodijeli Nagradu “jer nije bilo odgovarajućeg živog kandidata”. Do 1960.godine, dobitnici Nobelove nagrade za mir su isključivo bili Evropljani i Amerikanci. Gandhi je, dakle, mogao biti novi laureat.

Gunnar Jahn u već pomenutom dnevniku zapisuje: “Istina je da je Gandhi najveća ličnost među nominovanim. Mnogo se dobrih stvari može reći o njemu – no, treba se uvijek sjetiti da on nije samo apostol mira. On je prije svega patriota. Štaviše, a to ne trebamo nikada zaboraviti - on nije naivac već prvoklasan pravnik i advokat”. Savjetnik odbora, profesor Jacob Worm - Müller, koji je napisao izvještaj o Gandhiju, bio je kritičniji. S jedne strane, on je u potpunosti razumio opšte divljenje za Gandhija kao ličnost: "On je, bez sumnje, dobra, plemenita i asketska osoba - ugledni čovjek koji je zasluženo nagrađen i voljen od Indijskog naroda." S druge strane, opisujući ga kao političkog lidera, izvještaj je nepovoljniji: „On je borac za slobodu i diktator, idealist i nacionalist. On je često Hrist, ali onda, iznenada, i ordinarni političar“.

Da je učinjen propust sa nenagrađivanjem Gandhija, priznato je četrdeset godina kasnije. 1989. godine Nobelova nagrada za mir je uručena Dalai Lami i jedan od članova Komiteta na ceremoniji uručenja je rekao da je nagrada dijelom “U čast sjećanja na Mahatmu Gandhija”.

Danas je, dakle, 2. oktobra. Rođendan Mahatme Gandhija. Interesantno je da je još jedna osoba nominirana za Nobelovu nagradu za mir rođena na ovaj dan. Bilo bi interesantno saznati da li je ovo znala Iranka Shirin Ebadi kada je zagovarala Dan nenasilja. Da li je znala da je i Cordell Hull, Amerikanac, "otac" Ujedinjenih nacija, rođen 2. oktobra? Za razliku od Gandhija, on je nagradu i dobio. Hull je rođen 1871. godine, Nobelovu nagradu za mir je dobio 1945. Gandhi je rođen 1869. I, evo, u izvjesnom poravnavanju pravde, 2. oktobra je više njegov nego Hullov dan. Zapravo - samo njegov dan. I dan svega onoga što on simbolično podrazumijeva.

Gandi je bio filozof, pisac…Njegovu Autobiografiju slavna Margeurite Yourcenar navodi kao štivo od kojeg je imala najviše koristi. I veoma bitno - Gandhi je bio novinar. O značaju novinarstva između ostalog je pisao da mu pomaže u: "Proučavanju ljudske prirode u svim nijansama i varijacijama. Bez novina pokret za mir ne bi bio moguć". Prve je tekstove napisao o vegetarijanstvu, kao londonski student. Izvještavao je kao dobrovoljac iz burskog rata – gdje je krenuo da pomaže ranjenicima. Insistirao je na čistom jeziku i preciznosti u iznošenju stavova. Nije vjerovao u novinarstvo čiji je cilj zarada. Njegove misli o novinarstvu u savremenom svijetu djeluju kao čista romantika.

Jedan od najslavnijih američkih novinara ima u svojoj biografiji anegdotu s Gandijem. Zamolio ga je da mu se potpiše na tabakeru. Gadhi je pristao, ali pod uslovom da u tabakeri više nikada ne bude duhana. Da tabakera više ne služi svrsi. Tako je kažu i bilo. Tabakera je postala slavna. Novinar, vjerovatno, nije presatao pušiti. Kao što ni svijet u kome je ustanovljen 2. oktobra – Dan nenasilja, nije prestao biti nasilan.