Naši susjedi Kinezi

ZAŠTO SARAJEVO NEMA KINESKU ČETVRT?

Poreske službe su u toku 2007. godine od 76 pregledanih kineskih trgovina privremeno zatvorile 34

Sarajevo nema klasične Kineske četvrti svojstvene zapadu. Egzotične fenjere i na kineskom ispisane nazive nekoliko restorana prekrila je prašina tako da su tipični modeli kineskih zajednica kakvi postoje u evropskim ili američkim gradovima, a stvaraju se oko restorana sa nizovima prodavnica narednih pored njih, zaustavljeni u početku svog razvoja. Postoje tek pojedine destinacije kakve su Buća Potok, Boljakov potok i Rajlovac kao mjesta gdje su se pored svojih domaćina naselili Kinezi koji žive od trgovine jeftinom, azijskom robom u neokoliko preostalih radnji. Na jednoj od njih se nalazi natpis „STKR YONG FEN“, sto je skracenica  za Samostalnu trgovinsku kinesku radnju. Na istih nekoliko kvadratnih metara, kako pise na ulazu u objekat, smjesteni su kineski lokal i kineska radnja. 

„STKR YONG FEN“, skraćenica je za Samostalnu trgovinsku kinesku radnju, koja se nalazi  u sarajevskom naselju Boljakov potok

Samo četiri trgovine ostaci su u prvim postratnim godinama čuvene kineske pijace u Rajlovcu. Tu se mogu naći dječije igračke i šnale za kosu, plastični stolnjaci i vaze, jeftina kozmetika upakovana u kartonske kutije sa kojih se smiješe gejše crveno našminkanih usana.

Pijačnu vrevu su zamijenili podozrivi pogledi vlasnika ovih prodavnica prema svima koji se raspituju o tome kako rade i snalaze se u Bosni, njeni gosti sa dalekog istoka. I, dok većina Kineza izbjegava razgovor, uz objašnjenje izgovoreno na lošem bosanskom jeziku, kako ništa ne razumiju, jedna uposlenica u kineskoj trgovini, inače državljanka Crne Gore, ima svoje viđenje situacije. „Posla skoro da i nema. S druge strane oni se vraćaju u Kinu, jer ne žele da im djeca ovdje idu u školu. Čim djeca napune sedam godina, majke ih vode u Kinu, očevi ostaju raditi još neko vrijeme, a onda se i oni vraćaju. Svi oni znaju bosanski, ali ne žele da pričaju, boje se“, kaže ona.

Poreske carine i kontrole 

KINESKO-BOSANSKA GRANICA

 

Prema podacima za 2007.g. nije bilo Kineza koji su ilegalno ušli u BiH, dok su u 2008. zabilježena 4 slučaja. Najčešći razlozi za vraćanje Kineza sa granice su: neposjedovanje validne putne isprave, nedovoljno sredstava za život, neregularna viza, namjerno davanje pogrešnih podataka i nepostojanje zdravstvenog osiguranja.

Prije dvije godine su poreske i carinske vlasti BiH stavile pod strogu kontrolu kineske trgovine zbog sumnje da njihovi vlasnici krijumčare robu i izbjegavaju plaćanje poreza. Poreske službe su u toku 2007. godine od 76 pregledanih kineskih trgovina u BiH privremeno zatvorile 34.

Za razliku od Statističkog zavoda Srbije prema čijoj evidenciji u Srbiji živi 60 hiljada Kineza, Statistički zavod Federacije BiH nema podatke o broju Kineza nastanjenih u našoj zemlji. Prema nezvaničnim i teško provjerljivim podacima, koji se najcesce pominju u medijima, ima ih između 12 i 15 hiljada. Kinezi koji borave u BiH imaju studentske, radne ili turističke vize koje im daju pravnu sigurnost za nesmetan, ali vremenski ograničen boravak. U trenutku kada im isteknu vize, neki od njih traže azil. Svih sedam državljana Kine koji su do sada tražili azil u BiH podnijeli su ovaj zahtjev u momentu kada im je Služba za poslove sa strancima nakon isteka viza donijela rješenje o protjerivanju. Prema informacijama Ministarstva sigurnosti nijedan od ovih zahtjeva nije pozitivno riješen, tako da su svi Kinezi tražioci azila podnosili tužbe Sudu BiH koji ih je, opet, odbijao kao neosnovane.

