Nit' je snijeg, nit' su labudovi
Nit' je snijeg, nit' su labudovi
24/02/2014
Ako se ustanovi da se zaista desilo (dabogda kćeri) bosansko proljeće, bijeli hljeb će biti neizostavan dio njegovog pojmovnika.
Fotografije: Alma Lazarevska
Ako se ustanovi da se zaista desilo (dabogda kćeri) bosansko proljeće, bijeli hljeb će biti neizostavan dio njegovog pojmovnika.
Za sada, najsažetiji komentar bijelog hljeba je dao zvaničnik Islamske Zajednice, koji, naravno, sekularnu državu ne obavezuje. Ali ga, makar zbog pomenute sažetosti, valja citirati. Haram. Bijeli hljeb je haram.
Doduše, komentar je skoro pa iznuđen. Jer je odgovor na pitanje koje je neko postavio na portalu Islamske Zajednice. Prepisujem: ‘’Da li je tzv. bijeli hljeb, odnosno nadoknade u visini plaće koje članovi kantonalnih vlada dobijaju i nakon isteka mandata u periodu od godinu dana, haram, pošto nije zarađena?’’
Pitanje u prvi mah djeluje kao ono koje ne daje prostora vrdanju. Bezmalo: ili je haram, ili je halal, de ti nama efendija objasni. Efendija je, doduše, u sridu odgovor dodatno nakitio: "Uredbe doduše nisu donošene na temelju šerijata niti se ukidaju na temelju šerijata, već na osnovu političke volje vladajuće politike. Mišljenja smo da su te odluke/uredbe u vremenu siromaštva velikog broja ljudi nemoralne i neprimjerene ekonomskom stanju društva te da ih treba mijenjati."
Grije dušu, i nevjerničku, ova izjava: ali nedovoljno. Kako su većina bjelohljebovaca viđeniji vjernici, Islamska Zajednica je mogla-morala vršiti duhovni pritisak (pardon, u vjeri nema prisile?) na same uživaoce? Te ih treba, uredbe, mijenjati, kaže glasnogovornik Islamske Zajednice. On, valjda, dobro zna koliko vremena treba da se uredba promijeni. A koliko malo treba da se vjerniku došapne: Odreci se toga, što god u uredbi stajalo. Nevjernici gube dušu, ti svoju spašavaj.
Što mora da pričeka dugu birokratsku ( duga, birokratska - pleonazam na moju dušu) proceduru, može da ubrza jedna džuma. Zakona će ovdje, poznata stvar, da bidne od ponedjeljka, ali prije ponedjeljka ima petak.
Ima bar jedno dodatno pitanje koje se efendiji moglo postaviti, e da bi utisak o nedavanja prostora vrdanju bio potvrđen. Recimo, ovo: je li onaj ko je uzeo haram pare, dužan te pare i vratiti?
Drugo može da pričeka
Veliki Miguel de Unamuno je onomad napisao: Mnogo puta ovih dana, tragičnih za moju domovinu, čujem pitanje: I, šta ćemo sutra? Odgovaram: Ne, nego šta ćemo sada! Kad čujem da se govori o budućoj politici i reformi Ustava, odgovorim da prvo treba da se oslobodimo sadašnje bijede, da okončamo sa tiranijom.
Filozof poziva na novozavjetnu sliku gdje Isus ide da uskrsne kćer Jairovu,a sretne ženu s krvoliptanjem . I? Zadrži se s ovom drugom. Ona je zadatak trenutka, ona je prioritet. Ona druga, mrtva, može da pričeka.
Uzgred, i ne samo uzgred, bilo bi lijepo čuti da se povodom bijelog hljeba oglase i druga dva glasa bosanskohercegovačkog dušebrižničkog troglasa. Dobro je poznato kakvo značenje ima hljeb- kruh-hleb u kršćanstvu-hrišćanstvu. Zar dušebrižnicima ne para uho i dušu ovako skaredno pominjanje riječi kojom se imenuje suštinska hrana . Ne naziva li se kruhom čovjekova duhovna hrana,kao što se euharistički Krist naziva kruhom života ? Ako je Islamska Zajednica izrekla riječ haram, možemo li očekivati da u činu ispovjedi pojedini ministar došapne: Sagriješih oče, uzeh bijeli hljeb . I onda mu otac zada koliko Zdravomarija i tome slično ? I vuk sit i ovce na broju.
Kako god, zahtjevi za ukidanjem bijelog hljeba (''ona druga, mrtva,može da pričeka'') su na snazi. Iskreno rečeno: kilavo. Kilavo-nekilavo,radi se na tome! Ali ono što nigdje ne pročitah i zbog čega pišem ovaj tekst , jeste zahtjev da se ukine naziv bijeli hljeb. Prije nego se bijelom hljebu konačno presudi ,valja:
1.da se ovaj naziv ukine
2. da se ono što se pod tim nazivom skrivalo, pravilno imenuje.
Naziv bijeli hljeb ionako ne stoji u zvaničnim papirima? Naziv bijeli hljeb je plod poriva da se stvari imenuju jednostavnije, pamtljivije. Narodskije. Od birokratske formulacije pamtljivija je, jednostavnija, slikovitija: bijeli hljeb. Tačno. Ali...
To ''ali'' je takvo da mirne duše tvrdim: evo slučaja, jedinog (drugog se u ovom trenutku ne mogu sjetiti) slučaja, gdje birokratska formulacija manje vrijeđa uho i pamet.
