Sve rase, svi raznoliki pejsaži, sve najljepše djevojke te najpoznatiji nogometaši su se utopili u prezentaciji fudbala kao našeg najvažnijeg zajedničkog imenitelja. Svijet je predivno, idilično mjesto. A sve to zbog fudbala.

Čovjek počne govoriti a onda, u dnu ekrana, izađe njegovo ime. Jef I. Richards, profesor marketinga na Michigan State University. “Ha, ni ime mu ne znaju napisati! “ – zapaža nekadašji polaznik naprednog kursa engleskog jezika na Radničkom Univerzitetu “Đuro Đaković." “Kako može biti Džef bez drugog f?”

Ali, profa nastavlja da govori, pa vremenom, ono o čemu priča postaje važnije od istrage oko imena. “Kreativnost bez strategije zove se umjetnost. Kreativnost sa strategijom zove se reklamiranje.” - kaže profesor Richards. Pa iako je prvi dio njegove izjave diskutabilan, iako je on više u funkciji kontrapunkta, hajde da se zadržimo na drugom dijelu, pa da naznačimo osnovne strategije televizijskih reklama što ih imamo prilike gledati tokom ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Brazilu.

Za pretpostaviti je da je većina ovih reklamnih  sadržaja, ako ne na svim nacionalnim televizijama, publici dostupna kroz druge, prije svega socijalne medije. Jer ciljna grupa su svi oni koji su gledali posljednje Svjetsko prvenstvo prije četiri godine. A njih je bilo 3.2 milijarde ili 46% od ukupne svjetske populacije.

Zbog toga je prvi utisak kao da su ovogodišnje reklame sponzorirale Ujedinjene nacije a ne moćne  korporacije. Sve rase, svi raznoliki pejsaži, sve najljepše djevojke te najpoznatiji nogometaši su se utopili u prezentaciji fudbala kao našeg najvažnijeg zajedničkog imenitelja. Svijet je predivno, idilično mjesto. A sve to zbog fudbala.

Promjena perspektive, od lokalnog ka globalnom, najbolje se osjeti u “Pepsi” reklamama. Prije samo šest mjeseci, udarna reklama za Super Bowl je imala čisto američke detalje. Nostalgija, stara dobra vremena, američki fudbal prije komercijalizacije a sve u skladu sa starim logom “Pepsija." Nešto kao: ”Vratimo se iskonskim vrijednostima."

Šest mjeseci kasnije, drugi sport, potpuno drugačija perspektiva s dobro poznatim licima u epizodnim ulogama a sve začinjeno obradom Bowievog standarda: “Mogli bi biti heroji, bar za jedan dan."

U kraćoj verziji, Pepsi Co. će koristiti samo Messija ali će prodavati dva svoja proizvoda: kolu i čips.

Dokaz da je nogomet davno prevazišao nivo igre, zabave ili čistog, amaterski shvaćenog sporta i postao globalna industrija u kojoj se okreće „brdo” para, może biti bilo koji podatak o financijskom poslovanju klubova, saveza ili organizacija. Hajde da izaberemo samo jedan: Na SP 2010. u Južnoj Africi, FIFA  je ostvarila ukupni  prihod od tri milijarde i 655 miliona dolara. Ono što prodaje ovu igru nije njena neuhvatljiva ljepota nego lako prepoznatljiva lica nogometnih zvijezda. Što je bila i najjednostavnija strategija „Nikea” za ovogodišnje prvenstvo.

I u ovom slučaju imamo kraću verziju u kojoj dominira harizmatičnost Zlatana Ibrahimovića a sam proizvod jedva da se raspoznaje u pozadini.

Ove godine i strategija prodavača automobila je internacionalna: noge Adriane Lime su u službi „Kie” a „Golf”, preko zaštitnog znaka južnoameričkih komentatora, postaje „Goooooolf”. Drugi južnokorejski proizvođač automobila „Hyundai” je, kroz seriju reklama „Because futbol”, varirao temu ljubavi i fudbala.

“Šta se je to bilo prije devet mjeseci” – pitaju se prezaposlene bolničarke u neidentifikovanom porodilištu, u  svijetu nogometnih reklama sazdanom od harmonije i ljubavi. One i ne znaju da je realni svijet, devet mjeseci prije, takođe  bio sazdan od slika porodilišta, ali ovaj put od onih apokaliptičnih, tamo negdje daleko, u Gazi i sedam milja dalje, u Ashkelonu.