Uprkos tome nikada se nijedan Kinez nije obratio za pomoć Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH, niti organizaciji „Vasa prava“ koja pruza besplatnu pravnu pomoc. „Kineski državljani su u velikoj mjeri legalisti i od svih stranaca najmanje problema ima sa njima“, kaže predsjednik Helsinškog komiteta, Srđan Dizdarević.

Vjera nije problem, jezik jeste 

ŠTA KAŽE CHAN?

 

Na pitanje da li se susreo sa nekim oblikom diskriminacije tokom boravka u BiH, Kinez Chan jednostavno odgovara: „Ne. Pa, ja sam musliman. Nikakvih problema nisam imao osim jezika na  početku, a puno si mi pomogli profesori i prijatelji sa koledža.“

Kineski državljanin Chan, koji je prije tri godine u Sarajevo stigao sa sjevera Kine je na završnoj godini Tursko-bosanskog koledža, poslije kojeg namjerava upisati Američki univerzitet u Sarajevu. Uz napomenu da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj namjerava ostati da živi, Chan kaže: „Ovdje živim sa roditeljima, mlađim bratom i sestrom Shushu koja je udata za Bosanca.“ Na pitanje da li se susreo sa nekim oblikom diskriminacije tokom boravka u BiH, jednostavno odgovara: „Ne. Pa, ja sam musliman. Nikakvih problema nisam imao osim jezika na  početku, a puno si mi pomogli profesori i prijatelji sa koledža.“

Za razliku od državljana koji dolaze iz drugih zemalja, Kinezi se u manjoj mjeri socijaliziraju sa svojim okruženjem i skloniji su međusobnim druženjima, prijateljstvima, ali i neprijateljstvima. Kako smo saznali u policijskoj upravi Ilidža na prostoru ove opštine se prije pet godina u njihovoj podstanarskoj sobi desilo ubistvo vlasnika jedne od kineskih trgovina i njegove supruge. Istraga je pokazala da je ubistvo bilo naručeno od finansijski moćnijih Kineza koji su na ovaj način pokazali šta se dešava sa onima koji im na vrijeme ne vraćaju dugove. Doušnici su dali potpune informacije, a počinioci su pobjegli u Srbiju, gdje im se izgubio svaki trag.

Prema podacima za 2007.g. nije bilo Kineza koji su ilegalno ušli u BiH, dok su u 2008. zabilježena 4 slučaja. „ Od ukupno vracene 3102 osobe sa drzavne granice 208 je bilo Kineza“, kaze Sanela Dujmovic, portparol Drzavne granicne sluzbe. Kako nam je saopšteno, najčešći razlozi za vraćanje Kineza sa granice su: neposjedovanje validne putne isprave, nedovoljno sredstava za život, neregularna viza, namjerno davanje pogrešnih podataka i nepostojanje zdravstvenog osiguranja. 

Na broj naznačen na ulazu u radnju smještenu u sarajevskom naselju Buća potok ne javlja se niko

S druge strane i mnogi Bosanci Kinezima „uzimaju“ biznis. Relativno jeftine avionske karte i mali troškovi kratkotrajnog boravka u Kini, uticali su da mnogi od njih putuju u Kinu i sami kupuju robu koju su do sada donosili Kinezi. „Nema tu nekog velikog profita, niti se čovjek može obogatiti na tome. Tek toliko, da se vrti kakav-takav biznis“, objašnjava sugovornik, povremeno prekidajući naš razgovor nudeći mušterijama na pijaci jeftine i orginal rej-banke po cijeni od 10 maraka.