Ako već treba jednostavan,slikovit i narodni izraz, odmah ću reći : on već postoji. Podlo je prešutkivan . Čak je i pamtljiviji, ekonomičniji, jer je stao u jednu, a ne dvije riječi . Ali o toj riječi, na kraju . Prije toga treba reći da je naziv bijeli hljeb cinizam, prevara, razbojništvo. Haram izraz. Zašto?
Helem.
Biti na bijelom hljebu,odnosno kako to ovih dana u zadihanosti biva skraćeno u bijeli hljeb, jeste izraz nastao u vrijeme kada je bijeli hljeb bio skup i rijedak. Nije teško pretpostaviti ko ga je jeo. Bogati, povlašteni. Teže je pretpostaviti, a najteže povjerovati,da su ga jeli i osuđenici na smrt. A jesu!
Jeli su ga dan prije izvršenja presude. Dan prije pogubljenja. Dan prije nego im se oduzimalo pravo na život, imali su pravo na bijeli hljeb. Upravo ovoj činjenici izraz biti na bijelom hljebu duguje svoje ustoličenje. Izraz biti na bijelom hljebu odnosilo se na one što su zalogaje bijelog hljeba uživali dan uoči prestanka svakog užitka. Dan uoči smaknuća osuđeniku se davao bogat obrok u kojem je bijeli hljeb bio neizostavan i glavni, ponekad čak i dovoljan da sam sobom predstavlja bogatu trpezu. Ako ga nikada i nije probao, osuđenik na smrt ga je imao priliku probati. Ako ga je jeo ranije, evo ga je jeo posljednji put. Dan prije smrti, bio je na bijelom hljebu. I bio na bijelom hljebu.
Ruka koja kažnjava, eto, osuđenika će prethodno pomilovati. Ili je ova gesta, zapravo, cinična? Evo šta zbog svog grijeha zauvijek napuštaš. Ono, kao kad bi žena koja napušta muškarca, noć pred odlazak pred njega izašla (hm, legla) u svom punom sjaju. Na dobro se lako, najlakše navići. Sutra koje slijedi oduzima šansu navikavanju. Da, ipak mislim da je cinična gesta. Prstohvat finog cinizma!
Kako god shvatite, za koje god objašnjenje se odlučite, ništa ne opravdava upotrebu ovog termina u slučaju koji ovdje tematiziramo. Treba biti baš drzak ili bilmez pa one koji završavaju mandate porediti sa osuđenicima na smrt! Današnji uživaoci bijelog hljeba, bijelim hljebom premošćuju pauzu između jednog u drugo uhljebljenje. Tu bijeli hljeb dođe kao fini predah. Bijeli hljeb služi da uhljebljenik predahne pred novo uhljebljenje.
Višestruki nosioci nevinosti
Dobro pamtim lice osobe od koje sam prvi put čula za bijeli hljeb u onom smislu u kojem se ovih dana pominje. Neko ću vrijeme biti na bijelom hljebu. Osoba je to rekla tako skrušeno da mi se učinilo da su mu prigodno spuštene trepavice izgledale duže nego inače jesu. Izgledale su čak blago orošene. Bila je to slika u kojoj kotira i izraz poklonila sam mu svoju nevinost. A svoju je nevinost moj sagovornik više puta poklonio. Osoba je član i ovoga i onoga. A CV mu uvijek nategnut. Prepun formulacija djelovao je, pojavio se, bavio se. Nigdje djela. Jedna od onih biografija povodom kojih nije zgoreg parafrazirati Engleskinju iz Selenićevog romana Očevi i oci: Ovdje ljudi ne rade nego se bave.
A sad o obećanom narodnom izrazu koji je dušu dao za ovo što se do sada pogrešno imenovalo bijelim hljebom. Povlasticu koju tražimo da se ukine nazovimo i zvanično odgovarajućim narodnim izrazom. Kako se ono zvaše rakija (sufiks kao kod kruškovača, višnjevača, orahovača, kajsijevača ) koju drugi plaća? A u čijem je imenu prije sufiksa - vača, umjesto voćki pomenut jedan dio tijela, onaj dio na kojem sjedimo, po kojem se uživaoci bijelog hljeba počešu nakon što su prozvani, gdje nekome, prije nego ode u glavu, prebiva pamet (recimo, meni, koja onomad nije shvatila šta joj onaj s orošenim trepavicama govori).
Kako ćete prepoznati uživaoce ove rakije ? Kad stigne konobar kao izvršilac presude, uživalac ove rakije skrušeno spusti trepavice ili šmugne to toaleta, u novijoj varijanti zadevera se oko mobilnog telefona i SMS-ova, konobarici koja je u prolazu išareti da joj kaže password za wireless. A sve jednim okom, ispod onih trepavica, prati kako tuđi novčanik posao svršava.
Da se bosansko proljeće zaista desilo, povjerovat ću tek kad guzovača ( tako se, da prostite, zove ona rakija) opet bude tek rakija koju neko na tuđi račun ispija, i kada na ovdašnjim portalima bijeli hljeb bude pominjan tek uz onih najmanje 5 razloga zašto ga je preporučljivo izbjegavati u svakodnevnoj ishrani.
Tek tada ću odlučiti da pokušam povjerovati (u vjeri prisile nema?) kako su najzad minuli dani (čuj dani... mjeseci, godine, dekade!), rečeno strasnim jezikom filozofa Unamuna, tragični za našu domovinu.
Za sada, bliža mi je slika proljeća koje neusporedivo sažeto opisuje Andrićevo pero: Bilo je neko zlo i hladno proleće koje nije nikako dalo letu da grane.